Omraam  Mihael  Aivanhov

            Majstor OMRAAM MIHAEL AJVANHOV (1900-1986) – francuski filozof i pedagog bugarskog porijekla došao je u Francusku 1937.g. Već pri prvom pogledu u njegova djela iznenađeni smo višestrukošću pogleda, čije je centralno pitanje čovjek i njegovo posvećenje. Svaka načeta tema obraduje čovjeka i omogućuje zaključke u svrhu bolje samospoznaje i boljeg upravljanja životom.

            Omraam Mihael Ajvanhov ne iznosi učenje koje je stekao na studiju u Sofiji i Parizu, on ne crpi svoja saznanja u svjetovnim bibliotekama. On ne citira nijednog autora, osim Biblije, Bagavatgite i Kurana. On je duhovni majstor onog stupnja prosvjetljenja i posvećenja kojem je moguće biti informiran i inspiriran iz čistih duhovnih i božanskih područja s onu stranu naše ovozemaljske domene. Zato je njegova nauka i od njega utemeljen i vođen duhovni centar u Francuskoj, visoko kvalificirana škola prosvjećenja i posvećenja. Već pri prvom pogledu u svako njegovo djelo dobivamo fascinirajući dojam u duhovni i intelektualni profil velikog majstora Mihaela Ajvanhova. On je utemeljitelj VELIKOG UNIVERZALNOG BIJELOG BRATSTVA sa sjedištem u Francuskoj. Umro je 1986.g. Ostavio je brojna  djela u kojima otkriva tajne kozmosa i mikrokozmosa. Njegova će nauka biti odrednica čovjekove misli budućih stoljeća. Njegov put posvećenja vodi čovjeka direktno prema onom velikom cilju za kojim čezne naše srce i kojeg naslućuje naša duša.

            Da bismo stekli uvid u misaoni i duhovni profil prosvjetitelja i karizmatika Ajvanhova prilažem moj prijevod dviju tema: O SVJETLU I O SMRTI.

SMRT  I  ŽIVOT  S  ONU  STRANU  GROBA

I

            Esoterika promatra čovjeka kao sliku i kopiju svemira. Dakle i čovjek, točno kao i svemir, sastoji se iz različitih područja, različitih tijela. Službena znanost još se ustručava priznati ovu stvarnost. Iz ovakvog stava slijede mnogi krivi zaključi, naročito na području medicine i psihologije.

            Po predaji Hinduisti dijele čovjeka u sedam tijela. Ovu podjelu preuzimaju mnogi spiritualisti. Najgušće, za nas jedino vidljivo tijelo, jest fizičko tijelo. Pored njega postoje još šest drugih tijela. Svako od njih stvoreno je od jednog materijala, čije je svojstvo uvijek suptilnije: eterično tijelo, mentalno, kauzalno, budi i atman tijelo. U stvari je eterično tijelo još dio fizičkog tijela i egzistira u nama u jedva primjetljivoj formi, naime kao kemijski eter, životni eter, svjetlosni eter, kao odsijevajući eter.

            Stoga je moguće fizičko tijelo podijeliti u sedam komponenata: gustu, tekuću i plinovitu formu i četiri eterične. U sedam pod dijelova mogu se isto tako podijeliti i ostala tijela, tako u astralnom tijelu dolaze do izražaja također tri niže i četiri više regije; u onim višim žive anđeli.

            Što je zapravo anđeo? Jedno besmrtno biće čija je materija tako osvijetljena i suptilna da se od njega odbija sve što je loše i turobno. On leti u svjetlu, pun radosti, on zna sve, samo ne poznaje patnju. Patnja dolazi uvijek iz reagiranja niže prirode, koja uzrokuje smetnje i zbrku. Anđeo ne poznaje takva stanja, jer on je utjelovljena čistoća. Na fizičkom području nema anđela, njih susrećemo tek od viših regija astralnog područja na gore.

            Na granici između nižih i viših astralnih područja nalazi se međuzona; tamo žive bića koja se nastoje usavršiti i raskinuti okove koji ih još vuku u niže regije. Oni su naime još izloženi lošim utjecajima astralnog i materijalnog područja i mogu još patiti. Astralno tijelo predstavlja svijet patnje i također radosti, svijet radosti ako je čovjek uspio očistiti i profiniti svoje želje; svijet patnje – ako još živi na nižem području, zapleten u požude i strasti.

