Dodirujem te…polako ,meko…

Strah me ,da ne nestaneš…pod mojim prstima…

Strah me da ne napravim neki grublji pokret ,da se ne probudim…jer…što ,ako ovo samo sanjam…Što ako si opet ,samo dio moga sna…

Al…tada ,na svojim bokovima,osjetim tvoje ruke…osjetim tvoje prste, kako ocrtavaju liniju moga tijela…i shvaćam da si uistinu tu…

Svojim dahom mi dodiruješ grudi i šapućeš mom srcu nešto što ja ne mogu čuti…

Šapućeš mu nešto lijepo…znam…jer osjećam ga sve jače…postaje mu tijesno unutra …i znam da  ti svojim otkucajima zahvaljuje što si tu…što ga slušaš…čuješ i…razumiješ…

I  …u  jednom  trenutku …u trenutku najglasnijeg otkucaja …ti poželiš osjetiti vrućinu ,što se stvara u mom trbuhu…pa sa mojih grudi, spuštaš na njega ,svoj dah ...i usne meke…

…a ja ,tada  nestajem…nestajem u toj ljepoti…zarobljena tvojom nježnošću …zarobljena tvojim dahom…

I više se ne bojim svojih pokreta…ne bojim se…jer…nije san…budna sam …i

…osjećam te…

…osjećam te...