Još jedan primjer: fuzzy logic!

　

　

　

　

　

Ima jako mnogo primjera koji idu u ovome slijedu. Ja bih samo naveo slu

čaj Barta Koskoa koji je u GB 1994 godine štampao knjigu pod naslovom Fuzzy Thinking, The New Science of Fuzzy Logic , dakle ima jako mnogo ovakve I slične literature na svim stranama ali ja ću se zadržati samo na ovoj koja je po mnogo čemu paradigmatična. I vi kada gledate tu veliku mudrost koja se čitaocu tumači na preko 300 stranica onda vam pamet stane što se sve danas ne proglašava logikom. Tako na str. 222 koja nosi podnaslov Fuzzy pictures of the world imate mapu pojmova koji pokazuju međuzavisnost islamskog fundamentalizna sa jedne strane sovjetskim imperijalizmom, sirijskom kontrolom Libanona I snage libanonske vlade I s druge strane arapskog radikalizma, Palestinskog terorizma I snage libanonske vlade. Slične mape date su I za vremenske prilike u Kaliforniji, pa za odnos privrede I političkog sistema, pa za kokain market itd.itd. A što se pak etike tiče autor na primjer ima ovakvu zamjedbu na str 250 :" If life has a fuzzy boundary, so does death." Ili na primjer na str.255 autor postavlja pitanje "Does science dispose of morals and law and the social contract that we live by?" I u stilu visokoparne filozofije daje odgovor: "I think the answer is fuzzy: yes and no." I dalje govori o testovima morala kao o testovima IQ. Što više reć

i o toj hrpi budalaština koje se motaju po britanskoj literaturi!

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

　

Biologija!

　

　

　

U istom ovom slijedu I prema istom obrascu mišljenja nastala je knjiga Jocka Cohena I Iana Stewarta pod naslovom The Collapse of Chaos gdje se radi o tome da se pokažu neki putevi jednostavnosti u kompleksnom svijetu. Barem je tako nekako definiran zadatak u samom podnaslovu knjige. I kolikogod nam se univerzum

činio kompleksnim to je moguće pronaći jednu duboku unutrašnju jednostavnost koja je zapravo neki takoreći zakon prirode. Kako dakle jednostavan zakon može objasniti kompleksno ponašanje to je pitanje sa kojim autori polaze u ovoj knjizi. I oni smatraju da enormna raznolikost svijeta nije ništa drugo nego jednostavna kemija pa da je prema tome filozofski redukcionizam sasvim opravdana stvar u svijetu znanosti. Prema tome jednostavni zakoni fizike ili kemije od kemije DNA molekula do kompleksnog života živih stvorenja, evolucije, inteligencije I ljudske kulture dakle sva ova kompleksnost ima jednostavni bazični izraz. Isto tako jednostavnost redukcionizma predstavlja jednu tendenciju jednostavnih pravila koji bivaju poticani pozadinskim neredom I kompleksnošću u sistemu kod kojeg skala struktura jeste nezavisna od finih detalja njihove substrukture. S druge pak strane kompleksnost je tendencija interaktivnog sistema da promijeni rast kompleksnosti od jednostavnih početaka pa je prema tome nepredvidljiva u detaljima ali je opći kurs razumljiv. Odatle je slijedilo da razmatranje entropije kao u termodinamici treba shvatiti u jednom smislu konstantnog nereda u bilo kojem izoliranom sistemu. Međutim kada dva izolirana sistema imaju namjeru da se odnose jedno prema drugom entropija kombinacije može biti veća nego totalna entropija dva separirana sistema. I u tom smislu onda govorimo o porastu entropije. Međutim ovaj porast entropije ne može biti apliciran za jednostavan “free-running” sistem kakav je na primjer naš univ

erzum. I ja bih dodao kao naš sistem koji je baziran na free marketu. I dakle mi sada vidimo kako je duboka ta pamet koja se postavlja kao svjetski arbitar ama baš na svakom koraku.

　

　

　

　

　

　

　

Kvantum društvo!

　

　

　

　

　

U istom slijedu razmišljanja nastala je knjiga Donah Zohar I Iana Marshalla pod naslovom The Quantum Society koja je imala namjeru razmatrati takozvanu "Novu socijalnu viziju". Istina je da tih novih vizija ima prili

čno ali I ova je interesantna ukoliko je riječ o tome da kvantum deterinacija može biti aplicirana na ljudsko ponašanje. Interesantno je spomenuti da u svim ovim vizijama autori imaju prvo objekcije o prirodi našega solarnoga sistema I čitavoga univerzuma da bi konačno pristupili I socijalnoj tematici kao da je to dvoje toliko usko povezano. Ili možda jest ali na jedan posve specifičan način. Dakle kvantum realnost ,ako je uopće moguće govoriti o ovoj realnosti , leži u novim osnovama za ljudsku svijest I samu ljudsku prirodu. Odatle kvantum modeli za pojedinca mogu da se prošire na kvantum model društva I autori smatraju da transformacija postojećeg socijalnog uzora I socijalnih institucija može biti ostvarena ukoliko se pozivamo na koncept kvantum društva koje je mnogo fleksibilnije, manje hijerarhijski organizirano I koje je takoreći naše sebstvo u društvu. Odatle I koncept fizike svijesti koja nam govori o procesima u nama samima ali I u društvu. I autori na str. 2 otpoč

inju zapažanjem: "…I am going to suggest a new quantum physical model of how the brain works and explore how the use of such a model can itself become a powerful weapon for personal and social transformation." Tobože je I Emil Durkheim ovaj koncept nazvao "our collective patterns of thinking, feeling and action." I mi sada vidimo dokle je stigla ta naša sociologija I ta naša fiziologija I ta naša antropologija. Zar ne!

