Ulazak u duhovni svijet

„ U duhovnom je svijetu sve zbiljsko i izvorno. Ovaj materijalni svijet samo je imitacija ...Poput slike na filmskom platnu na kojem vidimo samo sjene pravih stvari." U predavanju, održanom listopada 1966. go­dine u New Yorku, Srila Prabhupada daje zadivljujuć uvid u prirodu duhovnog svijeta i neke jasne upute kako tamo stići na kraju pogibelj­
nog životnog putovanja.

paras tasmat tu bhavo 'nyo
'vyakto 'vyaktat sanatanah
yah sa sarvesu bhutesu
nasyatsu na vinasyati
,,A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda ni­ kada ne biva uništena. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest." [Bhagavad-gita 8.20]

Ne možemo izračunati dužinu i širinu čak ni samo ovog svemira, a na materijalnom nebu postoje milijuni i milijuni svemira poput ovoga. Iznad ovog materijalnog neba postoji drugo nebo koje se naziva du­hovno nebo. Na tom su nebu svi planeti vječni, isto kao i život. Te stvari ne možemo otkriti našim materijalnim proračunima pa podatke o tome moramo uzeti iz Bhagavad-gite. Materijalno očitovanje samo je jedna četvrtina cjelokupnog očito­vanja, duhovnog i materijalnog. Drugim riječima, tri četvrtine svekoli­kog stvorenog svijeta nalaze se izvan prekrivenog, materijalnog neba. Debljina materijalnog prekrivača iznosi milijune i milijune milja, a tek
prodrijevši kroz njega može se stići na otvoreno, duhovno nebo.

Ovdje Krišna koristi riječi bhavah anyah, što znači „druga priroda". Drugim riječima, osim ove materijalne prirode koju poznajemo, postoji druga, duhovna priroda. Međutim, mi već sada doživljavamo i duhovnu prirodu, isto kao i materijalnu. Kako to? Zato jer smo i sami spoj materije i duha. Mi smo
duh, i tako dugo dok se taj duh nalazi unutar materijalnog tijela, ono se kreće. Čim izađemo iz tijela, ono nije ništa bolje od kamena. Kako svi možemo osobno opaziti da osim materije postoji i duh, trebali bismo isto tako znati da postoji i duhovni svijet. U sedmom poglavlju Bhagavad-gite Krišna govori o duhovnoj i mate­rijalnoj prirodi. Duhovna je priroda viša, a materijalna niža. U ma­terijalnom su svijetu materijalna i duhovna priroda pomiješane, no odemo li izvan materijalne prirode, u duhovni svijet, tamo ćemo pro­
naći samo višu, duhovnu prirodu.

Ova objašnjenja nam pruža osmo poglavlje. Ove stvari nije moguće razumjeti eksperimentalnim znanjem. Znan­stvenici mogu kroz svoje teleskope vidjeti milijune i milijune zvijezda, ali ne mogu doći do njih. Njihove naprave nisu za to dovoljne. Oni ne mogu otići čak ni na Mjesec koji je najbliži, a kamoli na neke druge planete. Zato bismo trebali pokušati shvatiti da nam eksperimentalno znanje ne daje sposobnost razumijevanja Boga i Božjeg carstva. Bu­dući da je na taj način nemoguće išta razumjeti, glupo je i pokušavati. Boga moramo shvatiti slušajući Bhagavad-gitu. Nema drugog načina. Nitko ne može iskustvenim znanjem shvatiti tko mu je otac. Moramo jednostavno vjerovati svojoj majci kad kaže: „Ovo je tvoj otac."

Slično tome, moramo vjerovati Bhagavad-giti; tako možemo do­biti sve podatke. Bez obzira na to što iskustveno znanje o Bogu nije moguće, ako napredujemo u svjesnosti Krišne, neposredno ćemo spoznati Boga. Na primjer, ja sam zahvaljujući svojoj spoznaji čvrsto uvjeren u sve ovo što sada govorim o Krišni. Ne govorim naslijepo. Svatko može spoznati Boga. Svayam eva sphuraty adah: svakome tko se drži procesa svje­snosti Krišne, otkrit će se neposredno znanje o Bogu. Takva će osoba uistinu shvatiti: „Da, postoji duhovno carstvo u kojem prebiva Bog i ja moram tamo otići. Moram se pripremiti za odlazak."

