Prijateljstvo s umom

Je li um osnovni izvor ljudskih mogućnosti? Ili postoji veći izvor znanja izvan našeg uma? U sljedećem predavanju, snimljenom veljače 1969. godine u Los Angelesu, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada objašnjava zašto um moramo dovesti pod nadzor duhovne energije. Njegovo se predavanje temelji na sljedećem stihu iz Bhagavad-gite.

bandhur atmatmanas tasya
yenatmaivatmana jitah
anatmanas tu satrutve
vartetatmaiva satruvat
„Onome tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali onome tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj." [Bhagavad-gita 6.6]
Svrha svih sustava yoge jest sprijateljiti se s umom. Um koji je u dodiru s materijom naš je neprijatelj, baš kao um pijane osobe. U Caitanya-caritamrti [Madhya 20.117] se kaže:  „Živo je biće, zaboravivši Krišnu, od pamtivijeka privučeno Gospodinovim izvanjskim oblikom. Stoga mu energija opsjene [maya] zadaje sve vrste bijeda u njegovom materijalnom postojanju."

Ja sam duhovna duša, sastavni djelić Svevišnjeg Gospodina, no čim se moj um zaprlja, bunim se, jer posjedujem malo neovisnosti. „Zašto bih služio Krišnu, Boga? Ja sam Bog." Kada um nalaže takve zamisli, moja se situacija potpuno
mijenja. Dolazim pod utjecaj lažnih dojmova, iluzije, i cijeli moj život biva poremećen. Pokušavamo osvojiti tako puno toga - carstva itd. - ali ako ne pokorimo vlastiti um, neuspješni smo, čak i ako osvojimo carstvo. Naš vlastiti um bit će naš najveći neprijatelj. Cilj je osmerostruke yoge ovladati umom kako bi nam postao prija­telj u ispunjavanju ljudske misije. Nismo li ovladali umom, bavljenje yogom samo je gubitak vremena; obična predstava. Onaj tko ne može vladati svojim umom živi s najvećim neprijateljem i stoga su njegov život i njegova misija upropašteni. Izvršavanje naredbi nadređenog, prirodna je uloga živoga bića. Sve dok joj um ostaje nepobijeđeni neprijatelj osoba mora izvršavati naredbe požude, gnjeva, pohlepe, iluzije itd.

Međutim, kad ovlada umom, dragovoljno se pokorava na­
redbama Božanske Osobe koja se nalazi u svačijem srcu kao Nad-duša (Paramatma). Prava primjena yoge obuhvaća susret s Paramatmom (manifestacija Krišne smještenog u srcu svakog živog bića) u srcu i zatim, slijeđenje Njezinih naredbi. Za onoga tko izravno prihvati svjesnost Krišne, savršeno predavanje Gospodinovim naredbama na­
stupa spontano. „Onaj tko je ovladao umom, već je dostigao Nad-dušu jer je stekao smirenost. Takav čovjek ne pravi razliku između sreće i nesreće, to­pline i hladnoće, časti i nečasti." [Bhagavad-gita 6.7]

Predviđeno je da se svako živo biće pokorava naredbama Svevišnje Božanske Osobe koja se nalazi u svačijem srcu kao Paramatma. Kada je um zaveden izvanjskom energijom, osoba se zapleće u materijalne djelatnosti. Zato treba smatrati da je onaj tko je ovladao svojim umom slijedeći neki sustav yoge, već dostigao odredište. Čovjek se mora
pokoravati naredbama nadmoćnijeg. Kad mu se um usredotoči na višu prirodu, čovjek nema drugog izbora nego slijediti naredbe Sve­višnjeg koji se nalazi u njemu samom. Um mora priznati naredbe nekog nadmoćnijeg i slijediti ih. Učinak ovladavanja umom očituje se u spontanom slijeđenju naredbi Paramatme, Nad-duše. Budući da onaj tko je svjestan Krišne odjednom dostiže taj transcendentalni položaj, na njega, Gospodinovog bhaktu, ne utječu dvostranosti materijalnog postojanja - sreća i nesreća, hladnoća i toplina itd. To stanje pravi je samadhi, zaokupljenost Svevišnjim.

