TRAŽIM POMILOVANJE

Tražim pomilovanje za zgužvane misli
Za one koji su se izgubili
I svoje srce stisli.

Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da za sve treba vremena
Za one koji hoće da na prečac
Postignu mnogo.

Tražim pomilovanje za one koji bježe od života
I koji su zaslijepljeni idejom
Da postoji divota
Jedino izvan naše planete
Za one koji bježe kao dijete
Kad se pred njima ukaže problem
Kojem u oči treba pogledati.

Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju
Nije zato što ne umiju
Već zato što su se udaljili od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što su ga sami sebi natovarili !

J. Prevert

Kraj prošlog stoljeća, njegovo zadne desetljeće, je nazvano desetljećem ljudskog mozga. Istraživanje mozga nas je uvelo u čudesan svijet zbilje i snova, razotkrilo neka njegova, do tada prikrivena, djelovanja. U toj čudesnoj tvornici našega života su tisućljećima spavale, svijesno ne spoznate, mnoge naše mogućnosti.
Emocija, do tada potlačeni nusprodukt ljudske svijesti, je postala sudionikom univerzuma čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog, do tog trena ružno nazvanog, "čistog" razuma.

Već sama izjava, misaoni um voli vodstvo, je kriva. Razdijeljen um nema snage, on čovjeku postaje samo smetnja u životu, odvlači ga od istine, zatvara mu puteve ka svijesnoj spoznaji.

Oni koji predaju vodstvo samo misaonom dijelu uma misle da su pobjednici, ali HOMO Tehnikus je vječni gubitnik sebe samoga.

Oni koji predaju vodstvo samo osjetilima su isto gubitnici jer HOMO Eroticus često gubi ljudsko dostojanstvo slijedeći samo instikte u sebi.

Oni koje predaju vodstvo samo osjećajima su isto gubitnici jer Homo Emotivus je ranjiv i njime se lako manipulira.

Kroz evoluciju se održao HOMO Sapiens jer je on u sebi sjedinio misaonost, osjetilnost i osjećajnost. Današnji Homo Sapiens sjedinjuje u sebi Homo Fabera i Homo Ludensa i on je predstavnik jedine vrste koja se za sada ne mora bojati da će se pojaviti protivnika, jedina vrsta koja za sada nema konkurenciju.

Ljubav je jedna od osnovnih emocija koja je Homo Sapiensa oblikovala u biće kao što smo ti i ja, on, ona vi, mi, ali ljubav je u isto vrijeme i jedna za misaoni um problematična emocija.

Poslušajmo ovu predivnu melodiju o ljubavi i pokušajmo bar na tren
osloboditi srce iz okova nepovjerenja

Već sama tvrdnja da ljubav nastaje i izrasta iz srca zbunjuje naš misaoni um, ali mi znamo da još nitko nije uspio tu čudesnu emociju proizvesti u laboratoriju svoga misaonog uma. Ljubav se osjeća u tonovima ljubavne šansone, osjeća se kao treptaj srca, kao lepršanje leptirića u trbuhu, kao šampanjac umjesto krvi.

Tek sjedinjenjem misaono- osjetilno- osjećajnog uma mi smo u stanju spoznati i osjetiti ljubav. Ona je tu u nama, mi smo sretni, život je obojen ružićastim tonovima, radost kapa s neba, leptirića i šampanjaca ima u izbilju u našem tijelu.

A onda iznenada se javljaju strahovi od gubitka tog divnog osjećaja. Strah ledi krv, ubija leptiriće u trbuhu guši srce. Osjetilno, osjećajni dio našega uma preuzima vodstvo i mi postajemo posesivni. Ljubav tada postaje mučilište, tamnica iz koje osoba koju tako neizmjerno volimo želi pobjeći.
Jedino što nam u takvim situacijama može pomoći je naš misaoni um. Njime smo u stanju napraviti bilansu svih svojih duševnih stanja, svih pogrešaka koje su se dogodile i našem životu. Pitanja koja si tada postavljamo moraju pronaći odgovore u nama samima, a ne u partneru. Svako zašto uvijek ima svoje zato.

Misaoni um sjedinjen sa osjetilnim i osjećajnim dozvoljava osjećajima da se razvijaju bez doziranja, bez oduzimanja i dodavanja značenja. Misli pomoću kojih pokušavamo dokučiti, shvatiti, obuhvatiti, kontrolirati ili izmijeniti osjećaje nam tada pričaju priču o našim strahovima, nesigurnostima, željama i očekivanjima.
Kada počnemo izmišljati pričice, stvarati scenarije i interpretacije, sami smo sa sobom. Mi počinjemo vjerovati u te tvorevine osjećajnog uma, one postaju stvarne, počinjemo živjeti u tim scenarijima nesvijesni činjenice da smo zatvorili svoje "SRCE" u lance nepovjerenja i pri tome sami isključili voljenu osobu iz svog emotivnog života.
Osvijestimo li i osmislimo ta svoja duševna stanja, ona postaju putokaz ka slobodi srca, emotivnoj slobodi u kojoj smo spremni na davanje i primanje ljubavi, ljubavi pomnoženoj sa ljubavlju.
Univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama pronalazi nove puteve ka boljem razumijevanje sebe samoga i voljene osobe.

Tek tada stojimo pod suncem i spoznajemo da nismo gubitnik, tada prolazimo kroz vrata sunca i sjedinjeni u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog mi proizvodimo LJUBAV i živimo istinski život.