pismo moje žene iz Kloster Loretta 1. 10. 1991. u Austriji

 

 

 

Dragi Zlatane,

 

 

ovdje smo manje više obaviješteni o događajima u Domovini, stalno očekujemo neke pozitivne vijesti i želimo se što prije vratiti.

Za sada je još neizvjesno kada će to biti, ali svakako ne prije ponedjeljka, uostalom škole ionako još ne rade.

Ovdje smo sigurni, brinemo o djeci, ali nam je sve već dosadilo tim prije što danima već pada kiša ili je maglovito i jako hladno pa ne možemo sa djecom u park.

Vlaho je zadovoljan, iako je jako prehlađen i strašno kaslje. Sigurno svi ti problemi oko kišnog vremena u Zagrebu izgledaju sasvim beznačajni.

Šaljem ti legitimaciju (ako možeš ti što srediti s onim dokumentima na stolu) i kartu za telefoniranje (sa posebnih aparata kojih ima u Jurišićevoj i još ponegdje).

Ovdje smo dobili brda odjeće koju ćemo nositi u Zagreb, u Crveni križ, a neke stvari smo odabrali za sebe - između ostalog uzela sam jedan prekrasni kaput za tebe, potpuno očuvan i jako topao, sigurno će ti dobro doći.

Ovdje nas svi sažaljevaju čim čuju odakle smo, a mi se pomalo osjećamo krivima, jer nismo pobjegli iz razrušenih domova, a sigurno je mnogo takvih, ali uskoro ćemo se ionako vratiti.

Vlaho ti poručuje da te voli i da mu nedostaješ.....

pozdrav od Alice