jnana-vijnana-trptatma
kuta-stho vijitendriyah
yukta ity ucyate yogi
sama-lostrasma-kancanah
„Kaže se da je osoba utemeljena u samospoznaji kada je zahvaljujući znanju i spoznaji potpuno zadovoljna. Takva se osoba naziva yogijem ili mistikom. Utemeljena je u transcendenciji i samoovladana. Sve što vidi - bio to šljunak, kamenje ili zlato-vidi jednakim očima." [Bhagavad-gita 6.8]
Knjiško je znanje bez spoznaje Vrhovne Istine beskorisno. To je u Padma Purani izrečeno na sljedeći način:
atah sri-Krišna-namadi
na bhaved grdhyam indriyaih
sevonmukhe hi jihvadau
svayam eva sphuraty adah
„Nitko ne može pomoću svojih materijalno onečišćenih osjetila ra­zumjeti transcendentalnu prirodu imena, oblika, odlika i zabava Sri Krišne. Tek kada netko postane duhovno prožet transcendentalnim služenjem Gospodina, razotkrivaju mu se transcendentalno ime, oblik, odlike i zabave Gospodina."

To je jako važno. Mi prihvaćamo Krišnu za Svevišnjeg Gospodina. Zašto prihvaćamo Krišnu za Svevišnjeg Gospodina? Zato što se to tvrdi u vedskoj književnosti. U Brahma-samhiti npr. stoji: isvarah paramah Krišnah sac-cid-ananda-vigrahah - „Vrhovni je upravitelj Krišna, koji ima vječno, blaženo duhovno tijelo." Oni koji se nalaze u gunama strasti i neznanja samo zamišljaju oblik Boga. Kad su zbunjeni, kažu: „Bog ne postoji kao osoba. Apsolut je bezličan ili prazan." To je razočaranje.
Ustvari, Bog ima oblik. Zašto ne? Vedanta-sutra kaže:  „Vrhovna Apsolutna Istina je ona iz koje ili iz čega sve potječe." Mi imamo oblik; i ne samo mi, već i sve raznolike vrste živih bića imaju oblik. Odakle to? Odakle potječu svi ti oblici? To su razbo­rita pitanja. Ako Bog nije osoba, kako su onda Njegovi sinovi postali osobe? Ako moj otac nije osoba, kako sam ja postao osoba? Ako moj otac nema oblik, odakle meni oblik? Unatoč tome, kada su ljudi razočarani, kada vide da im njihovi tjelesni oblici stvaraju probleme, razvijaju suprotno shvaćanje oblika, te zamišljaju da Bog mora biti
bezobličan. Međutim, Brahma-samhita kaže da nije tako. Bog ima oblik, no Njegov je oblik vječan, pun znanja i blaženstva.

Sat znači „vječnost", cit znači „znanje", a ananda znači „zadovoljstvo". Bog ima oblik, ali Njegov je oblik pun zadovoljstva, pun znanja i vječan. Usporedimo sada svoje tijelo s Božjim. Naše tijelo nije ni vječno, ni puno zadovoljstva, niti puno znanja. Očito je da se naše tijelo jasno razlikuje od Božjeg. Međutim, čim razmišljamo o obliku, mislimo da mora biti poput našeg. Stoga mislimo kako Bog, budući da mora biti naša suprotnost, ne može imati oblik. To je, međutim, spekulacija, a ne znanje. Kao što se tvrdi u Padma Purani:  „Božji oblik, ime, odlike ili atribute
nije moguće razumjeti materijalnim osjetilima." Naša su osjetila nesa­vršena, kako onda možemo vidjeti Svevišnju Osobu? To nije moguće. Kako Ga je onda moguće vidjeti? Ako uvježbamo svoja osjetila i pročistimo ih, ta će nam pročišćena osjetila pomoći da vidimo Boga. To je kao da na očima imamo mrenu. Ne možemo vidjeti jer su nam oči prekrivene mrenom. To ne znači da ne postoji ništa što bi se moglo vidjeti - već znači samo da mi ne možemo vidjeti. Slično tome, sada ne možemo zamijetiti oblik Boga, no ako uklonimo mrenu, moći ćemo Ga vidjeti.