Prije nego li ode u drugu zemlju, čovjek može puno slušati o njoj, ali kada doista tamo ode, sve će neposredno razumjeti. Slično tome, prihvati li netko proces svjesnosti Krišne, jednog će dana izravno shvatiti Boga i Božje carstvo i svi problemi njegova života bit će riješeni. Za opisivanje tog duhovnog carstva Krišna koristi riječ sanatanah. Materijalna priroda ima početak i kraj, no duhovna priroda nema ni početka ni kraja. Kako to? To možemo shvatiti na jednostavnom primjeru. Ponekad, kad pada snijeg, vidimo da je cijelo nebo prekri­veno oblacima. Međutim, ti oblaci ustvari prekrivaju tek beznačajan dio neba. Kako smo mi vrlo maleni, kad oblaci prekriju dio neba, čini nam se da je nebo posve prekriveno.

Slično tome, cijela je ova materijalna kreacija (zvana mahat-tattva) poput oblaka koji prekri­vaju beznačajni dio duhovnog neba. Kao što, kada se raščiste oblaci, možemo vidjeti vedro, osunčano nebo, tako isto, kad se oslobodimo ovog materijalnog prekrivača možemo vidjeti izvorno, duhovno nebo. Povrh toga, baš kao što oblak ima svoj početak i kraj, tako i ma­terijalna priroda ima početak i kraj, a isto je i s našim materijalnim tijelom. Naše tijelo postoji samo izvjesno vrijeme. Rađa se, raste, po­stoji neko vrijeme, stvara popratne proizvode, propada i nestaje. To je šest preobrazbi tijela. Slično tome, svaka materijalna pojava pro­lazi tih šest preobrazbi. Tako će, na kraju, cijeli ovaj materijalni svijet
nestati.

Međutim, Krišna nas uvjerava: paras tasmat tu bhavo 'nyo 'vyakto 'vyaktat sanatanah - „Iznad ove uništive, oblaku slične materijalne prirode, postoji druga, viša priroda koja je vječna. Nema početka ni kraja." Potom kaže: yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati - „Kad ovaj materijalni svijet bude uništen, duhovna priroda će i dalje postojati." Kad oblak na nebu nestane, nebo i dalje ostaje. Slično tome, kad oblaku slično materijalno očitovanje bude uništeno, du­hovno nebo nastavlja postojati. To se naziva avyakto 'vyaktat.
Mnogi vedski spisi sadrže u sebi podatke o materijalnom i duhov­nom nebu. U drugom pjevanju Srimad-Bhagavatama nalazimo opise duhovnog neba: kakve je prirode, kakvi ljudi tamo žive, kako izgle­daju - sve. Postoji čak i podatak da u duhovnom nebu postoje duhovni zrakoplovi. Tamo su sva živa bića oslobođena, a dok lete svojim zrako­plovima izgledaju prekrasno, poput munje. U duhovnom je svijetu sve zbiljsko i izvorno. Ovaj materijalni svijet samo je imitacija. Sve što vidimo u materijalnom svijetu tek je privid,
sjena. Baš kao slika na filmskom platnu, na kojem vidimo samo sjene pravih stvari.

U Srimad-Bhagavatamu [1.1.1] je rečeno: yatra tri-sargo 'mrsa. „Ovaj materijalni svijet je iluzoran." Svatko je vidio privlačnu žensku figuru u izlogu trgovine, ali svaki razuman čovjek zna da je ona umjetna. Međutim, tzv. lijepe stvari u materijalnom svijetu su baš poput pre­krasne „djevojke" iz izloga. Doista, koju god prekrasnu stvar vidjeli u materijalnom svijetu, ona je samo iskrivljen odraz prave ljepote u duhovnom svijetu. Kao što Sridhara Svami kaže: yat satyataya mithya sargo 'pi satyavat pratiyate -„Duhovni svijet je istinski dok se lažno, materijalno očitovanje samo pričinja pravim." Nešto je zbiljsko samo ako će vječno postojati. Zbilja ne može nestati. Slično tome, pravo
zadovoljstvo mora biti vječno. Budući da je privremeno, materijalno zadovoljstvo nije zbiljsko, te oni koji tragaju za pravim zadovoljstvom ne sudjeluju u toj sjeni zadovoljstva. Oni teže za pravim, vječnim zadovoljstvom svjesnosti Krišne.