            Pri umiranju čovjek se oslobađa svog fizičkog tijela. Ali samim ovim činom on ne postiže nikakvo otkupljenje. Može se, što više, reći da je na još opasniji način izložen mukama, nego na zemlji. Jer u zemaljskom životu tijelo djeluje kao štit, kao oklop koji nas štiti od stvarnosti psihičkog svijeta. Ali kad umiranjem odbacimo fizičko tijelo i nađemo se na astralnom području, bez zaštite i skloništa, izloženi smo opasnostima teških muka i nesreći.

            Pakao nije ništa drugo nego, na astralnom području, vrlo snažno stanje svijesti o onom od čega ćemo biti oslobođeni, tek kad kroz patnju dovršimo proces čišćenja.

 Tko je pao u iživljavanje, nepravednost, pakost i okrutnost, i pri tome se udaljio od ljudske pravednosti, taj će u trenutku smrti, na astralnom području, biti konfrontiran sa svim nezgodama koje je nanio drugima. Neće mu biti moguće nikakvo utočište – gdjegod ga bude tražio – jer više ne posjeduje fizičko tijelo, koje ga štiti. Patnje, koje je nanio drugima, dok je još živio na zemlji, bit će mu vraćene u istoj mjeri.

            Sigurno ste već imali stravične snove, koji su većinom bili prekinuti, jer ste iznenada prekinuli san. Bilo vam je ugodno kad ste se ponovo našli zaštićeni u svom tijelu: «Bogu hvala, sve je bilo samo san!» Zašto ste se odjednom probudili? U vašoj podsvijesti ugravirano je saznanje: Da bismo umaknuli neprijateljskim bićima i snagama astralnog područja, moramo ponovo pobjeći u fizičko tijelo, jer je ono slično tvrđavi u kojoj se osjećamo zaštićeni. Naprotiv, ako ostanete u astralnom području, tad ste i dalje izloženi neprijateljima. Ali ako napustite ovo područje i povučete se nazad u vlastito gusto i čvrsto fizičko tijelo, tad se možete nadati spasu. To je kao da ste napadnuti na otvorenoj ulici i tražite utočište u jednoj kući: tamo vas ne može pogoditi niti nož, niti metak.

            Isti zakon važi na svim područjima. Može se dogoditi da neki ljudi pri meditaciji napuste svoje fizičko tijelo i dospiju u opasna astralna područja, gdje mogu biti u istoj mjeri napadnuti i ugroženi. I oni se moraju vratiti u svoje fizičko tijelo, jer samo tamo nalaze sigurnost.

            Fizičko tijelo je čvrsta tvrđava, koju treba pri umiranju napustiti. Ako smo kršili zakone ljubavi, mudrosti i istine, tad ćemo na astralnom području biti prisiljeni da platimo za sve prijestupe. To nije nikakvo otkriće. Najveći majstori čovječanstva uvijek su o tom govorili. Veliki umjetnici, slikari i pjesnici predstavljali su ovaj svijet u svojim djelima. Postoje ljudi koji su tri ili četiri dana bili klinički mrtvi i opet su oživjeli: oni saopćavaju što su iskusili na astralnom području. Pojedincima ponekad uspijeva steći takva iskustva. Nebo time nastoji ljude opametiti i podsjetiti ih na određene istine. Nakon smrti čovjek dakle mora na astralnom području okajati svu patnju koju je nanio drugima. On mora patiti za sve svoje prijestupe.

 Kozmička Inteligencija nema za svrhu osvetu ili kaznu; ona time samo želi čovjeku dovesti u punu svijest postupke njegovog boravka na zemlji, jer je često nesvjesno mučio svoje bližnje i priječio svoj razvoj ovim neprihvatljivim neznanjem. Kozmička Inteligencija ne dopušta nam drugi izbor nego da sami otplatimo nanesenu patnju, da bi nam naši čini postali jasni i da bismo iz tog povukli konsekvence.

Za to potrebno vrijeme ovisi o težini naših pogrešaka. Ljudi koji nisu učinili nikakve velike zločine brzo dovršavaju ovu etapu, dok drugi pate godinama.

