Pravda za sve

Ako je Bog nepristran, zašto onda jedan čovjek nasljeđuje milijun do­lara, dok drugi trpi velik gubitak? Zašto jedan biva spašen, a drugi ubijen? Odgovore na ova pitanja pronaći ćete u sljedećem predavanju koje je Srila Prabhupada održao u Los Angelesu, prosinca 1973. godine.

prayenaitad bhagavata
isvarasya vicestitam
mitho nighnanti bhutani
bhavayanti ca yan mithah

„Sve je to zapravo zbog vrhovne volje Gospodina, Božanske Osobe. Ponekad se ljudi međusobno ubijaju, a katkada štite jedni druge."
(Srimad-Bhagavatam 1.15.24)

Šrila Prabhupada: Prema antropolozima, postoji prirodni zakon borbe za opstanak i preživljavanje najsposobnijih, no oni ne znaju da iza tog zakona prirode stoji vrhovni nadzor Svevišnje Božanske Osobe. U Bhagavad-giti potvrđeno je da taj zakon prirode djeluje pod nadzorom Gospodina. Prema tome, kad svijetom vlada mir, treba znati da je to zbog Gospodinove dobre volje. Kad god nastanu poremećaji u svijetu, to je također zbog Njegove uzvišene volje. Ni vlat trave se ne pomiče bez Gospodinove volje. Kad god postoji neposlušnost prema utvrđenim zakonima koje je odredio Gospodin, nastaje rat između ljudi i nacija.

Zato je usklađivanje svega s utvrđenim zakonom Go­spodina
najsigurniji put ostvarenja mira. Utvrđeno je pravilo da sve
što činimo, sve što jedemo, svaku žrtvu ili milostinju koju dajemo, sve moramo učiniti za Gospodinovo potpuno zadovoljstvo. Nitko ne smije bilo što raditi, jesti, žrtvovati ili davati u milostinju protiv Gospo­dinove volje. Bolje je živjeti kao kukavica, nego poginuti kao junak, stoga čovjek mora naučiti razlikovati djelatnosti koje mogu zadovo­ljiti Gospodina od onih koje to ne mogu. Djelatnost se prosuđuje prema Gospodinovom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu. Tu nema mje­sta osobnim hirovima; uvijek moramo imati na umu Gospodinovo zadovoljstvo.

Takvo se djelovanje naziva yogah karmasu kausalam,
obavljanje djelatnosti koje su povezane sa Svevišnjim Gospodinom. To je umijeće savršenog djelovanja.
Prvi korak u duhovnom razumijevanju jest spo­znaja da u materijalnom svijetu nema uživanja, već je prisutna samo patnja. Ukoliko u borbi za opstanak uspijemo malo olakšati ispaštanje, to smatramo uživanjem. Ali uživanja ustvari nema. U Bhagavad-giti Krišna, vrhovni autoritet, kaže da je ovaj materijalni svijet mjesto patnje. To je činjenica. Ako osoba prihvaća patnju kao uživanje, kažemo da je luda, dok
se osoba koja pokušava okončati tu patnju smatra zdravom. Dat ću vam praktičan primjer. Neke zatvorenike u zatvoru nazivaju prvoraz­rednim.

Vlada im daje posebne pogodnosti. Postoje i trećerazredni
zatvorenici, no i jedni i drugi su zatvorenici i moraju ispaštati. Ako prvorazredni zatvorenik misli da u zatvoru može uživati, onda je naj­veća budala.
Uostalom, zatvor nije namijenjen udobnom životu; na­mijenjen je za ispaštanje. Samostalno ne možemo učiniti ništa protiv ispaštanja u zatvoru materijalnog svijeta. Svatko misli: „Ja sam neovisan", ali to nije istina.
Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-giti (3.27):
prakrteh kriyamanani
gunaih karmani sarvasah
ahankara-vimudhatma
kartaham iti manyate
„Zakoni materijalne prirode upravljaju svima, no budalaste osobe mi­sle da djeluju neovisno."