Krišna kaže: yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati - „Kad sve u materijalnom svijetu bude uništeno, ta će duhovna priroda vje­čno ostati." Svrha ljudskog života je dostići duhovno nebo. Među­tim, ljudi ne poznaju stvarnost duhovnog neba. Bhagavatam kaže: na te viduh svartha- gatim hi visnum - „Ljudi ne poznaju svoj vlastiti in­teres. Ne znaju da je ljudski život namijenjen za razumijevanje duhovne stvarnosti i priprema za odlazak u tu stvarnost. Ljudski život nije namijenjen ostanku u materijalnom svijetu." Cijela nas vedska književnost tome poučava. Tamasi ma jyotir gamah: „Nemoj ostati u mraku; izađi na svjetlo." Ovaj materijalni svijet je tama. Mi ga umjetno
osvjetljavamo električnom svjetlošću, vatrom i raznim drugim - pomagalima, no njegova priroda je tama. Duhovni svijet, međutim, nije mračan; pun je svjetlosti. Kao što na sunčevom planetu nema nikakve mogućnosti za mrak, tako ni u duhovnoj prirodi mrak nije moguć jer je svaki planet samoobasjan.

U Bhagavad-giti se jasno tvrdi da je vrhovno odredište, iz kojeg nema povratka, prebivalište Krišne, Svevišnje Osobe. Brahma - samhita opisuje vrhovno prebivalište kao ananda-cinmaya-rasa, mjesto na ko­jemu je sve prepuno duhovnog blaženstva - ondje ništa nije materi­jalno. Ta je duhovna raznolikost duhovna ekspanzija same Svevišnje Božanske Osobe jer je to očitovanje sazdano, u potpunosti, od duhovne energije. Iako se Gospodin uvijek nalazi u Svom vrhovnom prebivalištu, On sve prožima Svojom materijalnom energijom. Tako je, Svojim duhovnim i materijalnim energijama, prisutan svuda - u materijalnim i u du­hovnim svemirima. U Bhagavad-giti, riječi yasyantah-sthani bhutani
ukazuju da On sve održava, bilo da je riječ o duhovnoj ili materijalnoj energiji.

Jasno je rečeno u Bhagavad-giti da se samo pomoću bhakti ili pre­danog služenja može ući u planetarni (duhovni) sustav Vaikuntha. Na svim Vaikunthama postoji samo jedan Svevišnji Bog, Krišna, koji se ekspandira u milijune i milijune potpunih dijelova. Te potpune eks­panzije su četveroruke; one predsjedavaju nebrojenim duhovnim planetima. Poznate su pod raznim imenima: Purusottama, Trivikrama, Kesava, Madhava, Aniruddha, Hrsikesa, Sankarsana, Pradyumna, Sridhara, Vasudeva, Damodara, Janardana, Narayana, Vamana, Padmanabha itd. Te su potpune ekspanzije poput lišća na drvetu čije je stablo
Krišna. Krišna, boraveći na Goloki Vrndavani, Svom vrhovnom prebiva­ lištu, Svojom sveprožimajućom moći planski i besprijekorno upravlja svim zbivanjima u oba svemira (materijalnom i duhovnom).

Ako želimo dostići Krišnino vrhovno prebivalište, moramo se baviti bhakti-yogom. Riječ bhakti znači „predano služenje" ili, drugim rije­ čima, pokoravanje Svevišnjem Gospodinu. Krišna jasno kaže: purusah sa parah partha bhaktya labhyas tv ananyaya. Riječi tv ananyaya ovdje znače „bez posvećenosti bilo čemu drugom." Da bismo dostigli Gospodinovo duhovno prebivalište, moramo s potpunom predanošću služiti Krišnu. Jedna definicija bhakti dana je u stručnoj knjizi Narada-pahcaratri:
sarvopadhi-vinirmuktam
tat-paratvena nirmalam
hrsikena hrsikesa-
sevanam bhaktir ucyate
„Bhakti ili predano služenje, znači uključivanje svih naših osjetila u služenje Gospodina, Svevišnje Božanske Osobe, koji je gospodar svih osjetila. Kada duhovna duša služi Svevišnjeg, javljaju se dva popratna učinka. Prvi je da se osoba oslobađa svih materijalnih imenovanja, a drugi je da njezina osjetila postaju pročišćena samim služenjem
Gospodina."

