Nevidljivi upravitelj

Čak i najkompliciranija računala trebaju osposobljene ljude koji će njima upravljati. Slično tome, trebamo znati da ovim velikim strojem, pozna­tim kao kozmičko očitovanje, upravlja vrhovni duh. To je Krišna." U iz­vatku iz svoje knjige - Svjesnost Krišne: neprocjenjiv dar - Šrila Prabhupada nudi vrlo zanimljiv uvid u Božje stvaranje i upravljanje svemirom.
Svrha ovog pokreta Hare Krišna jest vratiti čovjeka njegovoj izvornoj svjesnosti, a to je svjesnost Krišne, čista svjesnost.

Kada voda pada iz oblaka, čista je, poput destilirane vode, ali čim dodirne zemlju postaje blatnjava. Slično tome, mi smo izvorno čiste duhovne duše, sastavni djelići Krišne te je stoga naš izvorni prirodni položaj čist kao i Božji.
U Bhagavad-giti [15.7] Sri Krišna kaže:
mamaivamso jiva-loke
jiva-bhutah sanatanah
manah sasthanindriyani
prakrti-sthani karsati
„Živa su bića u ovom uvjetovanom svijetu Moji vječni odvojeni djelići. Zbog uvjetovanog života teško se bore sa šest osjetila u koja se ubraja i um."
Sva živa bića sastavni su djelići Krišne. Trebamo uvijek imati na umu da kada govorimo o Krišni, govorimo o Bogu, jer ime Krišna označava sveprivlačnu Svevišnju Božansku Osobu. Kao što je djelić zlata kvalitativno istovjetan komadu zlata, tako su i sićušni djelići Krišninog tijela kvalitativno isti kao i Krišna.

Kemijski sastav Božjeg tijela i vječnog duhovnog tijela živog bića je istovjetan - duhovan. Tako smo izvorno, u svom neokaljanom stanju, posjedovali oblik koji je dobar kao i Božji; ali kao što kiša pada na zemlju, tako smo i mi došli u dodir s ovim materijalnim svijetom kojim upravlja izvanjska
energija, materijalna priroda. Kada govorimo o izvanjskoj energiji ili materijalnoj prirodi, možemo se zapitati: „Čija energija? Čija priroda?" Materijalna energija ili pri­roda nije neovisna. Takva je zamisao smiješna. U Bhagavad-giti se
jasno objašnjava da materijalna priroda ne djeluje neovisno. Kada budalasta osoba gleda stroj može misliti da on radi sam od sebe, no u stvari nije tako. Postoji vozač, osoba koja upravlja, iako ga mi, zbog svog nesavršenog vida, ponekad ne možemo vidjeti.

Ima puno elektronskih mehanizama koji zadivljujuće rade no iza tih složenih, veličanstvenih sustava stoji znanstvenik koji pritišće dugme. To se može vrlo jednostavno shvatiti: budući da je stroj materija ne može raditi sam nego tek pod upravom duha. Kasetofon radi, ali radi prema planovima i uputama živog bića, čovjeka. Stroj je potpun, no sve dok
njime ne upravlja duhovna duša, ne može raditi. Slično tome, tre­bamo shvatiti da je ovo kozmičko očitovanje, koje nazivamo prirodom, ogroman stroj iza kojeg stoji Bog, Krišna. To je također potvrđeno u
Bhagavad-giti, gdje Krišna kaže:
mayadhyaksena prakrtih
suyate sa-caracaram
hetunanena kaunteya
jagad viparivartate
„O, Kuntin sine, materijalna priroda, jedna od Mojih energija, pod Mojim nadzorom stvara sva pokretna i nepokretna bića. Po njezi­nim zakonima, ovaj svijet iznova i iznova biva stvoren i uništen." [Bhagavad-gita 9.10]

Krišna kaže da materijalna priroda djeluje pod Njegovom upravom. Tako se iza svega nalazi vrhovni upravitelj. Zbog nedostatka znanja, suvremena civilizacija to ne razumije. Stoga je svrha Društva za svje­snost Krišne prosvijetliti sve ljude koje je sludio utjecaj triju guna ma­terijalne prirode. Drugim riječima, cilj nam je probuditi čovječanstvo i dovesti ga u njegovo prirodno stanje.
Postoje mnoga sveučilišta, posebno u Sjedinjenim Državama, i mno­ge grane znanja, no o ovim se pitanjima ne raspravlja. Gdje je odsjek za znanje koje je u Bhagavad-giti dao Šri Krišna? Prvo pitanje koje sam postavio na predavanju studentima i nastavničkom osoblju na Tehnološkom institutu u Massachusettsu bilo je: „Gdje je tehnološki odjel koji istražuje razliku između živog i mrtvog čovjeka?"

