OSTAV Evo su prošle već 33 godine od smrti jugoslavenskoga maršala Josipa Broza Tita pa nam je sa te distancije danas potrebno porazmisliti što nam je on ostavio u amanet kako bismo ga se što duže sjećali. Isto tako bit će potrebno porazmisliti o relaciji Tita prema Staljinu s obzirom na novu inkriminiranu evidenciju o njima. Jedan veliki napor u tome pravcu sa ruske strane napravio je Dimitrije Volkogonov jos 1988 godine u svojoj obimnoj studiji o Staljinu i njegovom pokušaju da dadne politički portret Staljina povezujući momente njegove individualne povijesti sa cjelokupnom poviješću Sovjetskoga Saveza. Jedna od Volkogonovljevih teza koja zaslužuje pažnju svakako je ona da je Sovjetski narod izgubio vjeru u velike ideje Staljina i da je za Ruse danas najvažnije da hrabro pokušaju sa novim startom svagda imajući na umu da staljinizam nije mrtav politički -socijalne krize i njihove solucije nemaju samo progresivnu nego i svoju regresivnu, konzervativnu logiku. I s obzirom na konkluzije u pogledu Staljina i staljinizma nama je danas na Balkanu posebno potrebno obratiti pažnju kako ta stvar stoji sa Titovom ostavštinom budući da smo mi bili decenijama poznati u svijetu kao oni koji su prvi, zahvaljujući Titu i praxis filozofiji, podvrgli oštroj kritici zastranjivanja i devijacije Staljinova režima u svjetski poznatoj filozofiji stvaralačkoga praxisa koji je trebao biti razumijevan prije svega kao humanizam. A da bismo vidjeli kako ta stvar oko humanizma stoji kod nas na Balkanu potrudio se beogradski dnevni list Danas koji nam je donio izviješće o tajnama Titova sefa u kojemu se više od tri decenije čuvalo 11 vreća Titove ostavštine punih zlata i zlatnih poluga, briljanata, dragulja i rubina. Uostalom pogledajmo kakva je tajna Titova sefa skrivenoga od očiju javnosti već decenijama
Titov sef u Narodnoj banci Srbije 31 godinu čuvao je tajnu što je u njemu od osobnih stvari Josipa Broza Tita, prema odluci Predsjedništva SFRJ, deponirano poslije njegove smrti. Kada je prošlog tjedna državna komisija otvorila sef, počela su nagađanja što se u njemu nalazi. Beogradski dnevni list Danas otkriva sadržaj sefa, a prema popisu koji je predočen Predsjedništvu.
Danas podsjeća da je na sjednici Predsjedništva SFRJ, koja je održana 30. ožujka 1982. godine, tadašnji generalni tajnik general Ivan Dolinčar upoznao članove Predsjedništva o pitanjima vezanim za ostavštinu Josipa Broza. Tada je zaključeno da se zlato deponira u sef Narodne banke kao i da se „imovina za koju je utvrđeno da je pripadala obitelji Karađorđević preda na raspolaganje Narodnoj banci Jugoslavije". Istodobno je banci naloženo da uz angažiranje stručnjaka treba ocijeniti koji predmeti iz ove imovine imaju posebnu umjetničku ili povijesnu vrijednost radi predaje odgovarajućim muzejskim institucijama u SFRJ. Na istoj sjednici odlučeno je i da se neki Titovi predmeti prodaju na aukciji dok je dio uključen i u zlatne rezerve države. Pretpostavlja se i da je radi toga moguće da je veliki broj dragocjenosti Josipa Broza i obitelji Karađorđević nestao.
Između ostaloga NBJ predano je zlato u polugama i prahu, različiti zlatnici, predmeti od zlata, brilijanata i dijamanata, odlikovanja, numizmatički novac, devize… Dinarska sredstva u gotovini pronađena u Memorijalnom centru, a koja su pripadala Josipu Brozu Titu, u iznosu od 2,149.589,80 dinara stavljena su na štednu knjižicu tako da zajedno sa sredstvima (od autorskih prava i drugih ušteda) koja su se već nalazila na knjižici iznose ukupno 4,933.715,85 dinara. Devizna sredstva na deviznom računu iznose 5.700,49 DM. U informaciji je izričito navedeno da su odlikovanja, spomen-plakete (zlatne i ostale), razne diplome, zahvalnice, priznanja i štafetne palice evidentirane, ali da nisu unesene u Narodnu banku Srbije. Sve što se tiče ovih predmeta dogodilo se u razdoblju od kraja ožujka do kraja lipnja 1982. godine, kada su svi predmeti preneseni u Narodnu banku Jugoslavije i pohranjeni u sefove. Dodatni problem bila je i ostavinska rasprava koja se očekivala, a u kojoj nasljednici nisu bili jedinstveni. Nasljednici Josipa Broza Tita u više navrata proteklih godina upozoravali su na nelogičnosti oko Titove ostavštine, ali i da nedostaje velik broj vrijednih predmeta koji su bili u vlasništvu doživotnog predsjednika SFRJ.
