Tu blizu, u sebi osjetih
ne sa čulima
nešto poput sjajnog toka
nečeg bez čujnog.
I nakon toga i dalje dani idu,
i tjedni lete, i za čas,
prije nego se okreneš,
godina je prošla.
I dugo ne osjetih ono,
bezimeno
čekam
a život je brza, strašna strka.
Ono zna jako dobro da sam tu
da ga volim,
malo je i umor tu od igranja slijepe igre,
umor od pokušaja zadržati bljesak.
Sad, sam više sa sobom
više bivam taj tok
iako zna brzo doći i otići
kao tu je blizu, a miljama daleko
Ipak ćutim udaljenost je sve manja
shvaćam
sve je jasnije, ono što Je
na kraju i Jesmo
bglavac
irida
edin.kecanovic
