OSOBNI I NEOSOBNI BOG

 

Sve stvoreno oko nas jest objava Boga. Boga nam se objavljuje na razne načine. U svim razdobljima i u svim kulturama Bog šalje, da se inkarniraju pojedinci, koji će biti obdareni da nam, kao Njegovi glasnici, prenesu Božje znanje. Tako su nastale tzv. „ svete knjige“, koje to znanje prenose i čuvaju. To je Božje objavljivanje preko riječi. U svim epohama objavljuje se znanje o Bogu razmjerno stupnju čovjekove svijesti dotične epohe. Nekada je to znanje objavljivano samo u mitovima i prispodobama, jer ondašnji čovjek samo je na taj način mogao shvatiti istinu. Najveći je problem institucionaliziranih crkava i reformiranih vjerskih zajednica, što su duhovnu znanost i znanje o Bogu identificirale sa znanjem daleke prošlosti, što ne zadovoljava stupanj svijesti današnjeg čovjeka. Na tom području danas vlada veliko neznanje, jer su se crkve zaglavile u točkovima  mrtve prošlosti  i u nemogućnosti, da izađu iz svog mentalnog kaveza, oni ne znaju i ne prihvaćaju genijalno znanje duhovne znanosti, koje duhovni svijet danas objavljuje. To se znanje danas umnaža, jer se ostvaruje proročanstvo Starog Zavjeta : „ Sva će zemlja biti ispunjena znanjem o Bogu.“

Bog se manifestira također preko bogoliki pojedinaca, koji su se rodili na ovom svijetu, da bi svojim ličnostima, karakterom i čudotvornim djelima omogućili ljudima doživjeti i iskusiti nešto od Božanske prisutnosti. Takav je bio Isus Krist u krugu bijele rase. U svim epohama i u svim kulturama Bog se je manifestirao preko takvih pojedinaca, koji su svojim životom reflektirali i prezentirali božanske osobine.

Također su Božja objava sva stvorenja oko nas: Sunca i  zvijezde, brda i doline, drveće, biljke, voće i cvijeće, životinje i ljudi … Tu je veliku istinu izrazio veliki duhovni učitelj našeg vremena na ovaj način: „ Bog spava u kamenu, diše u biljci, sanja u životinji i budi se u čovjeku !“

Iza stvaranja mora postojati Stvoritelj. Ništa ne može nastati iz ništa !  Gdje je nešto tamo mora biti NETKO ! Jedan junak u knjizi Miroslava Krleže „Povratak Filipa Latinovića“ kaže: „ Onaj tko gleda u zvjezdano nebo, a ne priznaje da iza toga mora postojati Stvoritelj neka svoj mozak baci u klozet.“

Ljudi, koji promatraju stvari i svijet oko sebe, svojom dušom i svojom intuicijom naslućuju i zaključuju neminovno postojanje Stvoritelja ! Zato su ljudi, već po svojoj prirodi, vjernici. Stvoritelj postoji, jer postoji stvoreni svijet, koji nas okružuje. Sama ljudska duša, snagom svoje intuicije, svjedoči o Bogu.

Jedno tele, među stotinama krava, prepoznaje koja je krava njegova majka. Jedan pas, među tisućama ljudi, prepoznaje svog gospodara. Pas nalazi put povratka do svog doma, pa makar ga ostavili kilometrima daleko.

Svaki je čovjek vjernik, svjesno ili nesvjesno ! Mnogi to ne priznaju, jer su obavijeni mrakom neznanja. Ili su kažnjeni, da im ta istina još dolazi u svijest. Ali na razne načine oni to podsvjesno svjedoče.

Kad predsjednik Milanović kaže, da ne vjeruje u Boga, on time samo izražava kako ne poznaje samog sebe. Pitajte ga, kako bi se osjećao, kad bi mu ljudi rekli: Tvoja je kćerka najveća prostitutka ! Njegov bi odgovor bio: Tu sramotu ne mogu preživjeti ! Dakle, on je u svojoj duši opredijeljen za DOBRO ! On također želi biti dobar i istinit, i služiti dobru. On također čezne, da ga svi smatraju dobrim i poštenim čovjekom. On vjeruje u DOBRO i zalaže se za dobro iako nema milosti da iza DOBRA viti i prizna DOBROGA. On se bori i zalaže za istinu, iako ne može, da iza istine, povjeruje u ISTINITOG. Iza dobra mora postojati personificirano DOBRO tj. DOBRI i ISTINITI  ! On vjeruje u nepersonificirano dobro i u nepersonificirano istinito. On je još samo anonimni vjernik !

Bog se također objavljuje u pojmovima: vjera, nada, ljubav, milost, život, istina, ljepota, radost, oproštenje, razumijevanje, milosrđe !

RODBINSKI ILI LJUBAVNI ODNOSI S BOGOM !