　

　

　

　

　

　

BLACK HOLES!

　

　

　

　

　

Postoji autor koji je napisao knjigu pod naslovom Black Holes I njegovo ime je Clifford Pickover.

Čini mi se da je on jedan od radnika NASE. Pa za ovu zajednicu je interesantno da oni sada jedni drugima pišu romane na razne astronomske teme tako da ovu knjigu doista možemo čitati I kao beletristiku. Za Balkan se dugo vremena u političkom svijetu Europe I Svijeta govorilo da je jedan takav europski Black Hole ali se meni ne čini da su oni uzimali astronomsko značenje ovoga pojma nego metaforičko odnosno literarno. Jer Black Hole je 10 solarnih masa na prostoru od oko 30 kilometara. To nije Crna Rupa kako bi netko mogao pomisliti nego je riječ posve suprotno. Ovaj pojam je novijeg datuma. Njega je iskovao 1967 John Wheeler na jednom mitingu Američke Asocijacije za razvoj znanosti a prvi puta se pojavio štampan 1968 u jednom broju American Scientist. Prije ovoga vremena ovaj gravitacioni kolaps se zvao frozen star ili collapsar. Ova se zvijezda iz izvijesnih razloga još povezuje sa vremenskom mašinom pa postoje ideje da bi konstrukcija jedne takve mašine otvorila vrata paralelnom univerzumu. Pa onda isto tako ima ideja da mi možda I živimo u jednom takvoj Crnoj Rupi naime da je cijeli naš Univerzum jedna takva Rupa ali to nitko pouzdano ne zna itd. itd. itd. Međutim ima također I teorija da je eksplozija u Tunguski u Sibiru 1908 godine bila u nekoj svezi sa primordijalnom crnom rupom koja je pala na Zemlju iako mnogi vjeruju da je riječ o relativno malom objektu od kojih 80 metara u dijametru koji nije ništa drugo bio nego blok leda I kamena slično u kompoziciji I sadržaju sa nukleusom komete. Pa onda, istina, ima I onih koji tu eksploziju povezuju sa imenom našega velikoga Nikole Tesle jer da je tobože on radio na nekom tajnom oružju. U svakom slučaju SIBIR JE PROBLEM bez obzira dali bilo riječ

i o Raskoljnikovu ili o Tesli ili gospodinu Pickoveru.

　

　

　

　

　

　

　

　

LOGARITAM ŽIVOTA!

　

　

　

　

　

　

Godine 1997 ,dakle prije nekih 12 godina, nastala je jedna knjiga koja je mogla pobuditi pažnju ameri

čkog autora sa Stanforda Keitha Devlina pod naslovom Goodbye Descartes. U ovoj knjizi autor razmatra neka pitanja takozvane "meke matematike" za razliku od tvrde matematike Descartesova vremena. Međutim bez obzira dali one bile meke ili tvrde obe su matematike pa prema tome I dalje su u horizontu Descartesove slike svijeta. Prema tome sam naslov ove knjige već je sam po sebi besmislen I nevaljao. Zapravo jedna kontradikcija. Međutim to je redovito slučaj kod ljudi kod kojih su znanja manjkava. To se istinabog dogodilo I Cassireru čim je došao na Jale pa je njegova literatura u Americi sasvim drugačija negoli u njegovoj rodnoj Njemačkoj. Vjerojatno zato jer Kant na engleskom jeziku drugačije zvuči. Isto tako bismo mogli reći da Descartes na engleskom jeziku drugačije zvuči. U podnaslovu ove knjige kaže se da je riječ o raspravi koja ima u vidu kraj logike I da je ona jedno istraživanje za novu kosmologiju mišljenja, "cosmology of the mind". Ovakva filozofska sintagma za nas klasične filologe je čista besmislica jer može postojati samo nešto kao cosmological thinking nikako kao kosmologija uma. Dunque na str. 191 ove knjige autor postavlja pitanje: Što je smisao života? I odgovara: ^life’. On smatra da je ova matematička notacija sasvim opravdana odnosno da je smisao života funkcija mogućih svjetova života u tim svijetovima I on je to promotrio na primjeru intensionalne logike Montaguea. Tako iako se autor slaže sa time da je logička forma ili bilo koja varijacija logičke forme u najboljem slučaju vrlo siromašna za sliku mentalne aktivnosti čovjeka to on ipak smatra da će doći to vrijeme kada kompleksnost neće više biti problem logičkih formi. Zar vi mislite da je ama baš sve potrebno staviti pod matematičku I logičku formu ili mislite da bi bilo jako dobro I jako lijepo imati neke iracionalne ostatke preko kojih možemo prepoznavati svijet I u drugač

ijim dimenzijama od ovih koje nam se nude?

　

　

　

zlatan gavrilovic kovac