"Hvala ti srce moje

što ne oklijevaš, što se trudiš

bez laskanja, bez nagrade,

iz urođene vrijednote.

Imaš sedamdeset zasluga u minuti

svaki tvoj grč je

kao otiskivanje barke

na otvoreno more

na put oko svijeta..."

Wislawa Szymborska

 

Na planeti Malog princa sunce nikada sunce ne zalazi. Ta bajka je napisana srcem djeteta koje je otkucavalo u njedrima odraslog čovjeka. To je priča tek naizgled napisana za djecu, ona je ispovjest, molitva, sakrament koji nosimo u sebi. Planet Srce svojim spiralnim plesom održava dinamiku budnosti i sanja u vrtlog našeg nutarnjeg svemira. Hvala ti srce moje što me vidiš iz cjeline čak i u snu posebnu. Hvala ti što u milovanju  prohujalog i dolazećeg trenutka čujem cvjetanje ruže, slušam šapate trava, gledam tvojim očima i vidim istinsko postojanje, kristalnu rešetku moga bića i osjećam zagrljaj duše i materije.

Osluškujem šapat iznjedren iz kaleža života i spoznajem da se kristali gomilaju u meni samoj, čujem kako mi šutljivi učitelji titrajima pričaju istinu porijekla. Netko je rekao da su mnoga svetišta izgrađena kao kopija tog neumornog stvaraoca ljubavi u nama. Pričinja mi se da sam ušla u katerdralu u kojoj sam krštena. Kapljice svete vode mi miluju čelo i otvaraju dveri postojanja na Elizejskim poljanama trenutka. Osluškujem šumove svetog obreda i pričinja mi se da netko svira orgulje visoko iznad oltara života. Pogledah ka zvjezdama. Za nebeskim orguljama ne sjedi nitko, a muzika se ipak širi prostorom sretnog trenutka spoznaje. "Hvala ti srce što čujem ovu simfoniju svjetla, ona je dio mog sna", pomislih i nastavih budna sanjati da postajem lutalica svijetom ne napuštajući Aleph, mjesto u kojem se susreću svijest univerzuma i anima candida djeteta u meni. Na toj točki u kojoj se sjedinjene sve točke kozmosa mogu u sebi oživjeti ljepotu stvaralaštva, mogu činiti čuda koja neće biti vidljiva nego spoznatljiva dušom. Mogu zaustaviti vrijeme, mogu nevidljivom rukom zaustaviti ratove, obuzdati sukobe taština, mogu zasjeniti sjaj lažnog sunca koje svojim zrakama muti kristalno jasnu sliku magičnog srca. Osjetih zagrljaj duše i tijela, sjedinjenje sna i jave, treptaj oka u kojem se skupila cijela kozmologija rodoslovlja. To je poziv na spoznaju sna, na ulazak u carstvo srca. Svitanje zaustavljeno u trenutku postaje jasna slika neviđenog, čudesna slika koja se širi i mjenja nijanse, šaputavom svjetlosti srca sklada simfoniju boja oblikujući u meni uvijek nove kristalne tvorevine svijesti.

http://sretan-trenutak.blogspot.com