Taj zloduh, da ne nabrajamo po redu grijehe,
Drsko prstom ukazuje na razornost
Graditeljstva, skrnavi dičnu arhitekturu,
Pri tom iskazuje tek jasnu odbojnost,
Prikrivenu zavist, mentalno zagađenje,
- Ustvari, svoju neposobnost.
On u svemu, luda glava, vidi onečišćenje,
Eroziju, devastaciju, agoniju i kolaps prirode.
On manijak je, opsjednut čistim zrakom
Te lažno tvrdi: Alkoholom se ubija sreća!
Drogeraš, upija miris neba! Znamo mi tko su
- Djeca cvijeća!
Taj smutljivac zazire od plemenitih
Metala, bogatstva utrobe Zemlje,
Sestre Sunca, srca Magme ( što prema tom čudaku
jedino je ishodište nejasne gravitacije,
izvorište elemenata i života,
- jer iz nje dolazi toplota),
Od dijamanata, rubina, safira, opala i kristala;
Hvala Bogu, priroda njemu nešto nije dala,
On će dragulje dijelit’, a kamenju se divit’,
To luda je po rođenju, budala,
- Njega ustvari nije nizašto krivit.
On bezrazložno tvrdi da kristali zrače,
Kao i ostali produkti azbesta, asfalta, betona,
Teških metala, visoke nanotehnologije,
Magneti i slična čuda što na sebe željezo iz
Krvi, te dragocjene rijeke života, privlače…
- Još nismo svijesni što nam znače.
Gospodo, imamo posla s fatamorganom,
Ah, čuda li čuda, pjesnikom ga zovu,
Taj napada vrhunska dostignuća
Svjetskog heroja, jedinicu mjere, Elektricitet,
U pitanju je nacionalni prosperitet!
Gospodo, ovdje se ne sudi bilo kom,
Mi štitimo naš Dom!
- Publika (Spr….)
(Hm, nema teksta, Autocenzura, što li?
Da, takva su vremena,
- To pisac se za život goli – bori…)
Pjesniku nisu sve na broju, boleštinama pripisuje
Neke poremećaje famozne bioenergije,
Plus i minus, plavo i crveno… sve puno znoja.
piramida
Do antena koje tobož' smrtonosno zrače,
Priča priče što ničem ne liče,
- Od majmuna do AVNOJA…
Taj očigledni antikrist, prikriveni komunist,
Prikrivajuć svoje izvorno podrijetlo,
Važno se potpisivo' se - kolumnist,
To nije naše gore list!
On nudi tamno svijetlo!
- Odbacujuć' Adamov list…
bglavac
irida