Mi smo sada opterećeni s tako puno tjelesnih imenovanja. „Indijac", „Amerikanac", „Afrikanac", „Europljanin" - sve su to tjelesna ime­novanja. Iako nismo tijelo, ipak se poistovjećujemo s tim imenova­njima. Pretpostavimo da netko ima visoko obrazovanje i poistovjećuje se s titulom magistra, doktora itd. On nije titula, ali se poistovijetio s
tim imenovanjem. Bhakti znači osloboditi se takvih imenovanja (sarvopadhi-vinirmuktam). Upadhi znači „imenovanje". Dobije li osoba titulu „Sir" (engleska titula), postaje jako sretna: „O, ja imam titulu 'Sir'". Zaboravlja da je ta titula samo oznaka, imenovanje i da će postojati samo dok bude postojalo dotično tijelo. Međutim, posve je sigurno da će tijelo propasti zajedno sa svojim imenovanjima. Kad osoba dobije drugo tijelo, dobija i nova imenovanja. Pretpostavimo da je netko u sada­ šnjem životu Amerikanac. Sljedeće tijelo koje dobije moglo bi biti kinesko. Stoga, budući da neprestano mijenjamo svoja tjelesna imeno­vanja, trebamo ih prestati smatrati svojim jastvom. Kada se osoba od­luči osloboditi svih ovih besmislenih imenovanja, može dostići bhakti. U prethodnom stihu iz Narada-pancaratre, riječ nirmalam znači „posve čist". Što je ta čistoća? Osoba treba biti uvjerena: „Ja sam duh (aham brahmasmi). Nisam ovo materijalno tijelo, koje me samo pre­kriva. Ja sam vječni Krišnin sluga; to je moj pravi identitet." Onaj tko je oslobođen lažnih imenovanja i učvršćen u svom pravom prirodnompoložaju, uvijek svojim osjetilima služi Krišnu. Riječ hrsjka znači „osjetila". Sada su naša osjetila imenovana, ali kada se oslobode imenovanja i kad s tom slobodom i tom čistoćom služimo Krišnu - to je predano služenje.

U ovom stihu iz Bhakti-rasamrta-sindhua [1.1.11], Srila Rupa Gosvami objašnjava čisto predano služenje:
anyabhilasita-sunyam
jnana-karmady-anavrtam
anukulyena Krišnanu-
silanam bhaktir uttama
„Kada se razvije savršeno predano služenje, osoba mora biti lišena svih materijalnih želja, znanja obojena monističkom filozofijom i plo­donosnog djelovanja. Čisti bhakta mora neprestano služiti Krišnu za Njegovo zadovoljstvo, kako to On želi." Krišnu moramo služiti tako da bude zadovoljan. Moramo biti oslobođeni materijalnih želja. Obično ljudi žele služiti Boga s nekom materijalnom nakanom. Naravno, i to je dobro. Obraća li se netko Bogu zbog kakva materijalnog dobitka, daleko je bolji od onoga koji Mu se nikada ne
obraća.

To je potvrđeno u Bhagavad-giti [7.16]:
catur-vidha bhajante mam
janah sukrtino 'rjuna
arto jijnasur artharthi
jnani ca bharatarsabha
„O, najbolji među Bharatama [Arjuna], četiri vrste pobožnih ljudi počinju Me predano služiti - nesretni, oni koji žele blagostanje, zna­tiželjni, i oni koji tragaju za znanjem o Apsolutu." Međutim, naj­bolje je ne obraćati se Bogu sa željama za materijalnim dobrobitima. Trebamo se osloboditi te nečistoće (anyabhilasita-sunyam). Riječi koje Rupa Gosvami koristi za opisivanje čiste bhakti sujnana-
karmady-anavrtam. Riječ jnana odnosi se na napor uložen u razu­mijevanje Krišne spekulacijom. Naravno, trebali bismo pokušati shvatiti Krišnu, ali moramo uvijek imati na umu da je On neograničen i da Ga nikada ne možemo potpuno shvatiti.

Nama je to nemoguće. Zato trebamo prihvatiti sve što nam pružaju razotkriveni spisi. Bhagavad-gitu na primjer, Krišna predstavlja zbog našeg razumijevanja. Trebamo Ga pokušati shvatiti slušajući sadržaj knjiga poput Bhagavad-gite i
Srimad-Bhdgavatama. Riječ karma znači „rad s nekim plodonosnimrezultatom". Želimo li ostvariti čistu bhakti, trebamo nesebično raditi u svjesnosti Krišne-ne samo zbog neke koristi. Šrila Rupa Gosvami dalje govori da čista bhakti mora biti anukulyena, za Krišnino zadovoljstvo.