Brahma-samhita kaže: „Bhakte čije su oči premazane pomašću ljubavi prema Bogu, u svom srcu vide Boga, Krišnu, dvadeset četiri sata na dan." Zato trebamo pročistiti svoja osjetila. Tada ćemo moći razumjeti Božji ob­lik, ime Boga, Božje odlike, kakvo je prebivalište Boga, kakvi su Božji atributi i bit ćemo u stanju posvuda vidjeti Boga.
U vedskoj se književnosti često govori o Božjem obliku. Primjerice, rečeno je da Bog nema ni ruku ni nogu, ali da može prihvatiti sve što Mu ponudite", Isto je tako rečeno da Bog nema ni oči ni uši, ali može sve vidjeti i sve čuti. To izgleda proturječno jer zamišljamo da onaj tko gleda mora imati oči poput naših. Takvo je naše materijalno shvaćanje. Svakako, istina je da Bog ima oči, no Njegove se oči razlikod naših. On može vidjeti čak i u mraku, a mi ne možemo. Bog može i slušati. Bog je u Svom carstvu, koje je udaljeno milijunima i milijunima kilometara, no šapćemo li nešto taj­
novito, On nas može čuti jer se nalazi u nama.

Ne možemo izbjeći činjenicu da Bog vidi, sluša ili dodiruje. U Bhagavad-giti [9.26] Gospodin Krišna kaže:
patram puspam phalam toyam
yo me bhaktya prayacchati
tad aham bhakty-upahrtam
asnami prayatatmanah
„Ponudi li Mi netko s predanom ljubavlju cvijeće, voće, povrće ili mlijeko, prihvatit ću to i pojesti." Kako On jede? Ne možemo Ga vidjeti kako jede, ali On jede. To je naše svakidašnje iskustvo: kada u skladu s obrednim postupkom ponudimo Krišni hranu, primjećujemo da se okus hrane odmah mijenja. To je praktično. Bog jede, no budući da je potpun u Sebi, On ne jede poput nas. Ponudi li mi netko tanjur s hranom, ja ću možda sve pojesti, ali Bog nije gladan pa kada jede, On ostavlja sve kao što je bilo. Bog je tako pun da može pojesti svu hranu koju Mu ponudimo, a ona ipak ostaje kao što je i bila. On može jesti očima.

To je rečeno u Brahma-samhiti: „Svaki ud Go­spodinovog tijela ima sve sposobnosti drugih udova." Primjerice, mi
gledamo očima, ali ne možemo jesti očima. Međutim, samo gledajući hranu koju smo Mu ponudili, Bog jede. Naravno, to u ovom trenutku ne možemo razumjeti. Zato se u Padma Purani kaže da nam se Gospodinovo transcendentalno ime, oblik, odlike i zabave otkrivaju tek onda kada postanemo duhovno prožeti transcendentalnim služenjem Gospodina. Boga ne možemo shvatiti svojim vlastitim trudom, no Bog nam se može razotkriti. Pokušavati vidjeti Boga svojim vlastitim naporima upravo je poput pokušaja da se ugleda sunce dok je vani mračno. Kažemo li: „Imam vrlo jaku
svjetiljku pa ću pronaći sunce", nećemo ga naći. Međutim, ujutro, kada se sunce svojom voljom pojavi na nebu, moći ćemo ga vidjeti. Slično tome, ne možemo vidjeti Boga svojim trudom, jer su naša osjetila nesavršena. Moramo pročistiti osjetila i čekati dok nam se Bog ne poželi pokazati. To je proces svjesnosti Krišne.

