Sudnica. Hram poštenja i pravde, civilizacijsko pregnuće.

Nešto sivo, ustvari, Institucija montiranih procesa.

Naravno, sve po Zakonu, bez ekscesa.

Pozornica, scena, lica – bez lica, sahranjeno ganuće.

 

Na sceni Lice bez lice,  prazno, s tunikom

Sudac. Autoritet, ne, Argument, sui generis

Primus inter pares, simbol poštenja,

S vagom u ruci,  ne bunikom,

Zakonima u malom prstu, pravi evangelis.

 

Drugo je Lice bez lica uvaženog Tužitelja,

Glasnogovornik tajkuna i legalnih bandita,

Ustava, zastave časne, himne vječne i Svetog morala,

De facto – idealan erudita,

Čuvar Etike Božje – borac bez kompromisa,

Protiv nemorala. Sine irae et studio

– taj bi i sotoni naudio,

Makar đavo priseg'o, na Bibliju ruku stavio.

 

Tužitelj je ujedno i Branitelj, novina, štednje radi,

Kažu. po službenoj dužnosti – to je staro,

Lice bez lica, otrcanih misli, obranom

Nemuštom, frazer, farizej do kosti,

Tek šteti tuženom svojim neznanjem, samoobmanom.

 

I, Lice treće pjesnika, glavno,

Naravno - neslavno.

Čovjek, Optuženik

S licem što zrači,

Skromno biće, iskren do bola,

/ah, koga štiti istina gola/,

Po prirodi stvari - gubitnik,

Unaprijed osuđenik!

 

Ostala lica bez lica: porota, svjedoci

Novinari, praktikanti i zaštitari.

Naravno, tu su i gradski oci.

Čuvari reda il'  poštenja grobari.

 

Na kraju – svjedoci, nepoznatog lika,

Muze u pomoć pjesniku došle, bajne;

Obznanit  božanske tajne.