Moramo povoljno njegovati svjesnost Krišne. Trebamo otkriti što će zadovoljiti Krišnu i to činiti. Kako mo­žemo doznati što će zadovoljiti Krišnu? Slušajući Bhagavad-gitu i pravo
tumačenje koje dolazi od prave osobe, saznajemo što Krišna želi te možemo u skladu s tim djelovati. Tako ćemo se uzdići do savršenog predanog služenja. Bhakti-yoga je velika znanost i postoji neizmjerna literatura koja nam pomaže da je razumijemo. Svoje vrijeme trebamo koristiti za razumijevanje te znanosti i tako se pripremiti za primanje vrhovne do­brobiti u vrijeme smrti - dostizanje duhovnih planeta na kojima boravi Svevišnja Božanska Osoba.

U ovom svemiru postoje milijuni planeta i zvijezda, a taj je svemir tek maleni dio cjelokupne kreacije. Postoji mnoštvo svemira poput našeg, a duhovno je nebo, kao što je već spomenuto, triput veće od cjelokupne materijalne kreacije. Drugim riječima, tri četvrtine uku­pnog očitovanja zauzima duhovno nebo. Iz Bhagavad-gite saznajemo da na svakom duhovnom planetu u duhovnom nebu postoji Krišnina ekspanzija. Sve ekspanzije su purusa, osobe; nisu bezlične. U Bhagavad-giti Krišna kaže: purusah sa parah partha bhaktya labhyas tv ananyaya - Vrhovnoj se Osobi može prići
samo predanim služenjem - ne izazivanjem, filozofskom spekulacijom, ili primjenom ove ili one yoge. Ne. Jasno je rečeno da osoba može prići Krišni samo predavanjem i predanim služenjem. Nije rečeno da Ga se može dostići filozofskom spekulacijom, umnim izmišljotinama ili nekim tjelesnim vježbama.

Do Krišne se može doprijeti samo raz­vijajući predanost, bez skretanja u plodonosne djelatnosti, filozofsku spekulaciju ili tjelesne vježbe. Samo neokaljanim predanim služenjem,
bez ikakve druge primjese, možemo stići u duhovni svijet.
U Bhagavad-giti se dalje kaže: yasyantah-sthani bhutani yena sarvam idam tatam. Krišna je tako velik da sve prožima i da sve poči­va u Njemu, iako se nalazi u svom prebivalištu. Kako je to moguće? Sunce se nalazi na jednom mjestu, no sunčeve zrake se šire cijelim svemirom. Slično tome, iako se Bog nalazi u Svom vlastitom prebiva­lištu u duhovnom nebu, Njegova je energija posvuda. Osim toga, On se ne razlikuje od Svoje energije, baš kao što se ni sunce ne razlikuje od sunčeve svjetlosti, u smislu da su sazdani od iste svjetleće tvari.

Krišna se širi posvuda putem Svojih energija i kad postanemo napredni u predanom služenju, moći ćemo Ga posvuda vidjeti, kao što čovjek može sve osvjetliti priključi li svjetiljku na električnu mrežu. U Brahma-samhiti Brahma opisuje kvalifikacije potrebne da bismo mogli vidjeti Boga: premanjana-cchurita-bhakti-vilocanena santah sadaiva hrdayesu vilokayanti. Oni koji su razvili ljubav prema Bogu mo­gu neprestano pred sobom vidjeti Boga, dvadeset i četiri sata na dan. Riječ sadaiva znači „neprestano, dvadeset i četiri sata na dan". Ako je osoba uistinu spoznala Boga, neće reći: „O, sinoć sam vidio Boga, ali danas Ga ne vidim." Ne, On je uvijek vidljiv, jer je svuda. Zaključak je da možemo posvuda vidjeti Krišnu, ali moramo raz­viti oči kojima ćemo Ga moći vidjeti. To možemo učiniti pomoću procesa svjesnosti Krišne. Kad ugledamo Krišnu i kada Mu priđemo
u Njegovom duhovnom prebivalištu, naš će život biti uspješan, naš će cilj biti ispunjen, a mi ćemo vječno biti sretni i uspješni.