            Kad čovjek okaje svoj dug, tad smije stupiti na prvu stepenicu višeg astralnog područja. Tamo doživljava istu radost i divljenje kakvo je na zemlji priređivao drugima. Ako je uvijek bio susretljiv, ako je druge hrabrio i bodrio, davao im nadu, budio vjeru i ljubav, tad će i on sam također sve to doživjeti na astralnom području, ali u beskrajno jačoj mjeri. Tek će tad potpuno shvatiti što je činio na zemlji. Često biva da mnogi visoko razvijeni ljudi čine mnogo dobra, a da ne znaju kolikim su ljudima donijeli radost i sreću, kolike su ljude probudili za nov život. Oni postupaju posve instiktivno, iz dubine njihovog bića, bez predomišljanja. Mi moramo sve točno znati, tako je planirala kozmička Inteligencija. Nakon njihove smrti moraju dakle ovi nesvjesni dobročinitelji iskusiti, shvatiti i osjetiti radost kojom su usrećivali druge – i oni će stajati kao nijemi.

            Zatim se uspinju dalje – sve do regije visokog mentalnog područja, dakle do kauzalnog područja. Tamo će im biti ponuđena sva bogatstva, sve blago mudrosti i otkrivene sve tajne svemira i objavljen sav sjaj i veličina nebeskih sfera. Zatim se ide još dalje – sve do budi-područja, gdje se povezuju s univerzalnom dušom i gdje se živi u neopisivom blaženstvu. Što slijedi kasnije u ATMAN-području, to se ne može izraziti riječima: to je totalno sjedinjenje sa Stvoriteljem.

            Pri slijedećoj reinkarnaciji[1] čovjek mora povratno prolaziti kroz iste regije, dakle kroz područje atmana, budi i kauzalno područje itd. Iz svakog područja on si stvara neophodni materijal za svoju novu odjeću tj. za oblikovanje svog tijela, koje biva toliko gušće koliko dublje silazi u materiju. Dolazi li u fizičko područje kao sasvim malo dijete, tad se ne sjeća ništa više, niti na patnje niti na radosti koje je doživio, niti se sjeća onog što je mukom naučio. Ali duboko u njegovoj nutrini sve leži pokriveno. Jednog dana on će sve to otkriti, ukoliko je spreman da uz pomoć majstora prihvati određena pravila i određeni način života. Tko zna iz dubine svog bića dozvati sjećanja onog što je doživio u onom svijetu, taj na putu razvoja mnogo brže napreduje.

            Nažalost, većina je ljudi žrtva zemaljskih uživanja i požuda, tako da će ono znanje i bogatstvo koje leži zakopano duboko u njima, još dugo u njima i dalje drijemati, prije nego budu u stanju da u svemu svjesno uživaju. Blaženi oni koji spoznaju ovu stvarnost i u to povjeruju, oni će tad prestati da i dalje vode prosječan život.

 Oni će dnevno osjećati potrebu da napreduju i da samosvladavanje razviju do savršenstva, s nadom da će tako biti u službi čovječanstva.

            No ja se želim vratiti na ono što je bitno: Da li vjerujemo u daljnji život duše ili ne, slijedeća činjenica ostaje neoboriva: Bez našeg znanja sve je u nama ugravirano. Priroda je oduvijek nadilazila sve električare. Na vrhu čovjekovog srca nalazi se rotirajuća magnetska vrpca u veličini jednog atoma. Tamo je snimljeno sve što se odvija u životu čovjeka. Kad čovjek dođe s onu stranu groba, on se dijeli od svog fizičkog tijela, ali ova neznatna vrpca i dalje ostaje u njemu. U tihoj prisutnosti nebeskih sudaca odvija se film njegovog života pred njegovim očima. On sve iscrpno ponovo doživljava.

            Da, ovom zakonu ne može nitko izbjeći: Sve u životu biva snimljeno; u astralnom području treba platiti svaki učinjeni prijestup na zemlji. I sve biva mnogo dublje, mnogo bolnije, jer fizičko tijelo više ne može ponuditi nikakvo utočište. Ne postoji ništa užasnije nego stajati gol u astralnom području. Čovjek je neposredno izručen strujanju misli i osjećaja živih ljudi i to je nešto poput ugriza, uboda i vatre. Nema mogućnosti bijega. Same optužbe i brige onih koji dalje žive za umiruće su prava muka. Samo ste na kauzalnom području izvan svakog dohvata. Tad stojite u središtu magičnog svjetlosnog kruga, kojeg nitko ne može prijeći bez vašeg odobrenja.

