Znanost o duhovnom životu
Što se zbiva sa svjesnim jastvom u vrijeme smrti? U Westvilleu u Južnoj
Africi 10. listopada 1975. godine, Šrila Prabhupada objašnjava znanost
o reinkarnaciji dr. S.P. Olivieru, ravnatelju Durbanskog sveučilišta.
Dr. Olivier: Na kraju dvadesetog stoljeća našli smo se u novoj
sveopćoj potrazi za istinom o duhovnosti. Mi na Zapadu nismo upoznati s
Bhagavad-gitom. Smatram da naš osnovni problem leži u pitanju koje
ste postavili tijekom predavanja: kako duhovnost učiniti znanstvenom
zbiljom? Čini mi se da imate pravo; mislim da doista malo ljudi shvaća
ono što ste pokušali objasniti - da se radi o znanosti.
Šrila Prabhupada: To je početak Bhagavad-gite; znanstveni prikaz
duhovnog znanja. Zato sam postavio pitanje: što je seljenje duše?
Nitko nije mogao ispravno odgovoriti. Mi mijenjamo tijela. Postoji
tako puno raznolikih tijela i nakon smrti možemo ući u bilo koje
od njih. To je pravi problem u životu. Priroda djeluje, opskrbljujući nas
materijalnim tije lima. Ovo tijelo je stroj koji nam je, baš poput automobila,
ponudila materijalna priroda po naredbi Boga, Krišne. Zato je prava svrha
života zaustaviti ovo neprestano seljenje iz jednog tijela u drugo, i osvijestiti
naše izvorno, duhovno stanje tako da možemo živjeti vječnim,
bla ženim životom znanja. To je cilj života.
Dr. Olivier: Zamisao seljenja duše nije prisutna u kršćanstvu.
Šrila Prabhupada: To nije pitanje religije. Religija je vrsta vjere koja
se razvija u skladu s vremenom i prilikama. Stvarnost jest da smo mi
duhovne duše. Zakoni materijalne prirode nose nas iz jednog tijela
u drugo. Ponekad smo sretni, ponekad nesretni; katkada smo na
raj skim, a katkada na nižim planetima. Ljudski je život namijenjen
za ustavljanju tog procesa seljenja i oživljavanju naše izvorne svjesnosti.
Moramo se vratiti kući, natrag Bogu i živjeti vječno. To je poruka
vedske književnosti.
Bhagavad-gita nas upućuje kako trebamo djelovati u ovom životu.
Stoga, pomoću učenja Bhagavad-gite možemo početi shvaćati prirodni
položaj duše. Najprije moramo shvatiti tko smo. Jesam li ja ovo tijelo ili nešto
drugo? To je prvo pitanje. Pokušavao sam na to odgovoriti, no neki
ljudi u publici smatraju da je to samo vrsta hinduske kulture. To nije
hinduska kultura. To je znanstveno razumijevanje. Izvjesno vrijeme ste
dijete, potom postajete dječak, zatim mladić, pa starac. Na taj način
stalno mijenjate tijela. To je činjenica, a ne neko hindusko shvaćanje
religije. „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz
djetinjstvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo
tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena." [Bhagavad-gita 2.13]
U Bhagavad-giti je sve objašnjeno vrlo logički, vrlo znanstveno. To nije
sentimentalno objašnjenje.
Dr. Olivier: Meni se čini da problem leži u tome kako suvremenog
čovjeka navesti na pomno proučavanje onoga što ova knjiga sadrži. To
je posebno teško kada je netko duboko uronjen u obrazovni sustav
koji uskraćuje mjesto ovom poimanju ili čak i filozofiji koja se njime
bavi. Ljudi su ili posve neutralni ili jednostavno odbacuju ove istine.
Šrila Prabhupada: Oni ne prihvaćaju dušu?
Dr. Olivier: Mislim da prihvaćaju dušu, ali ne pokušavaju razlučiti što
to znači.
Šrila Prabhupada: Ako to ne prouče, kakve su im mogućnosti? Prije
svega trebaju proučiti razliku između mrtvog i živog tijela. Tijelo je
uvijek mrtvo, poput automobila bez vozača. Automobil je uvijek hrpa
materije. Slično tome, ovo tijelo je, s dušom ili bez nje, hrpa materije.