Ne možemo izazivati: „O, dragi moj Bože, dragi moj Krišna, moraš mi se pokazati. Hoću Te vidjeti." Ne, Bog ne ispunjava naše naredbe, On nije naš sluga. Kadabude zadovoljan s nama, vidjet ćemo Ga. Naš proces yoge nastoji zadovoljiti Boga kako bi nam se On razot­krio. To je pravi proces yoge. Bez tog procesa, ljudi prihvaćaju tako puno besmislenih „Bogova". Budući da ljudi ne mogu vidjeti Boga, svakoga tko kaže: „Ja sam Bog" prihvaćaju kao takvog. Nitko ne zna
tko je Bog. Netko može reći: „Ja tragam za istinom", ali on mora znati što je istina. Kako će inače za njom tragati? Pretpostavimo da želim kupiti zlato. Moram znati što je zlato ili barem imati nekog iskustva sa zlatom inače ću biti prevaren. Ljude danas varaju - oni prihvaćaju tako puno nitkova za Boga - jer ne znaju što je Bog. Svatko može doći
i reći: „Ja sam Bog" i neki će ga nitkov prihvatiti za Boga.

Onaj tko kaže: „Ja sam Bog" nitkov je, a onaj tko ga prihvaća za Boga također je nitkov. Boga se ne može samo tako prepoznati. Moramo se osposobiti da bismo vidjeli Boga, da bismo shvatili Boga. To je svjesnost Krišne. Sevonmukhe hi jihvadau svayam eva sphuraty adah: služimo li Boga,
postat ćemo sposobni vidjeti Boga. Inače, to nije moguće.
Bhagavad-gita je znanost o svjesnosti Krišne. Nitko ne može postati svjestan Krišne samo uz pomoć svjetovnog obrazovanja. Samo zato što netko ima izvjesne titule - dipl., mr., dr. - ne znači da će razumjeti Bhagavad-gitu. To je transcendentalna znanost pa su nam za njezino
razumijevanje potrebna transcendentalna osjetila. Trebamo pročistiti osjetila služenjem Gospodina. Inače, čak i ako je netko vrlo učen- ako je liječnik ili doktor znanosti - griješit će dok bude pokušavao doznati što je Krišna. Neće razumjeti, to nije moguće. To je razlog zbog kojeg se Krišna u materijalnom svijetu pojavljuje takav kakav jest.

Iako je nerođen, dolazi kako bi nam pomogao da shvatimo tko je Bog. Međutim, kako On sada nije osobno nazočan, onaj tko Ga želi upoznati mora imati sreću da se može
družiti s osobom koja je u čistoj svjesnosti Krišne. Osoba svjesna Krišne je spoznato znanje stekla milošću Krišne, jer Ga zadovoljava čistim predanim služenjem. Mi, dakle, trebamo steći Krišninu milost. Onda ćemo moći razumjeti Krišnu, vidjeti Krišnu, razgovarati s Krišnom- onda ćemo moći sve. Krišna je osoba. On je vrhovna osoba. To izjavljuju Vede:  „Svi smo mi vječne osobe, a Bog je vrhovna vječna osoba." Mi se sada susrećemo s rođenjem i smrću jer smo zato­ čeni unutar tijela. Međutim, budući da smo vječne duhovne duše, za nas ne postoje rođenje i smrt. U skladu sa svojim djelovanjem, u skladu sa svojim željama, selimo se iz jedne vrste tijela u drugu, treću, četvrtu; a ipak, za nas ne postoje ni rođenje ni smrt.

Kao što je objašnjeno u Bhagavad-giti [2.20]:  Živo biće se nikada ne rađa, niti umire." Slično tome, i Bog je vječan.  „Među svim živim bićima Bog je vrhovno živo biće te vrhovna vječna osoba među svim vječnim osobama." Primjenju­jući svjesnost Krišne, pročišćavajući svoja osjetila, možemo ponovno uspostaviti svoj vječni odnos s vrhovnom vječnom osobom, potpunom vječnom osobom. Tada ćemo vidjeti Boga. Putem spoznatog znanja postajemo savršeni. Zahvaljujući transcen­dentalnom znanju osoba može ostati čvrsta u svojim uvjerenjima, dok onoga koji posjeduje puko akademsko obrazovanje mogu lako zavarati i zbuniti prividne proturječnosti. Spoznata duša je uistinu samoovladana, jer se predala Krišni. Transcendentalna je jer nema nikakve veze
sa svjetovnim obrazovanjem. Svjetovno obrazovanje i umna spekula­cija (koji drugima mogu biti vrijedni poput zlata) za nju nisu vredniji od šljunka ili kamenja.

