U pastelnom sjaju uspomena vidim mladost osunčanu sjetom pripadanja prividu žudnji, čežnji i znatiželje. Slušam pjesmu u kojoj zora plače, u kojoj suze kristale nesretnu ljubav. Vraćam se u vrijeme koje nazivam olujom ruža, u vrijeme tugovanja za izgubljenom srećom, za ljubavlju koja je nestajala kao rosa na ljubičastoj ruži koju nosih u srcu kao amulet vjernosti.…Na tvojoj ruci prsten, u tvome oku suze, ali onaj drugi što te uze ne voli kao ja… U duši se širi miris ruže, okus miline i pretače u znakovlje ovjenčane sreće. Promatram veru na mojoj ruci i osjećam pripadanje ovom ovdje i ovome sada koje se ogleda u maglici sna. U harmoniji svitanja nove zore vidim podmorje oceana u kojem potopih tugu rastanka i pronađoh Jakovljevu školjku iz koje se rodila zrelost postojanja u zagrljaju pjeska i pjene. Ćutim titraje sanjivih proplanaka svjetlosne stvarnosti i dozvoljavam srcu da diše. Čujem glazbu Pitagorinih sfera i pretakanje tonova u etiku božanske geometrije. Vera ovjenčane sreće se širi titrajima srca i postaje kugla. Kristalna kugla izranja iz treptaja oka svemirske tišine i omata se oko tijela kao znak sretnog buđenja u snu. Ponekad na nutarnjem nebu zaiskre zvijezde tugaljivih sjećanja, prisjete me na olujna jutra davnih snoviđenja i onda ugasnu istinom novog jutrenja. Zlaćani veo svitanja titra spiralnim plesom sreće i uvlači me u srž osjećanja. Volim tragove postojanja u beskraju sna, volim i tužna sjećanja koja oplemenjuju dušu i pripitomljavaju jurnjavu za savršenstvom koje se krije iza duge, u vječnosti smiraja. Ognjilo strasti održava plamen na ognjištu ovog trena sreće i dokazuje da se izvorište ljubavi krije u dubinama svjesti o njoj.

http://umijece-vremena.blogspot.com