Kada čovjek umre, nešto se gubi. Gdje je tehnologija kojom se to može nadomjestiti? Zašto znanstvenici ne pokušavaju riješiti taj problem? Kako je to vrlo zahtjevno područje, oni ga odguruju u stranu i bave se tehnologijom jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. Međutim, vedska nas književnost obavještava da je to „životinjska tehnologija". Životinje također daju sve od sebe kako bi dobro jele, uživale u seksu,
mirno spavale i branile se. U čemu je, onda, razlika između ljudskog znanja i znanja životinja? Činjenica je da bi se ljudsko znanje trebalo razviti toliko da može istražiti tu razliku između živog i mrtvog tijela. To je duhovno znanje Krišna prenio Arjuni na početku Bhagavad-gite. Budući da je bio Krišnin prijatelj, Arjuna je bio vrlo inteligentan, ali njegovo je znanje, kao i sve ljudsko znanje, bilo ograničeno.

Krišna je, međutim, govorio o temama koje su bile izvan dosega Arjunina ograničenog znanja. Te teme se nazivaju adhoksaja, jer im našim iz­ravnim opažanjem, kojim stječemo materijalno znanje, ne možemo prići. Na primjer, postoje jaki mikroskopi pomoću kojih vidimo ono što inače našim ograničenim vidom ne možemo vidjeti, no ne postoji
mikroskop koji nam može pokazati dušu unutar tijela. Bez obzira na to, duša je tamo.
Bhagavad-gita nas obavještava da u ovom tijelu postoji vlasnik - duhovna duša. Ja sam vlasnik svoga tijela, druge duše su vlasnici svojih tijela. Kažem „moja ruka", a ne „ja ruka". Kako je to „moja ruka", ja se od nje razlikujem, jer sam njezin vlasnik. Isto tako govorimo o „svom oku", „svojoj nozi", „svom" ovome i „svom" onome. Usred svega toga što pripada meni, gdje sam ja? Potraga za odgovorom na
ovo pitanje proces je meditacije.

U pravoj se meditaciji pitamo: „Gdje sam ja? Što sam ja?" Odgovore na ova pitanja ne možemo naći ni­kakvim materijalnim naporom i zbog toga sva sveučilišta odbacuju
ova pitanja. Kažu: „To je preteška tema" ili je zanemaruju: „To nije bitno." Tako inženjeri usmjeravaju svoju pozornost na stvaranje i pokušaj usavršavanja kočije bez konja i ptice bez krila. Prije su konji vukli ko­čije i nije bilo onečišćenja zraka. Danas postoje automobili i zrako­plovi, a znanstvenici su jako ponosni: „Izumili smo kočije bez konja i ptice bez krila", hvale se. Iako su izumili imitaciju krila za zrakoplov, ne mogu izumjeti tijelo bez duše. Kada im to uspije, zaslužit će pri­
znanje. Međutim, svaki će takav napor biti osujećen jer znamo da ne postoji stroj koji bi mogao raditi, a da njime ne upravlja duhovna duša.

Čak i najkompliciranija računala trebaju osposobljene ljude koji će njima upravljati. Slično tome, trebamo znati da ovim velikim strojem, poznatim kao kozmičko očitovanje, upravlja vrhovni duh. To je Krišna. Znanstvenici traže krajnji uzrok ili krajnjeg upravitelja materijalnog svemira te iznose različite teorije i prijedloge, ali pravi način stjecanja znanja vrlo je lagan i savršen: trebamo samo slušati savršenu osobu,
Krišnu. Prihvaćajući znanje izloženo u Bhagavad-giti, svatko može od­mah doznati da ovaj ogroman kozmički stroj, čiji je dio Zemlja, radi tako savršeno jer iza njega stoji vozač - Krišna. Naš je proces znanja veoma lak. Krišnina uputa, Bhagavad-gita, te­meljna je knjiga znanja koje nam pruža Svevišnja Prvobitna Osoba. On je uistinu savršena osoba. Može se prigovoriti da, iako Ga mi prihvaćamo za savršenu
osobu, postoje mnogi drugi koji to ne čine. Međutim, ne treba misliti da se radi o hirovitom prihvaćanju: On se prihvaća kao savršena osoba na temelju svjedočenja mnogih autoriteta.

