Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević

U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna u poeziji velikih poeta i u Freudovim studijama, kojima je on, razvijajući metode psihoanalize, pokušao razbiti monopol čistog razuma i dokazati da strahovi proizlaze iz neproživljenih, zatomljenih osjećaja.

Mnogi trezveni znanstvenici su odmah odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina.

Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja koje su dokazala da su procesi nastajanja misli i osjećaja usko povezani.

To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju.

Ljubav je osnovna energija iz koje izrastamo i krećemo na ovo dugo putovanje nazvano život. Čovjek to, golo i za život nesposobno, rođeno živo biće upija ljubav milovanjima, šapatima, osmjesima majke i oca, srcem pamti šaputanja i pjevušenje uspavanki i nesvijesno izgrađuje riznicu punu najvrijednijih osjećaja, koje kasnije u životu obnavlja i nadograđuje.

Ljubav je emocija koja se danas smatra važnim  faktorom i sudionikom u razvoju čovjekovog uma, emocija koja je nedjeljivi dio njegovog "čistog" razuma, osjećaj koji je pokretačka snaga njegova života.

Dakle, po toj teoriji u našoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja, ljubav je branioc i hranitelj naših duševnih stanja.

Činilo nam se da su se mislioci i znanstvenici prošlog stoljeća služili samo logičnim razmišljanjem, suzbijali emocije i zatomljivali osjećaje.

No to je bilo samo naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici su priznali emociju osnovom stvaralačke misli.

Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument.

Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj  i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile ljudsko poimanje svijeta.

Emocija ljubav preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije, spriječava nastajenje entropije i kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas, znanost ubraja u jedinice za mjerenje ljudske kreativnosti.

Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo  izraziti riječima. Mnogi, nažalost ne poznaju ljepotu osjećaja ljubav jer ga se boje, jer ga suzbijaju u sebi, jer lažu sebe i druge.

To je onaj drevni Freudov put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla",  u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život.

Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće. To je sindrom iz kojega su izrasle teorije o energetskim vampirima, o kradljivcima tuđe sreće i tuđih snova.

Prošlo stoljeće je zakazalo u obrani od tog sindroma. Mi, djeca tog vremena, smo nesvjesno živjeli na dva različita perona, sjedili u dva različita vlaka koji su vozili, doduše u istom smjeru, ali na različitim tračnicama.

Mnogi od nas su iz tog razloga izrasli u nepovjerljive, prestrašene, nesigurne osobe. To je razlog da mnogi još uvijek krivca za svoje strahove, tuge i nesretna stanja traže izvan sebe, uvijek pronađu nekog neprijatelja koji im želi nauditi, nekog energetskog vampira koji im krade sreću.

Sljedeći odgoj i stičući obrazovanje mnogi su narkotizirali emocije i ne spoznavajući osjećaje dopustili čistom razumu da vlada, pa tako postali žrtvama svojih nespoznatih strahova.

Danas nas znanost uvodi kroz porte naše duše u dubinu istinskog postojanja, dovodi nas do one duboko skrivene sante leda u nama samima i uči nas kako da postanemo ledolomci i prestanemo biti samo ustrašeni pustolovi pred vratima sna, da se oslobodimo strahova koji nas godinama progone u besanim noćima i da shvatim da se energetski vampiri nalaze u nama samima.

Njih se treba bojati jer oni ne kradu samo energiju, oni kradu emocije, kradu snove i napijaju se na samom izvoru sreće. 

Bila je samo pustolov pred vratima sna
sa žudnjom dočekivala sutone,
sa željom da još samo jednom,
pa još jednom
vidi kako ljubav za nju oblači
svoju ljubičastu haljinu, da je oslobodi od strahova

strah je krvnik snova, mislila je,

ali on je vitez života, zaključila je,

odlučila se  za viteza, mušketira

jedan za sve svi za jednoga.

dotaknu strah i u zagrljaju s njim prestade biti samo pustolov pred vratima sna

strah, vitez, mušketir, branioc njena života,

postade njen saveznik i uvede je u vrijeme istinskog postojanja.