Dr. Olivier: Ne vrijedi baš puno. Čini mi se otprilike pedeset i šest
centi.
Šrila Prabhupada: Ne može li osoba razlikovati automobil od njegova
vozača, poput djeteta je. Dijete misli da se automobil kreće sam od
sebe, no to je njegova budalaština. Postoji vozač. Dijete to ne mora
znati, međutim kada odraste i stekne obrazovanje, ako to još uvijek
ne zna, koja je onda svrha njegova obrazovanja?
Dr. Olivier: U zapadnom svijetu sustav obrazovanja pokriva samo
osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Nema mjesta za temeljito
pro učavanje duše.
Šrila Prabhupada: Razgovarao sam s jednim moskovskim profesorom.
Možda ga poznajete - to je profesor Kotovsky. Predaje na Sovjetskoj
akademiji znanosti. Razgovarao sam s njim otprilike jedan sat. On
tvrdi: „Nakon uništenja ovoga tijela, sve je gotovo." Bio sam
iznenađen kad sam to čuo. Njega smatraju vrlo učenim, a ipak ne zna
ništa o duši.
Dr. Olivier: Ovdje jedan učenjak iz Beča održava tečaj indologije, no
ne bih znao reći što on podučava, kakvu vrstu osnovne filozofije. Ima
oko četrdeset studenata. Ustvari bi trebali početi s detaljnim
prouča vanjem Bhagavad-gite i to koristiti kao temelj cijele filozofije.
Šrila Prabhupada: Zašto ne postaviti nekoga da podučava Bhagavad-
gitu kakva jest? To je od osnovne važnosti.
Dr. Olivier: Naše je sveučilište gotovo obvezno temeljito proučavati
te teme.
Šrila Prabhupada: Pomnim proučavanjem Bhagavad-gite osoba
zapo činje svoje duhovno obrazovanje.
Dr. Olivier: To je očigledno ono što nam je potrebno. Čini se da našoj
hinduskoj zajednici ovdje, u Južnoj Africi nedostaje jasna zamisao
o tome od čega se sastoji hinduizam. Pogotovo mladi ljudi žive u
potpunom vakuumu. Iz raznih razloga ne žele prihvatiti religiju jer
je to ono što vide oko sebe. Ne mogu se poistovjetiti s kršćanskom,
islamskom ili hinduskom religijom. U velikoj su mjeri neznalice.
Šrila Prabhupada: Treba im pokazati pravi put. Ovo je izvoran,
vjero dostojan put.
Dr. Olivier: U našoj indijskoj zajednici u Južnoj Africi nije bilo puno
velikih učenjaka. Indijci koji su dolazili, uglavnom su radili na
plan tažama šećera, kao radnici u polju. Tek nekolicina su bili draguljari,
krojači i slično. U posljednjih stotinu godina vodila se politička borba,
suprotstavljanje povratku u Indiju. Borili su se da bi zaradili za život
te da bi našli svoje mjesto u ovoj zemlji. Po mom mišljenju, oni moraju
osmisliti bit svojih vjerovanja i vjere. Govorio sam im da smo
povlaš teni što su oni sa svojim naslijeđem prisutni u ovoj zemlji, te da se ne
smiju od njega odijeliti i zaplutati u vakuum. Međutim, oni ne znaju
kuda se okrenuti. Stoga, u biti, i oni i ja i ostali, želimo doznati kako
da taj duh postane zbilja u našim srcima koja će se odraziti u
svakidašnjem životu?
Šrila Prabhupada: Sve je to objašnjeno u Bhagavad-giti: kako živjeti
mirno u ovom svijetu i kako se vratiti kući, Bogu.
Dr. Olivier: Kako navesti suvremenog čovjeka da se dobrovoljno
pod vrgne tom pokusu? Tragedija je u tome što smo odlutali tako
da leko od duha da i ne znamo gdje bismo počeli. Ne možemo pronaći
ni nekoliko desetaka iskrenih vjernika koji bi zajedno sjeli i pokušali
saznati koliko Bog želi od Svoga duha dati našem duhu.
