Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
631
OD 14.01.2018.PUTA
PITAM SE.....
Roditeljski sastanak,u razredu postoji djevojčica koja pohađa školu po posebnom programu.U ovom svijetu ona je nešto što ljudi gledaju ispod oka i klimaju glavom .Promatraju je kao da je greška u proceduri života.....oni je ne mogu doživjeti kao je ...ja je vidim kao malo blago i što je zanimljivo ona vidi mene kao da se poznajemo iz neke druge priće.Možda je to istina ..ali to nije važno.Sjedne pored mene i tu počinje razgovor bez rijeći.Šaljem joj ljubav i blagoslov na neki moj način (to radim sa svim ljudima koje sretnem ,oni toga nisu svjesni)ali ona kao da zna što se dešava i kao da radi isto što i ja .Ne mogu vam objasniti ali ljubav koju osjećam u tom trenutku je prekrasna čak se i nasmijem bez nekog razloga kao da me netko zagolica po tabanima.Osjetim prekrasnu radost života.Taj trenutak dok sjedimo jedna pored druge je toliko važan da čitav svijet nestane .Stvaran je ......voljela bi da osjetite ljubav koju mi poklanja i da primjetite kako popravlja ovaj svijet kao da zbog toga postoji...Zašto je ljudi onda stavljaju u neki poseban kut da nikom nebi smetala......zašto ja osjetim ljubav a ljudi nelagodu.Zar nije lakše živjeti otvorenih očije.........
bglavac
edin.kecanovic
