Brodovi što odlaze,
među valovima što nestaju,
za sobom vode ljeta
kojima sam te imala.
Pogled u prazno,
tupa bol u grlu,
nemoć da izustim riječ...
Kliziš mi niz dlan,
puštam te da odeš,
ostaje okus soli
i...melodija u sjećanju.
Zalazak sunca i mirisi borova,
sjetno me miluju dok tonem
u stare stihove naših pjesama,
prepoznajem kraj,
pronalazim varalicu u sebi,
okrećem pogled;
odbacujem bol.
Nove se lađe gube u daljini,
nova se ljeta nižu na kalendaru,
ostaje uvijek more,
naša obala,
i zamišljena kuća
od kamena...
ostaje uvijek isti san.
bglavac
edin.kecanovic