Konačno, Krišna sve obavlja. Sve se zbiva zbog Gospodinove volje. Ništa ne možemo učiniti bez volje Svevišnje Božanske Osobe. U građanskoj državi ne možete ništa učiniti bez
odobrenja vlade. Slično tome, bez odobrenja vrhovne „države", vrhovnog davaoca naredbi - Krišne, ne možemo učiniti ništa. Ponekad se Njegovom voljom međusobno ubijamo, a ponekad štitimo. Znači li to da Krišna svaki put drugačije razmišlja, da je pristran? Ne. Krišnino je djelovanje uzvišeno. Krišna je kao sudac vrhovnog suda. U jednom će slučaju sudac nekoga osuditi na vješanje, a u drugome će nekome dodijeliti milijune dolara. Je li on pristran? Ne. Samo primjenjuje zakon i to je sve. Jedan je čovjek stvorio situaciju u kojoj treba biti osuđen na smrt, a drugi je stvorio situaciju u kojoj ga treba nagraditi s milijunima dolara. Sve ovisi o našem djelovanju.

Mi djelujemo različito i stoga nam autoriteti s više razine dodijeljuju različite vrste tijela te patimo ili uživamo u
posljedicama. To je naš položaj. Krišna je nepristran, kao što sam kaže u Bhagavad-giti: samo 'ham sarva-bhutesu - „Jednak sam prema svakome." Kako bi inače mogao biti Bog? Bog nije pristran. On ne odlučuje hirovito da jednog treba ubiti, a drugog nagraditi s deset milijuna dolara. Ne. Vlastitim radom stvaramo svoju situaciju. To tre­bate znati. Prema državnom zakonu, ako nekoga ubijem, i ja trebam biti ubi­jen. Zakon prirode ili Božji zakon djeluje na sličan način. Međutim,
mi zaboravljamo svoj prošli život. Nitko ne misli: „Ova me osoba sad ubija jer sam ja ubio nju u prošlom životu." Premda mi zaboravljamo prošli život, Krišna ga ne zaboravlja. On nas podsjeća: „Ovo je dijete ubilo tebe u prošlom životu, zato ti sada možeš ubiti njega dok je još u maternici."

Krišna je opisan kao upadrasta i anumanta, „svjedok i onaj
tko daje odobrenje." On vidi sve i podsjeća nas kako trebamo djelovati da bismo ispaštali ili uživali u plodovima svojih djela. Ponekad nas podsjeti da nekoga ubijemo, a ponekad da nekoga zaštitimo. U tome nema ništa loše; to je jednaka pravda za sve. Prema tome nemojte misliti da je Krišna pristran zato jer nešto dopušta. Ne. On je uvijek nepristran. Mi jednostavno samo trpimo poslje­ dice vlastitih djelatnosti kojima smo kršili Božju volju. Zato trebamo uvijek, za vlastitu dobrobit, pokušati shvatiti Božju volju. To nam je dužnost. Ljudski je oblik života prilika da shvatimo Božju volju. On
Svoju volju jasno izražava u Bhagavad-giti (18.66): sarva-dharman pa­ rityajya mam ekam šaranam vraja - „Ostavi sve druge poslove i predaj se Meni."

Nitko ne može reći: „Što je Božja volja? Ne znam." Ne, vi to znate. Koja je posljedica predavanja Krišni? On kaže: aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami - „Zaštitit ću te i osloboditi svih poslje­dica grešnog djelovanja."
Ukoliko steknete dobro obrazovanje i postanete kulturni, dobit ćete dobar položaj u društvu. Ali ako ste nitkov, patit ćete. Slično tome, mi zbog svog grešnog djelovanja patimo, a zbog pobožnih djela uživamo. To je prirodni zakon zvan karma-bandha. Sve dok ne budemo znali što je Božja volja, odnosno što je naša dužnost, svojim grešnim ili po­božnim djelovanjem stvarat ćemo određeni položaj te ćemo katkada uživati, a katkada patiti.

Moramo znati što je naša dužnost. To smo zaboravili. U materijalnom smo stanju zaboravili pravi cilj života - Gospodina Krišnu. Zato Krišna dolazi ovamo. Naša je prava dužnost služiti Svevišnjeg Gospodina. Mi smo stvoreni za služenje Krišne, a kada Ga zaboravimo služiti i pokušavamo služiti razne druge stvari - svoju požudu, pohlepu, iluziju - to donosi mnoge probleme. Moramo služiti - to je naš položaj. Nitko se ne može oslo­boditi služenja. To nije moguće. Međutim, mi ne znamo koga trebamo služiti. To smo zaboravili.