Zadnji u nizu takvih navoda poslala je Jovanka Broz koja je tvrdila da je nakon provale u kuću u kojoj već godinama živi nestao velik broj vrijednih predmeta, ali i da su 80-ih godina u više navrata u kuću dolazili dužnosnici države i odnosili razne Titove predmete.
Narodnoj banci Jugoslavije predano je:
a) zlato u polugama i u prahu, u ukupnoj težini od 29,366 kilograma
b) zlatnici (veliki i mali), ukupno 2663 komada
c) predmeti od zlata, brilijanata i dijamanata koji su pripadali obitelji Karađorđević, ukupno 149 komada
d) predmeti od zlata i drugih plemenitih metala koji su poslije rata uzeti iz trezora Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad
e) numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1271 komad
f) odlikovanja koja su pripadala obitelji Karađorđević, 13 komada
g) posuđe od srebra i srebra s pozlatom, ukupno 18 kompleta
h) ostali predmeti manje vrijednosti (dugmad za manžete, kutije za cigarete, medaljoni, privjesci, značke i dr.), ukupno 83 komada
i) devizna sredstva u gotovini: 26.219 USA $, 36.000 DM i 2200 danskih kruna.
Dakle to je ostav
ština pokojnoga maršala Jugoslavije i mi bismo svi trebali biti sretni da je on napustio ovaj svijet i svoje ideje socijalizma i komunizma sa tako malim parama i sa takvom skromnošću koja valjda i dolikuje jednom od lidera socijalističkoga svijeta kojem su se divili milijuni i milijarde obespravljenih i poniženih ljudi. Međutim je već spomenuti Dimitrije Volkogonov također iznio i neku evidenciju koja se tiče ostavštine Staljina i njegova odnosa prema novcu, zlatu i draguljima iz čega jasno proizilazi danas da Staljina možemo promatrati kao istinskoga borca za slobodu radničke klase i seljaštva i svih porobljenih i obespravljenih slojeva suvremenoga društva i svijeta u cjelini dok bi se za Titov stvaralački humanizam moglo reći da je prodavao zašećerenu vodicu tvrdeći da je najljekovitiji eliksir. Tako nam Volkogonov u poglavlju 12 knjige o Staljinu pod naslovom Izgradnja socijalizma kazuje da Staljin nikada nije volio novac zato što ga nikada nije imao kako nam svjedoči Nadežda Sergejevna Alilujevna, koji je imao plaću od 25, 60 i 75 rubalja , koji nije imao nikakvu vrijednost u svome vlasništvu i koji je bogaćenje smatrao lošim ukusom za kojega je govorio da je filistinizam i anti partijski mentalitet. Staljinova filozofija je bila filozofija fizičkoga asketizma -kada je umro pronađeno je kod njega nekoliko osobnih predmeta: neke uniforme, par istrošenih vojničkih cokula i seljački ovčji kaput. I mi sada vidimo tu razliku Staljina spram Tita koji je umro kao jedan od najbogatijih diktatora na svijetu. Valjda je to taj amanet kojeg bismo mi trebali nositi sa sobom, da je naime za vlastodršca ''normalno'' da on pokrade Narodnu Banku Jugoslavije jer je to njegova ''prčija'' kao što je i cijela država bila njegova prčija skoro 4 decenije. Odatle nam se čini da bi bile potrebne temeljite revizije u pogledu našega odnosa prema Staljinu i bratskom Sovjetskom Savezu i da bi ponovno trebalo doći do susreta sa Ruskim Politbiroom samo sa tom razlikom što bi Tito sada čitao svoj referat Hrušćovu.
zlatan gavrilović kovač
bglavac
irida
edin.kecanovic