Šrila Prabhupada: Bog daje Sebe, mi Ga samo trebamo prihvatiti. Za
to je potreban mali napredak, inače, sve je tu. Bog kaže da je duša
vječna, a da se tijelo mijenja. To je vrlo jednostavan primjer. Dječak
postaje mladić, a mladić postaje starac. Nitko to ne može poreći. Ja to
mogu razumjeti, i vi to možete razumjeti. Jako je jednostavno. Sjećam
se da sam kao dječak skakao, ali to sada ne mogu raditi jer imam
drugačije tijelo. Svjestan sam da sam posjedovao drugačije tijelo, ali
sada ga više ne posjedujem. Tijelo se mijenja, no ja sam vječno ista
osoba. Potrebno je malo inteligencije da bi se to sagledalo, to je sve.
Ja sam vlasnik ovoga tijela i ja sam vječna duša. Tijelo se mijenja.
Dr. Olivier: Ako to prihvatimo, javlja se sljedeći problem: koje su
posljedice?
Šrila Prabhupada: Da. Ako shvatim da nisam tijelo, a ipak se
nasta vim brinuti samo o osiguranju udobnosti za svoje tijelo, ne brinući
o svom jastvu, to je pogrešno. Na primjer, kada bih čistio košulju i
kaput tri puta dnevno, a ostajao gladan - to bi bilo nepraktično. Slično
tome, ova civilizacija griješi po tom osnovnom pitanju. Ako se brinem
o vašoj košulji i kaputu, ali vam ne dajem ništa za jesti, kako dugo
ćete biti zadovoljni? O tome se radi. To je osnovna pogreška.
Materi jalistička civilizacija vodi brigu o tijelu i tjelesnim udobnostima.
Međutim, nitko ne brine o vlasniku tijela, duhovnoj duši i svi su
nespokojni. Smjenjuju se razni ,,-izmi", od kapitalizma do komunizma, ali
nitko ne zna u čemu je pogreška.
Dr. Olivier: Postoji vrlo mala razlika. I jedan i drugi su materijalistički.
Šrila Prabhupada: Komunisti vjeruju da će sve biti u redu ako samo
preuzmu vladavinu. Međutim, i oni griješe - i komunisti i kapitalisti se
brinu o izvanjskom tijelu, a ne o unutarnjem identitetu, duši. Duša
mora biti zadovoljna. Tada će sve biti u redu.
„Osoba potpuno svjesna Mene, koja zna da sam vrhovni uživatelj svih žrtvovanja i strogosti, gospodar svih planeta i polubogova te dobročinitelj i dobronamjernik svih živih bića dostiže mir oslobađajući se patnje uzrokovane materijalnim bijedama." [Bhagavad-gita 5.29]
Šrila Prabhupada: To znači da osoba mora znati što je Bog. Budući
da je svatko od nas sastavni djelić Boga, mi već imamo vrlo blizak
odnos s Njim. Naša dužnost je poznavati Boga. U sadašnjem trenutku
ljudi o tome nemaju nikakvih podataka, nemaju jasnu zamisao.
Dr. Olivier: Ako satelit može otkriti sve što se zbiva na kugli
zemaljskoj, onda vjerujem da Bog sigurno može otkriti Svoj duh i Svoje
raspoloženje svakome tko Mu se želi pokoravati, tko Ga želi poznavati
i tko Ga iskreno želi slijediti.
Šrila Prabhupada: Da, da. U Bhagavad-giti Bog objašnjava Sebe. To
trebamo logično i razumno prihvatiti. Tada ćemo jasno razumjeti Boga.
Dr. Olivier: Da, ali kako da to učinimo?
Šrila Prabhupada: Učenje je tu. Trebamo ga razumjeti mjerodavnom
raspravom.
Dr. Olivier: Slažem se. Najvjerojatnije time treba početi. Treba sjesti
i raspraviti o tome, otprilike kao što bi profesori raspravljali o bilo
kojem znanstvenom pokusu.
