U praskozorju sna osjetih milovanje svete krvi, dodire dnevne svijetlosti i vidjeh umiranje zvijezda u beskraju nebeske milosti. Sretan trenutak, treptaj oka, istina, ljubav, vilinski dah, nevidljivo zdanje ili tek zvjezdani prah? Vilinski san u kojem nevidljiva ruka prebire po tipkama nebeskog klavira i simfoniju vilinskog sna svira. Tonovi skladani od struna osjećajne svile šire se dušom kao treptaji leptirovih krila. Uzdrhtala duša u knjizi života ucrtava biserima slova, ona drevna slova iz sedefa školjke, piše slova uvijek nova. Na svjetlosnom putu pupoljci se nižu, to cvjetaju ruže i šapat vječnoga života iz vrulje ljubavi novom kapljom stiže.
Duša moja sa sjenkom svojom o ljepoti snova tajnovito romori, dok srce gromovima prijeti, ljubav sjenkom sreće žubori. Sunce se kupa u izvoru ljepote, u vječnom zagrljaju vala i pjene svjetlosnim mačem razbija sve prošle tužne i nesretne sjene, Gordijski čvor, klupko zaostalog straha, svojim udarcima ruši, da sve zvukove duše, tužno zavijanje nutarnjeg vuka guši, da nebo pod kišom zvjezdane prašine, u sjaju meteorita pronađe u životu onaj dio puta, one staze po kojima sretna, snena i radosna sjenka duše naših praotaca luta. Tu susrećem ljepotu, sjenke, lica uzdignute glave, srodne duše koje slobodu života i svaki, treptaj oka slave. S usana vrelih poljupci se šire, vječni zvuci ljubavnog govora, a nad srcem se znak pobjede iskri spleten od Dafninog lovora. Istina, trenutak pobjede nad onim što nazivah nepostojeće, snaga srca, šapat sreće, dokaz da je u duši vječno proljeće, ljubavni žar, kap rose na latici ruže, kristal neba na cvijetu perunike, sunce u zrncu pijeska, a život čudesan i snen se u sjenki svake duše snom o vilinskome svijetu bljeska.
 
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/2008/02/vilinski-san.html