Rekli su mi da nije dobro iznositi svoje osjećaje.Rekli su mi da ih čuvam u sebi,da ih čuvam od drugih...I ja sam se danima pitala -zašto da ih čuvam?Pa oni su MOJI osjećaji i ne može mi ih nitko ukrasti ma koliko god to netko htio.Oni su MOJI i...ja moram pisati o njima..o tebi...Iako sam jednom rekla da neću...

   Moram jer,prepuna sam ljubavi za tebe ,a htjela bi napraviti prostora onome što mi ti nudiš,a nudiš mi toliko toga da u sebi ne nalazim ni jedno mjesto u kojem nisi ti...Jer ...ne moraš me ni dodirnuti da bi zadrhtala,dovoljna je samo tvoja prisutnost.Ne moram te ni gledati da bi te slušala dok mi pričaš,dovoljan je samo tvoj glas ...tvoj glas u kojem čujem sve ono što si ti.A ti si sve ono šta mi treba.U tebi sam našla sebe...Ni moje misli ne lutaju više.One su tu na tvojim grudima...I zato ću ovako skupljena uz tebe dočekati zoru...Dočekat ću zoru da te ne bi svojim zrakama poljubila prije mene...Dočekat ću zoru ,jer znam da ćeš me prije svitanja jače stisnuti uz sebe,a ja ću se tada osjetiti sigurnom,osjetiti ću  snagu tvoje ljubavi.I sve te osjećaje ću ponijeti sa sobom...I nitko mi ih neće ukrasti...jer osjećaji se ne mogu ukrasti,ne mogu se ni dati ni kupiti...mogu se samo osjećati...

   ...I ja ću pisati o njima jer ionako su već jednom obišle svijet...