Bila je duga zimska noć, noć beskrajnog traženja puteva ka izvorištu sna. Koračala sam turobnom šumom punom leptirastih osjećanja koja su me preobražavala u Dafnu koja je bježala od ljubavi. Poželjeh postati lovor isprepleten oko praskozorja davno zaboravljenih nemira. Na oltaru jutrenja vidjeh kako se svjetlost pretače u dva jantara u kojima prepoznah uzdrhtalost preplašene leptirice. Pružio si dlan i ja na njemu prepoznah sedef iz kojeg se rađalo biserje nedosanjanog sna. Tvoja ljubav je lazaret srcu, čarobni brijeg duši, prihvatilište prognaniku iz privida i sanja.Tvoje biće je ustolićenje dobrote, zamak pun čarolije, odaja mirakula u kojoj se objelodanjuju istine ispisane na smragdnoj ploči vječnosti.Ti si osmijeh neba pretočen u veselog pajaca, u kralja bez krune, u zaštitnika moga imena i mojih lovišta. Boginja lova i čuvarica Lunina hrama je u tebi pronašla izvorište žuđenih privida. Ispred okna moje duše se širi prostor bez godišnjeg doba. To je svijet cvijeća, mirisa, leptira, osjećanja i muzike. Ćutim mi živimo priču i volimo snove.
"Volim tvoje ime" govoriš mi jezikom ljubavi. "Ti voliš boginju u meni" rekoh tiho. "Ne, ja volim sjećanje na nju, jer to je uvijek novi trenutak vječnosti u tebi" odgovaraš osmijehom. Na granici čujne čulnosti osjećam našu ovjenčanost sa životom, naše peto godišnje doba u kojem ne postoji prostornost vremenosti, kojem cvijeće vječno miriše, a leptiri treptajima krila stvaraju oluje koje raznose pelud ljubavi i oplođuju naša osjećanja. Tu se tonovi sonate nadolazećoj zimi slijevaju u simfoniju sreće.
http://sretan-trenutak.blogspot.com