"... Ja sam i prva i posljednja.

Ja sam i štovana i prezrena.

Ja sam i bludnica i svetica.

Ja sam i žena i djevica.

Ja sam i majka i kćer.

Ja sam jalova i mnogo je mojih sinova ...

Ja sam tišina koja je nepojmljiva

i misao koje se lako sjetiti ...

Grci me zovu mudrost (Sofija),

a stranci znanje (Gnoza).

Ja sam jeka mojeg imena ..."

U poemi "Pjesma o biseru" pronađenoj u spisima Nag Hammadi, poemi koju nazivamo još i Himna duše da bi osvijetli put između "bisera" i "gnoze", između ljubavi i spoznaje kojoj duša teži da bi se iz svijeta neznanja vratila u kraljevstvo svjetlosti. Sretna sam jer sam uspjela zadržati svjetlosnu odoru, sretna sam jer izgradih svjetlosni most između ljubavi i znanja i sada šapućem stih o biseru.

"... i ja zaboravih raskoš odore,

jer ostavih je kao dijete
u kući svojeg oca.
Dok je gledah, u njoj iznenada
kao u zrcalu, spazih sebe,
i vidjeh se sa strane
kao dva bića u jednom obličju.
Rizničari mi donesoše jednu odoru,
a opet kao dvije polovice
ja vidjeh jedan lik,
s jednim kraljevskim pečatom..."

Kroz vrijeme, vrtnjom kristalnog vretena, moja duša korača,

kroz titrajuće slike moje trojstvo misaono hodi,

na osjećajne otoke, na Ade sna, ono svraća,

na svakom sprudu se ponovo rodi.

U spiralnoj vrtnji se otvara školjka, biser se u njoj sjaji,

iz sedefa zagrljaj pjeska i pjene plete

u dubini svojoj istinu taji,

kapljicu lijepe sjete.

Šapuće biser svjetlom snenim, ljubav je stvorila mene

iz koje se dragulj ljubavi u tvojoj duši rađa,

sreća tvoja izranja iz oceanske pjene

po kojoj plovi života lađa.

U meni se dodiruju tvoji paralelni svjetovi,

tvoje osjećanje je sjenka moje sjene,

u njoj cvjetaju duše cvjetovi

i titraju očiju zjene.

U širini tvoga svemira se večernjica krije

iz vječne ljubavi davno rođena,

na tvom nebu vječno bdije,

tvojim srcem vođena.

 http://sretan-trenutak.blogspot.com

http://zlatni-rez.blogspot.com/

http://umijece-vremena.blogspot.com/