POEZIJA  ILI PROZA

Čitam danas u novinama:

‘’Spor između dvojice ruskih prijatelja oko toga je li za literaturu važnija poezija ili proza okončan je ubojstvom!

Razmirica oko književnog ukusa pomračila je um 52-godišnjeg bivšeg učitelja i ljubitelja poezije. Iziritiran kategoričkim inzistiranjem na premoći proze koju je čvrsto zagovarao njegov 67-godišnji prijatelj iz Sverdlovska, učitelj je u jednom trenutku posegnuo za nožem i nasrnuo na svog domaćina, piše RT.

Incident se dogodio 20. siječnja, a prethodilo mu je konzumiranje veće količine alkoholnih pića. Nakon što je ubio prijatelja, ljubitelj poezije pobjegao je s mjesta zločina. Skrivao se u kući drugog prijatelja kada ga je pronašla policija. Sada se suočava s optužbom za ubojstvo koja bi mu mogla donijeti petnaest godina pručavanja velikana pjesništva iza zatvorskih zidina.

Sukobi oko književnosti učestali su među ruskim stanovništvom, no rijetko eskaliraju do egzekucija. Slična diskusija završila je nasiljem u rujnu prošle godine. Tada je verbalni sukob oko Kantovih ideja kulminirao fizičkim sukobom, ali odmjeravanje snaga šakama i pištoljima nije završilo kobno.’’

I ja se onda pitam kakvi su Rusi ljudi da se ubijaju zaradi literature!!!!!Pa ja mislim da jedan od odgovora na ovo pitanje  leži  u onome što bismo mogli nazvati antropocentrizmom  ruskoga  filozofskoga mišljenja i ruske literature. Sasvim suprotno uvriježenim stajalištima  ruska filozofija i literatura nisu  teocentrične pored te istine da su mnogi reprezentativni ruski pisci  duboko i esencijalno religiozni. Međutim ruska litertura nije niti  kosmocentrična  pored toga da su pitanja  filozofije prirode prisutna u njoj od  njenih najranijih početaka . Izned svega ruska literature je okupirana pitanjima čovjeka , njegove sudbine i njegovih uspona ili padova i značenjem i svrhom povijesti. Ovo je posebno vidljivo u predominatnoj moralnoj orijentaciji  čak i sasvim apstraktnih  problema . Odatle ono što i Rusi nazivaju panmoralizmom  kojega je  Tolstoj  izrazio  sa toliko  izrazite snage  u svojoj  filozofiji  spisateljstva  koja je sa malim iznimkama  prisutna kod gotovo svih ruskih pisaca. Ova moralna  orijentacija  uključuje u sebi poseban interes za  socijalne problem odakle onda slijedi i poseban interes za  problem  historiografije . Zato se  slobodno može reći da je ruska literatura i filozofija  ona koja je historiosofična  u ukupnosti jedne eshatologije  koja se kod Rusa razvija od 16 stoljeća nadalje . Odatle unekoliko glorificiranje ruske riječi PRAVDA  u kojoj se otkriva unutrašnja njena  ljepota  i nikako je se ne može distinvirati od riječi  Istina . Zato se ona pojavljuje kao istinski cilj sveukupnoga filozofiranja i  sveukupne literature. Odatle postaje  jasnije da je  sukob o kojem je riječ  a koji se sveo na  pitanje primata poezije ili proze koji je sukob kao što vidimo završio tragično  bio zapravo sukob oko centralne  problematike  našega razumijevanja čovjeka i  njegova mjesta u svijetu. Odatle tragični sukob učitelja i njegova oponenta treba shvatiti kao sukob daleko ozbiljnijih razmjera negoli što je slučaj  njegova novinarskoga objašnjenja. Uostalom i naši ljudi  su se unekoliko sukobili oko sličnih pitanja da li hrvatskom  literaturom  vlada  hrvatski pravopis ili  nešto drugo. Kao što vidimo zbog literature se mogu voditi i ratovi a ne samo individualni sukobi.

Zlatan gavrilovič kovač