 

Od svog rođenja dijete se hrani mlijekom i ljubavlju. Bez mlijeka nije moguć njegov tjelesni razvoj a bez ljubavi nemoguć je njegov duševni razvoj. Prvi izvori ljubavi jesu  majka i otac. Kako rastemo život nam umnaža nove izvore ljubavi. Tako s vremenom stječemo iskustvo ljubavi brata i sestre, djeda i bake, tetke i tetka….U nastavku našeg razvoja stječemo iskustvo ljubavi prijatelja…Prvotna iskustva ljubavi bazirana su na rodbinstvu i krvnoj vezi. Život nas ne zaustavlja samo na rodbinskim doživljajima ljubavi, nego nas vodi novim iskustvima. Kasnije slijede iskustva ljubavi bazirana ne na krvi nego na duhu. Kako duboki i kako vjerni mogu biti prijateljski odnosi. NO, najdublji doživljaj ljubavi jest ljubav između muškarca i žene, koji se sjedinjuju i zavjetuju živjeti doživotno zajedno. Mnogi se ljudi ne rađaju kao cjeline, nego kao razlomci, kao polovine, koje neminovno traže i pronalaze svoju „drugu polovinu.“ To je ona ljubav i ona veza o kojoj Biblija kaže: „Zato će čovjek napustiti oca i majku i prikloniti se svojoj ženi…“ Ovi su odnosi inspiracija umjetnosti i pjesništva. Ove veze održavaju ljudsko potomstvo. Doživljaj i iskustvo ove ljubavi pretvara prozu života u poeziju življenja i predstavlja glazbenu pratnju života. Mnogi su koji smisao života identificiraju s ovim doživljajima i ovdje se zaustavljaju  kao najvišem i najljepšem u ovoj dimenziji življenja.

No, život ovdje nije doveden do svoje konačnice. Postoje i daljnja iskustva življenja. Postoji još jedan antropološki fenomen, još jedno iskustvo življenja i doživljaja ljubavi utemeljeno ne na krvi nego na duhu. Čovjek čezne uspostaviti kontakt s Bogom. Tome ga vuče snaga njegovog vjerovanja. I čovjek traži mjesto i način da taj kontakt uspostavi njeguje. Vjera u Stvoritelja svega stvorenog jest snaga koja održava ovaj kontakt. U tu svrhu čovjek traži posrednike: svete ljude i sveta mjesta. Ova čovjekova vjera stvara rodbinske veze s Bogom, koje ostaju postojane i vjerne. Na ovoj razini odnosa s Bogom mnogi ostaju  Ispunjeni mnogovrsnim zemaljskim partnerstvom oni trebaju Boga kao Zaštitnika, a ne kao partnera. Oni ostaju na stupnju slijepog  vjerovanja, a za partnerstvom s Njim ne teže.

 

Na našoj zemlji postoje i javljaju se pojedinci čiji odnos prema Bogu nadilazi samo rodbinski osjećaj prema Njemu, nego doživljavaju ljubavni odnos s doživljajem vatre ljubavi prema Njemu. Da, moguća je također zaljubljenost u Boga !

Oni, koji to dožive spremni su napustiti brak i svijet, jer im je doživljaj zaljubljenosti u Boga sve proglasila drugorazrednim i manje važnim. Ljudi s tim doživljajem postaju svećenici ili redovnici i stavljaju svoj život samo u službu Boga. Oni žele biti Njegovi glasnici i promicatelji Njegovog učenja. Njihovo potomstvo nije tjelesno nego duhovno. Onaj, koga on krsti i u koga utisne svijest o Bogu njegov je duhovni potomak. Zaljubljenici ove vrste spremni su napustiti oca i majku, brata i ženu i pripadati samo Bogu. Njega ovaj odnos s Bogom ispunjava do te mjere, da ne osjeća potrebu vezati se ni za koga i ni za što drugo. Sam Bog je dostatan ! To su oni pojedinci, koji su već rođenjem donijeli na svoj egzistencijalni konto sposobnosti i sklonosti živjeti život celibata i pripadati samo Njemu. To su oni muškarci i žene kod kojih su neutralizirane sve animalne i strastvene potrebe i sklonosti. Hormon strasti kod njih ne funkcionira, jer su ga neutralizirale snage duše Snage njihove duše i svijesti upravljaju i gospodare nad svim emocionalnim i strastvenim snagama.Oni žive životom anđela. Mnogi to ne shvaćaju i za njih je to neprirodno. Jest neprirodno, ali je nadprirodno ! To je antropološki fenomen kojeg život potvrđuje. Kažu, da svaki prosječan muškarac svakih pet minuta misli samo na seks. Ali postoje također i oni, koji svake minute misle samo na Boga. Zato imamo jednog Stepinca, biskupa Kuharića, Bonaventuru Dudu, majku Tereziju…kao i mnoge inkarnirane anđele u mnogim redovnicima i redovnicama. Njihove radosti nisu u osjetilnim, nego u duhovnim užicima. Ovakvi se pojedinci rađaju uglavnom u onim sredinama, gdje se dozivaju da dođu i gdje je njihov život ideal i pomoć za duhovni razvoj i rad. U Islamu je celibat nepoznat i nepriznat, dok je u katoličkoj crkvi i u Hinduizmu – Budizmu ostvarenje duhovnog ideala. Potencijal za ovakav život donosi se rođenjem. Iluzija je ovakav život postiže  snagom vlastite  volje i osobnog odricanja.