Mi ne prihvaćamo Krišnu kao savršenog na temelju nekog našeg hira ili osjećaja. Ne. Krišnu prihvaćaju kao Boga mnogi vedski autoriteti poput Vyasadeve, sa­stavljača svekolike vedske književnosti. Vede sadrže riznicu znanja, a njihov autor Vyasadeva, prihvaća Krišnu kao Svevišnju Božansku
Osobu. I Vyasadevin duhovni učitelj Narada prihvaća Krišnu kao tak­vog. Naradin duhovni učitelj, Brahma, ne prihvaća Krišnu samo kao Vrhovnu Osobu, nego i kao vrhovnog upravitelja. Ne postoji nitko u ovoj kreaciji tko bi mogao tvrditi da njime nitko ne upravlja. Svatko, bez obzira kako važan ili moćan bio, nad sobom ima upravitelja. Krišna, međutim, nema nikakvog upravitelja; zato je
On Bog. On upravlja svima i ne postoji nitko tko bi bio moćniji, tko bi Njime upravljao. Ne postoji onaj tko bi s Njime dijelio razinu apso­lutne uprave, netko ravan Njemu.

Ovo može zvučati čudno jer danas postoji puno tzv. Bogova. Doista, Bogovi su postali vrlo jeftini jer se uvoze, posebno iz Indije. Ljudi u drugim zemljama imaju tu sreću da se tamo ne proizvode Bogovi, no u Indiji se Bogovi proizvode praktički svakodnevno. Često čujemo da Bog dolazi u Los Angeles ili
New York te da se ljudi okupljaju kako bi Ga dočekali itd. Međutim, Krišna nije ta vrsta Boga koji se stvara u tvornici mistike. Ne. Njega nisu učinili Bogom: On jest Bog.
Trebamo znati, na temelju autoriteta, da se iza ove ogromne ma­terijalne prirode, kozmičkog očitovanja, nalazi Bog-Krišna - te da Ga svi vedski autoriteti prihvaćaju. Prihvaćanje autoriteta nije nešto novo; svatko prihvaća autoritet, u ovom ili onom obliku. Da bismo stekli obrazovanje odlazimo učitelju ili u školu ili jednostavno učimo od svojih roditelja. Oni su svi autoriteti, i prirodno je da učimo od njih. U djetinjstvu smo zapitkivali: „Oče, što je ovo?" a otac bi odgovorio:
„To je olovka," „Ovo su naočale," ili „Ovo je stol." Na taj način, od samog početka života dijete uči od svojih roditelja. Dobri roditelji nikada ne varaju dijete odgovarajući na njegova pitanja; daju mu točne podatke.

Slično tome, dobijemo li duhovne podatke od autoriteta,
a autoritet nije prevarant, onda je naše znanje savršeno. Međutim, pokušamo li doći do zaključka svojim vlastitim spekulativnim sna­gama, sigurno ćemo pogriješiti. Proces indukcije kojim osoba, polaze­ći od određenih činjenica ili pojedinačnih slučajeva dolazi do općeg zaključka, nikada nije savršen proces. Budući da smo mi ograničeni i da je naše iskustvo ograničeno, induktivni će proces stjecanja znanja
uvijek ostati nesavršen. Međutim, ako primimo obavijest iz savršenog izvora, Krišne, i pono­vimo tu obavijest, onda ono što govorimo može isto tako biti pri­hvaćeno kao savršeno i autoritativno.