Šrila Prabhupada: Ovdje je opisan proces razumijevanja:
„Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno
mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti
znanje, jer su vidjele istinu." [Bhagavad-gita 4.34]
Put je duhovne spoznaje nedvojbeno težak. Gospodin nam
zato savjetuje da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju koji se
nalazi u učeničkom naslijeđu koje potječe od samog Gospodina. Nitko
ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj ako ne slijedi načelo
učeni čkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom
naslijeđu može svome učeniku prenijeti Gospodinovu poruku
takvu kakva jest.
Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitog
procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. U Srimad-Bhagavatamu
(6.3.19) se kaže: dharmam tu saksad bhagavat-pranitam - put
religije objavljuje sam Gospodin. Stoga, spekulacija ili suhoparne rasprave
ne mogu dovesti osobu do pravog puta. Neovisnim proučavanjem
knjiga znanja ne može se napredovati u duhovnom životu.
Da bismo primili znanje moramo prići vjerodostojnom duhovnom
učitelju. Takvog duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom
potpunog predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažnog ugleda.
Zadovoljstvo samospoznatog duhovnog učitelja tajna je uspjeha u
duhovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravi spoj potreban
za duhovno razumijevanje. Bez poniznosti i služenja, postavljanje
pita nja učenom duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora
biti sposoban položiti test koji mu postavi duhovni učitelj. Kada
duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, automatski blagosilja učenika
pravim duhovnim razumijevanjem.
U ovom se stihu osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja.
Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći
od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja.
Vjerodostojni duhovni učitelj je po prirodi vrlo ljubazan prema
učeniku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman da ga služi,
raz mjena znanja i pitanja postaje savršena.
Imamo praktičan primjer. Ovi mladi Europljani i
Amerikanci potječu iz imućnih obitelji. Zašto me služe? Ja sam
Indijac, dolazim iz siromašne zemlje, ne mogu ih platiti. Kada sam stigao
na Zapad, nisam imao novaca. Ponio sam samo četrdeset rupija; to se
u Americi potroši za sat vremena. Međutim, oni od srca žele izvršavati
moje upute i zato napreduju. Pranipatena pariprasnena - postavljaju
pitanja. Pokušavam im odgovoriti i oni su svi stekli vjeru. Služe kao
ponizni sluge. To je proces.
Ako je duhovni učitelj vjerodostojan, a učenik vrlo iskren, tada će
učenik dobiti znanje. To je tajna. Vedsko znanje se razotkriva onima koji imaju
vjeru i u Gospodina i u duhovnog učitelja. Zato u vedskom društvu učenici idu
u gurukulu [mjesto gdje živi duhovni učitelj], bez obzira jesu li sinovi
kralja ili nekog drugog.
Svi učenici u gurukuli uče kako biti vrlo ponizan i kako živjeti samo
za dobrobit gurua. Od samog početka odgajani su tako da postanu
prvorazredno ponizni učenici. Tada guru, iz ljubavi i otvorena srca,
podučava dječake svemu što zna. Nema ni govora o novcu. On to čini
zbog ljubavi i njihovog obrazovanja.
Dr. Olivier: Malo mi je teško prihvatiti neke dijelove onoga o čemu
ste govorili, jednostavno zato što ne znam ništa o tome. Međutim, u
biti prihvaćam da Bog živi u nama i kada se prepustimo Njemu, On
zna što treba učiniti. Izazov je živjeti tako da On bude zadovoljan.
Tu se pojavljuje poteškoća: potrebno vam je nadahnuće da biste bili
disciplinirani. To će postati zbilja, samo ako sve to primjenjujemo u
životu, i to u društvu onih koji su se opredijelili za isti put.
Šrila Prabhupada: Zato postoji ovo Društvo za svjesnost Krišne koje
pokazuje kako živjeti život posvećen Bogu. To se traži. Bez praktičnog
života u svjesnosti Boga, sve ostaje samo teorija. Ona može pomoći, ali
tako traje dulje. Moji se učenici uvježbavaju u praktičnom duhovnom
životu i utemeljeni su u njemu.
Dr. Olivier: Želim vam puno zahvaliti i molim se da Bog blagoslovi
vaš posjet našoj zemlji i ljudima koji ovdje žive.
Šrila Prabhupada: Hare Krišna.
bglavac
edin.kecanovic
