Godine 1913., psihijatar i filozof Karl Jaspers rekao je u svom radu „Opća psihopatologija", da su mnogi od simptoma duševne bolesti, a osobito halucinacije - "ne-razumljivi", i stoga ne zaslužuju pažnju, osim kao znak nekog drugog primarnog poremećaja. Zatim, 1956.g., Gregory Bateson i njegovi kolege Paul Watzlawick, Donald Jackson i Jay Haley artikulirali su teoriju shizofrenije, koja proizlazi iz situacija s dvostrukom porukom gdje osoba prima različite ili kontradiktorne poruke. Uočeni simptomi shizofrenije su stoga izraz tih problema i treba ih vrednovati kao katarzično i transformativno iskustvo. Laing je tvrdio slično za psihoze: da su čudno ponašanje i naizgled zbunjen govor osoba koje prolaze kroz psihotičnu epizodu u konačnici razumljivi kao pokušaj da komuniciraju o svojim brigama i nedoumicama, često u situacijama u kojima to nije moguće ili nije dopušteno. Laing je naglašavao ulogu društva, pogotovo obitelji, u razvoju "ludila" (njegov izraz). Laing je tvrdio da se osobe često može dovesti u nemoguće situacije, gdje im je nemoguće prikloniti se suprotstavljenim očekivanjima svojih vršnjaka, što dovodi do situacije u kojoj gube u svakom slučaju i do velike mentalne patnje dotičnih pojedinaca.

Laing je vidio psihopatologiju kao da se očituje ne na biološkim ili psihičkim organima - pri čemu se okoliš svodi samo na slučajnu ulogu neposrednog okidača bolesti – nego radije u društvenoj kolijevci, urbanom domu, koji je njeguje, poput retorte u kojoj se sebstva krivotvore. Ta re-evaluacija locusa procesa bolesti i posljedičan pomak u oblicima liječenja - bio je u oštroj suprotnosti s psihijatrijskom ortodoksijom (u najširem smislu kojeg imamo o sebi samima kao psihološkim subjektima i patološkim sebstvima). Laing je bio revolucionaran u vrednovanju sadržaja psihotičnog ponašanja i govora kao valjanog izraza patnje, obavijenog zagonetnim jezikom osobne simbolike koji ima smisla samo unutar određene situacije. Prema Laingu, ako terapeut može bolje razumjeti svog pacijenta, može naći smisao u simbolizmu pacijentove psihoze, a time i započeti rješavanje pitanja koja su uzrok psihičkoj patnji.

Laing je proširio pogled na "dvostruku poruku" – hipotezu koju su postavili Bateson i drugi antropolozi, i došao je do novog koncepta kojim je opisao vrlo složenu situaciju koja se odvija u procesu "kad netko poludi" – jedan"nekompatibilni čvor". Laing je tu situaciju usporedio sa situacijom u kojoj vaša desna ruka može postojati, ali vaša lijeva ruka ne može. U ovom neodrživom položaju, nešto se mora dati, i vrlo često, ono što se daje je psihološka stabilnost, a samouništavajuća sekvenca je pokrenuta.

Laing nije nikada zanijekao postojanje duševne bolesti, no promatrao ju je u radikalno drugačijem svjetlu od svojih suvremenika. Za Lainga, duševna bolest mogla bi predstavljati transformativnu epizodu, pri čemu se proces prolaska kroz mentalnu patnju može usporediti sa šamanskim putovanjem. Putnik bi se mogao vratiti s putovanja s (navodno) važnim spoznajama, i mogao bi (prema stavovima Lainga i njegovih sljedbenika) u konačnici postati mudriji i više utemeljena osoba.

da draga dijana, bas vam hvala na ovom malom prilogu, svakako je istina da je vlaho dugo vremena zivio sapet izmedu svojih roditelja osjecajuci veliki krivnu za ono sto se njemu naravno nikako ne moze pripisati, i u tom smislu postoji veliki cvor kojeg bi svakako trebalo raspetljati, i on ga je raspteljao racionalno ali ga nije raspetljao emotivno i vjerojatno dugo jos nece, ali nesto je napravljeno u tome pravcu svakako, medutim ima jedna stvar koja cini njegov veci cvor a to je jedna ogromna kolicina utisaka koji su se nagomilali kroz vrijeme , mnogi od tih utisaka su negativni, mnogi su opeta pozitivni i blagotborni, ali nema nikakove sumnje da je vlaho ezra sa svojih 27 godina postao "sit" svijeta oko sebe i svijeta u sebi, zato ja mislim da je njemu prijeko potreban veliki odmor, jedno mirno skrovito mjesto u kojem ce biti u stanju razmotriti utiske koje je stekao u svom mladdom zivotu, tu mirnu luku dugo vremena sam ja osiguravao za njega ali je ona s vremenom prevladana i ne mislim da je moguc povratak na staro, ne znam da li bi zivot u samostanu za njega bio najbolji s obzirom da je on jos uvijek prilicno mlad ali ja ne vjerujem da je put kojim je isao njegov otac rjesenja za njega, svakako je istina da ce to rjesenja on sam morati potraziti za sebe, hvala vam draga dijana jos jedanput, srdacno iz adelaidea zlatan