Ljudska bića u ne­znanju služe požudu, pohlepu, iluziju, gnjev - služe mnoštvo stvari. Jedan čovjek ubija drugoga zbog požudnih želja ili zbog iluzije. Mi slu­žimo - o tome nema dvojbe - međutim, služimo svoju požudu, škrtost itd. Sada trebamo naučiti da smo služeći sve te stvari postali frustri­rani i da taj stav služenja valja usmjeriti prema Krišni. To je Krišnina misija. On kaže: „Ti već služiš. Ne možeš se osloboditi služenja. Među­tim, tvoje je služenje krivo usmjereno. Stoga, samo ga usmjeri prema
Meni i postat ćeš sretan." To je svjesnost Krišne. Pohlepan čovjek pati jer jede više nego što mu je potrebno. Tolike
bolesti - dijabetes, dizenterija. Te su bolesti uzrokovane prejedanjem.

Unatoč tomu što pati, takav čovjek ne može prestati s prejedanjem, jer je pohlepan i požudan. U tome je stvar. Ako nemate apetita, a ipak jedete, morate patiti. Navući ćete kakvu bolest i patiti. To je me­dicinska činjenica. Mi služimo; no služimo svoju požudu i pohlepu te stoga patimo.
Zaraženi smo požudom, pohlepom, iluzijom, strahom - s toliko toga. Kradete li, bit ćete u strahu: „O, mogli bi me uhititi, mogli bi me uhititi." S obzirom da ste učinili nešto loše, bojite se. To je jako lakoshvatiti. Sami stvaramo svoju situaciju služeći različite vrste želja. To je sve.
Ponekad radimo nešto što znamo da ne bismo trebali. Međutim, iako smo tako puno učinili da bismo služili svoju požudu i pohlepu, one nisu milostive i još uvijek zapovijedaju: „Nastavi raditi ovo, nastavi raditi ono."

Patimo, no ipak izvršavamo zapovijedi požude i pohlepe.
Tako stvaramo svoju karmu. Svaki će zdrav čovjek pomisliti: „Tako sam dugo služio svoje odvratne želje, pa ipak još uvijek nisam sretan, a ni želje mi nisu zadovoljene." Željama požudnog čovjek nikad nema kraja. On je ubio tako puno životinja samo da bi zadovoljio svoj jezik i mogao bi znati da s tim valja prestati, no on nastavlja ubijati, ubi­jati, ubijati, ubijati, ubijati, ubijati. Nikada nije zadovoljan. Nikada
ne dolazi do zaključka: „Ubio sam tako puno nedužnih životinja. Od sada više neću ubijati! Prestat ću." Ne, nikada ne prestaje.

U Bibliji stoji: „Ne ubij". No ljudi ubijaju i ubijaju i ubijaju i ubijaju, a ipak žele biti mirni i zadovoljni. Zamislite samo! Biblija kaže: „Ne ubij!" a oni žele biti sretni iako su neprestano zaokupljeni ubijanjem. „Zato," kaže Krišna, „neka te ubiju u nekom svjetskom ratu." Moraš biti ubijen. Ti si stvorio takvu situaciju, moraš biti ubijen. Možeš biti Amerikanac, Englez ili Nijemac, ovo ili ono, možeš biti jako ponosan na svoju narodnost, no moraš biti ubijen. U tom se položaju nalazi
suvremena civilizacija. Sve se događa Božjom voljom. Ubio si tako puno životinja? Neka onda jedna atomska bomba masovno pobije ljude.

Ovi nitkovi ne znaju da se stvari odvijaju prema Gospodinovoj volji. Ako obični zakoni države nalažu da čovjeka koji nekoga ubije treba objesiti, mislite li da vi možete samo tako prevariti vrhovni autoritet, Krišnu? Mislite li da možete nastaviti ubijati i ostati nekažnjeni? Ne. Ubit će vas neka epidemija, glad ili će vas ubiti u majčinoj utrobi. U maternici biste trebali biti dobro zaštićeni, no i tamo će vas ubiti. Ljudska se civilizacija toliko izopačila da je svakoga dana sve više ubijanja.
Zato se moramo pokoriti Krišni. Ne možemo se osloboditi Božjih zakona. To nije moguće. Moramo se predati: „O, Krišna, o Bože, u tolikim sam životima grješno djelovao, no nisam se usrećio. Ni ovoga trenutka nisam sretan. Sada Ti se predajem. Ti obećaješ da ćeš zaštititi one koji Ti se predaju stoga, molim Te, budi ljubazan, zaštiti me o posljedica mojih greha i dopusti da Te služim." To je Pokret svje­snosti Krišne.
Puno vam hvala. Hare Krišna.