Čak i ako je netko nepismen, ako ne zna ni najosnovnije stvari, on može spoznati Boga - ukoliko se ponizno, i s ljubavlju posveti transcen­dentalnom služenju Boga. S druge strane, netko neće moći spoznati Boga iako je sam vrlo učen. Bog ne podliježe nikakvim materijalnim okolnostima jer On je vrhovni duh. Slično tome, ni proces spoznaje Boga ne ovisi ni o kakvim materijalnim uvjetima. Nije istina da netko,
zato što je siromašan, ne može spoznati Boga niti da će Ga netko drugi, jer je jako bogat, spoznati. Ne. Bog je iznad naših materijalnih uvjeta (apratihata).

U Srimad-Bhagavatamu [1.2.6] je rečeno:  „Najbolja je ona reli­gija koja nam pomaže da napredujemo u predanom služenju i ljubavi prema Bogu."
U Bhagavatamu se ne kaže da je hinduistička religija najbolja niti da su kršćanstvo ili islam ili koja druga religija najbolji. Bhdgavatam kaže da je najbolja ona religija koja osobi pomaže napredovati u predanom služenju i ljubavi prema Bogu. To je sve. To je definicija savršene religije. Mi ne analiziramo religije tvrdeći da je jedna najbolja, a druga
bezvrijedna. Naravno, u materijalnom svijetu postoje tri odlike (vrlina, strast i neznanje), a religijska shvaćanja se stvaraju u skladu s ovim odlikama. Međutim, cilj je religije razumjeti Boga i naučiti Ga voljeti. Svaki vjerski sustav koji podučava ljude kako voljeti Boga je najviši. Inače je beskoristan. Netko može vrlo strogo primjenjivati načela svoje religije, no ako je njegova ljubav prema Bogu ravna nuli, ako se njegova ljubav prema materijalnom samo povećava, onda njegova religija nije religija.

U istom stihu Bhagavatama rečeno je da prava religija mora biti bez sebične motivacije i bez ikakve zapreke. Ako
možemo primjenjivati takav sustav religijskih načela, otkrit ćemo da smo sretni u svakom smislu. Inače, nema mogućnosti za sreću. Jedno od Božjih imena je Adhoksaja. Adhoksaja znači „onaj tko pobjeđuje sve materijali­stičke pokušaje da ga se vidi." Aksaja znači „izravno opažanje pomoću eksperimentalnog znanja", a adhah znači „nedostupan". Boga ne mo­ žemo shvatiti znanjem koje se temelji na pokusima. Ne. O Njemu
moramo učiti na drugačiji način - poniznim slušanjem transcenden­talnog zvuka i transcendentalnim služenjem punim ljubavi. Onda mo­žemo shvatiti Boga. Religijska načela su savršena ako nas uče kako da razvijemo ljubav prema Bogu.

Međutim, naša ljubav mora biti lišena sebičnih motiva. Ako kažem: „Ja volim Boga jer mi daje stvari prikladne za ugađanje mojim osjetilima", to nije ljubav. Prava je ljubav bez ikakvih sebičnih motiva. Moramo jednostavno misliti: „Bog je velik; Bog je moj otac. Moja je dužnost voljeti Ga." To je sve. Nikakva razmjena- „Bog mi daje kruh svagdašnji; zato ja volim Boga." Ne. Bog čak i životinjama poput mačaka i pasa daje kruh svagdašnji. Bog je svima otac i svakoga opskrbljuje hranom. Cijeniti Boga zato što mi daje kruh - to nije ljubav. Ljubav je bez motiva. Moram misliti: „Voljet ću
Boga čak i ako mi ne da kruh svagdašnji." To je prava ljubav. Kao što kaže Caitanya Mahaprabhu:  „O, Gospodine, možeš me zagrliti ili me Svojim stopalom odgurnuti. Možeš mi se nikada ne pokazati, tako da mi srce prepukne jer Te nisam vidio, ali ipak Te volim." To je čista ljubav prema Bogu. Kada dođemo na taj stupanj ljubavi prema Bogu, otkrit ćemo da smo prepuni zadovoljstva. Baš kao što je Bog pun zadovoljstva, tako ćemo i mi biti puni zadovoljstva. To je savršenstvo.