Grijeh treći, možda od prethodnih veći,

Zabluda je pjesnikove pisane riječi, ustvari – pamfleta,

Da u početku bijaše doba pitomog bića, rajske Kreacije

(drsko potkrada); uz vatru, tobože čovjek postaje

Divlje biće, rušitelj, barbar i vandal, lažni poeta,

Stvaratelj kulture i takozvane – civilizacije,

Tvorac tehnike ili umijeća,

Što dere kožu svoje biološke subraće,

To remek djelo prividnih dostignuća,

        - Da sebi skroji, oprostite – neke gaće.

 

Taj divljak, dakle naš predak, prema pjesniku,

Započinje tzv. pirotehničku eru (negdje sigurno

Pročitao tu nespretnu formulaciju). Rađa se,

Sudeći prema njegovom umu, doba rušenja drveća,

Sadnja žitarica za nevine žrtve, sve manje je

Čistih potoka, jezera i – cvijeća…

On, ugrizom egoizma načet, inficiran sotonizmom,

Tvorac je Novca – u početku je, kako kaže

Za razmjenu stvari služila – ovca,

-                      Rođeno je biće zaraženo snobizmom.

 

U Zemlju, nova plodna polja, zabija štapove,

Mora stvoriti ograde, lopovi na sve strane,

Sad vlasnik svijeta stupa na scenu,

Priroda dobiva novog mecenu.

Korak je do profita -

 – za duhovna Bogatstva  nikog se ne pita!

 

Nastupilo je, kaže, doba novog društvenog poretka,

Diferencijacije, rađanje stališa, nacije,

Podjela na moje i tvoje,

Uglavnom svi se nekog panično boje.

To je doba uspostave  vlasti, zaštitara,

Robova i vladara, neprirodne podjele rada,

Tamnica, arena - doba kruha i igara,

Cirkusa, tetovaže, žigosanja, rituala, ceremonija,

Viteških turnira, titula, ratova…

-                      Anomija, kaže. LAŽE!

 

Naša je povijest - savjest čista, ah, ganuće,

Pjesnik blati kraljeve, barune, grofove i velmože,

Ius primæ noctis, (pa na to imali su pravo, bok'te!),

Droit de seigneur, the lord's right, skrvnuće!

A kud je mogao kmet iz svoje kože…

Što bi ovce bez pastira,

Ljudi bez poglavara, lidera, vođe,

Tabua i totema, svetišta i hramova

-                      To jedina su mjesta gdje se ne glođe…

 

Rođene su, kaže, struke, sužene,

Nešto hermetizirano, zatvoreno, usko, kruto

Na tragu Testamenta,

De facto sterilno, anemično, neplodno,

Bez pustit’ il’ primit svježe krvi,

(A tako nije uvijek lako - biti prvi).

Što svakoj ideji bit će smetnja?

Sustav lažnog autoriteta bez argumenta:

-                      Mi gajimo  tradiciju – ‘novo’ je otvorena prijetnja!

 

Rođene su i zajednice hulja (drske li spodobe)

Cehovi i monopoli, tajna znanja – a to koči,

Jazbine plaćenih alkemičara, čarobnjaka,

Astrologa i numerologa,

Banke, zaklade i dionice, središta opake moći.

-                      Što svima jednom glave će doći.

 

Od zla dostignuća (laže hulja) do novih zanimanja,

Tek je korak, manje više, gorak:

Razdoblje to je nicanja Profesionalaca,

Znalaca i Znanstvenika

(gle, sad je na njih, naravno, nepravedna vika?),

Slobodnih zidara, majstora svake vrste,

Veterinara bez duše, ingenius inženjera,

Kemičara bajnih, budućih Nobelovaca,

Naivnih izumitelja pesticida,

Insekticida, hebricida, fungicida…

-                      Ekocida… tvoraca.

 

Zemljoradnja (što taj blati), oranje, gnojidba,

Križanja, cijepljenja, rezidbe i druga bioskrvnuća,

Nasilje, drugo što li?

Životinje i biljke, naravno, ne poznaju boli.

Bol pripada samo duši,

Živa bića puna su uši,

Njih treba smaknut, iz blizine maknut!

Plug je donio više zla od mača!

Životinju treba pojest, a ne taknut!

Taj se glupi pjesnik svega laća:

Od širenja boleštine, (stalno nešto laže),

Iz vode, zemlje ili zraka,

Sve je protiv  naše vrste,

Od virusa, mikroorganizama, crknutog bića,

-                      Do pandemije biološkog cinizma - raka.