Taj sustav parampara, učeničko naslijeđe, znači čuti od Krišne, ili od autoriteta koji su prihvatili Krišnu, i ponoviti točno ono što su oni rekli. U Bhagavad-giti Krišna pre­poručuje taj proces stjecanja znanja: eva parampara-praptam imam
rajarsayo viduh. „Tako se ova najuzvišenija znanost prenosila lan­cem učeničkog naslijeđa i sveti su je kraljevi shvatili na taj način." [Bhagavad-gita 4.2]
Nekad su znanje prenosili veliki sveti kraljevi koji su bili autoriteti. U prethodnim dobima ti su kraljevi bili rsiji - veliki učenjaci i bhakte - i budući da nisu bili obični ljudi, vlade na čijem su se čelu nalazili uspješno su djelovale. U vedskoj civilizaciji postoji mnoštvo primjera kraljeva koji su dostigli savršenstvo kao Božji bhakte. Na primjer, Dhruva Maharaja je u potrazi za Bogom otišao u šumu i vršeći oštre strogosti, za šest mjeseci pronašao Boga.

Proces svjesnosti Krišne se također temelji na strogostima, no nije jako težak. Postoje ograničenja koja se odnose na jedenje i seksualni život (uzima se samo prasadam, hrana koja je najprije ponuđena Krišni, a seks je dozvoljen samo u braku), te pravila koja olakšavaju i podu­piru duhovnu spoznaju. U današnje vrijeme nije moguće oponašati Dhruvu Maharaju, ali slijeđenjem nekih osnovnih vedskih načela mo­žemo napredovati u duhovnoj svjesnosti, svjesnosti Krišne. Kako na­
predujemo, tako stječemo savršeno znanje. Kakva je korist postati znanstvenikom ili filozofom, ako ne možemo predvidjeti kakav će biti naš sljedeći život? Učenik koji je jasno shvatio svjesnost Krišne može lako reći kakav će biti njegov sljedeći život, što je Bog, što je živo biće te kakav je njegov odnos s Bogom. Njegovo je znanje savršeno jer
dolazi iz savršenih knjiga znanja, kao što su Bhagavad-gita i Srimad-Bhagavatam.

To je proces svjesnosti Krišne. Vrlo je lak i svatko ga može pri­
mijeniti te učiniti svoj život savršenim. Ako netko kaže: „Nisam obra­zovan, ne mogu čitati knjige", još uvijek nije izgubljen. Još uvijek može usavršiti svoj život jednostavno pjevanjem maha-mantre: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Krišna nam je dao jezik i dva uha, i možda ćemo
biti iznenađeni kad saznamo da se Krišnu spoznaje kroz uši i jezik, a ne kroz oči. Slušajući Njegovu poruku učimo vladati jezikom, a kad ovladamo jezikom, slijede sva druga osjetila. Od svih osjetila, jezik je najpohlepniji i njime je najteže vladati, ali to možemo postići jednostavno pjevajući Hare Krišna i kušajući Krišna-prasadam, hranu ponuđenu Krišni.

Krišnu ne možemo razumjeti osjetilnim opažanjem ili spekulacijom. To nije moguće, jer je Krišna tako velik da je izvan domene naših osjetila. Međutim, moguće Ga je shvatiti ako Mu se predamo. Zato Krišna preporučuje ovaj proces:
sarva-dharman parityajya
mam ekam saranam vraja
aham tvam sarva-papebhyo
moksayisyami ma sucah
„Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Zauzvrat ću te zaštititi od svih posljedica grijeha. Nemoj se bojati." [Bhagavad-gita 18.66]

Na žalost, naša bolest je naše buntovništvo - mi se spontano opiremo autoritetu. Iako kažemo da ne želimo autoritet, priroda je tako jaka da nam ga nameće. Prisiljeni smo prihvatiti autoritet prirode. Može li išta biti patetičnije od čovjeka koji tvrdi da ne priznaje nikakav autoritet,
dok istodobno slijepo slijedi svoja osjetila kud god da ga vode? Naša lažna tvrdnja o neovisnosti puka je besmislica. Svi se pokoravamo autoritetu, a ipak tvrdimo da ne želimo autoritet. To se zove maya, iluzija. Mi, međutim, uistinu imamo izvjesnu neovisnost - možemo iza­brati hoćemo li se pokoravati autoritetu naših osjetila ili Krišninom autoritetu. Najbolji i krajnji autoritet je Krišna, jer On je naš vječni
dobronamjernik i uvijek govori za naše dobro. Budući da moramo prihvatiti neki autoritet, zašto ne prihvatiti Njegov? Jednostavno slu­šajući o Njegovim slavama iz Bhagavad-gite i Srimad-Bhagavatama i pjevajući Njegova imena - Hare Krišna - možemo brzo usavršiti svoje živote.