Sudac: „Na noge, okupljena braćo, gospodo,

 dobrotvori, borci

Za pravdu svetu, Istinu i Zakone! Sud zasjeda!

Nek' se javi, odmah, onaj tko ima nešto reći

Što ovaj Sud u odlukama poštenim prijeći!

Prigovora nema? Sjednite.

-              Na glavnu  stvar će Tužitelj prijeći“.

 

Tužitelj. Ličnost snažna, bez premca,

Idol. Stup pravde. Ikona. Živ spomenik, oličenje

Božjih atributa, teoretičar priznat – njemu posvećenje,

Izričit, kategoričan, u govoru jasan - bez pemca.

 

„ Tisuć' je puta bolje, Časni sude,

Da krivog puste neg'  nevinog osude!

Tako ima biti!

Pravdi se istina ne smije kriti!“

 

Žamor, odobravanje. Pljesak.

Sjajan doprinos znanosti, mudrosti bljesak.

 

„Časni sude, ovdje je sve jasno,

Mi tužeč' krivca branimo poredak.

Pravdu dostići nikad nije kasno,

Pred nama je samog pakla uradak“.

 

Ovacije: „Bravo! To su prave riječi!

Na galge s njim, luteranom, vucibatinom,

Proleterom, prosjakom na kiši! Smutljivim

Ekologom, pseudofilozofom! Mazohistu!

Pedofilom što skuplja djecu oko sebe!

Skratimo život tom - Mefistu!“

 

Sudac, vidno uzbuđen plemenitošću skupa,

Drvenim batom smiruje rulju: „Mir u sudnici!

Sud zasjeda! Gospodo, znamo što hulja snuje!

Institucija pravde to je, a ne rupa!

Al časti radi, nek' tužitelj do kraja prozbori -

Ma kakvoj ludoj sudili, mi nismo u ludnici!

Ovdje se nova demokracija kuje!“

 

Tišina. Tek poneki mobiteli  prigušeno zuje.

Neprijatelj je svuda, krtica negdje ruje.

 

Tužitelj uzima čašu vode,

Otvara zapise Istrage pomne,

Fascikl od metra - od purana dobrog par kila teži,

I čita optužbe, za tuženog – kobne,

- Vidi se da mu uloga leži.

 

„Časni sude, u Predmetu 'Država protiv pjesnika', 

(salva smijeha)

Dileme nema, sve se u osnovi svodi

-                      Na sedam smrtnih grijeha!

 

Dokaze nije bilo teško naći, pred vama

Su krunski svjedoci, sve sama blamaža, nevidljivi lanci,

Fakti, objavljene knjige,  tiskane riječi, virtualni članci.

-                      Izvitoperene misli, duhovna krama.

 

Dokaz jedan, od drugih ne manje vrijedan:

Nije duh začetnik tvari, već čestica, dipol u u paru,

Neki imaginarni yin-yang ko' dva leptira u ljubavnom letu,

Tobožnja teorija kvaziznalca - da On nije prvi,

Dakle tvari, a ne valovi, što mudri traže  u Cernu, opake čestice –

Sve to naravno Dogmi svetoj protuslovi, i Knjizi Postanka,

 – Tuženi se obraća, ne duhu, već  – KRVI!

Taj zloduh ima moć da pogledom kamen smrvi…

Saslušajmo tu famoznu definiciju, farsu  muške vještice!

 

„Život tek je harmonija, sklad tvari i topline,

Pretvorba tvari (ruga se našoj genijalnoj privatizaciji - ah, miline),

Izmjena tvari (o nekakvom je kao metabolizmu, riječ),

Reprodukcija tvari (prostačina misli na seks, kloniranje),

A sve na tragu imaginarne Entropije

Il' uzaludnog bijega od smrti (koja de facto

Oslobađa, čuva od beznađa,) sve tu to samo sulude utopije:

- On je izrijekom protiv same - Božje volje!