            Sfera duše i duha je područje bez usporedbe. Time što pripadate jednoj eteričnoj školi vama se daje mogućnost da mnogo naučite ukoliko pokažete strpljivost i ustrajnost. Ali budite oprezni. Ja sam dužan da vas upozorim: Ako dopustite da vas trgaju svakidašnje trice, ako zanemarite ovo duhovno bogatstvo radi svakidašnjih ništarija, tad ćete morati doživjeti strašna stanja svijesti kad napustite ovozemaljski život, jer niste znali cijeniti ono što je prosvijetljeno, sveto i božansko.

            Vi ćete reći: «To ne može biti strašno, jer ja nisam nikog ubio.» No, sama činjenica da niste cijenili ono što je božansko nije za vas dobar znak. To znači da je vaš bivši život protekao siromašno. Tad će se sve to odražavati u vašem siromašnom astralnom i mentalnom tijelu. Vi ste vaš daljnji razvoj tako kočili, da vam nedostaje jedan element, i upravo ovaj element jest ono što bi vas moglo učiniti sposobnim da prihvatite božanski svijet. To ćete postići samo kroz patnju i muku.

I I

            Kad čovjek umre, njegova se duša dijeli od fizičkog tijela. Ali još dok se čovjek nalazi u punini života, njegova duša može u svako vrijeme svojevoljno napustiti tijelo i može šetati kozmosom da se razvija i da posjeti udaljene prijatelje, donoseći im pomoć i utjehu i što više, da im otkrije određene tajne. Ali je veoma malo ljudi koji su u stanju izaći iz tijela. I u samoj noći vaša duša besciljno tumara oko vašeg uspavanog tijela, bez znanja kako da sakupi znanje ili da obavi neki posao. I još manje su ljudi sposobni svjesno napustiti svoje tijelo preko dana, da bi putovali svemirom i da bi se zatim opet vratili svom dnevnom poslu.

            Ja već primjećujem… kako biste, s punim žarom, u što kraće vrijeme, željeli naučiti kako da napustite svoje fizičko tijelo. Ne, to ne ide tako, ne tako brzo. Ako se niste pažljivo i postepeno na to usmjeravali, tad vam na fizičkom području prijete opasnosti (prisilne misli, opsjednutost, umobolnost), što više, možete biti ubijeni. Prije svega treba obaviti proces čišćenja, da postanete gospodari nad sobom, nad svojim mislima, jer od duše nezaštićenom napuštenom tijelu prijeti opasnost, što više, to može voditi žalosnim pojavama. Iz ovih razloga još vam nisam mogao sve to objasniti, nego sam temu samo kratko načeo. Kasnije, kad budete razvijeniji, tad ćemo se time dublje pozabaviti. Neki od vas – i ja to znam – osjećaju neodoljivu potrebu da čitaju okultne knjige. Oni su doduše slobodni, ali ja sam obvezan upozoriti vas na veliku opasnost.

            Potrebna je dugogodišnja priprema i pri tome treba naročito voditi brigu o čistoći: Čistoća s područja ishrane, misli i osjećaja. Potrebno je mnogim vježbama postići gospodstvo nad samim sobom. Težimo li za tim, tad će duša biti sposobna, po želji, bez opasnosti napustiti fizičko tijelo. Na ovaj način uspijeva pravim posvećenicima istražiti svemir. Oni tamo mnogo vide i čuju. Kad se vrate u svoje tijelo, oni se mogu svega sjećati i to je od velikog značenja. Može se dogoditi da, pod određenim okolnostima, određeni ljudi nestvarno napuste svoje tijelo – to se npr. događa kad čovjek iznenada zaspe usred dana. Ali kad opet dođu k sebi, oni se nažalost ništa ne sjećaju onog što su vidjeli, čuli ili radili. Postavlja se dakle pitanje na koji se način može svjesno izaći iz fizičkog tijela. Za to si treba uzeti vremena i prije svega pristupiti procesu čišćenja, kao npr. suradnja s anđelima četiriju elemenata.

            Tijelo nije moguće stvarno napustiti, ako nismo najprije naučili da se korak po korak od svega oslobodimo… sve do razriješenja od smrti. Koliki ljudi, koji uopće ništa ne razumiju o samosvladavanju, ne mogu to postići ni na umirućem krevetu. Oni se tako teško oslobađaju svog fizičkog tijela.

 Njih vuku nazad jake navezanosti.  Cijelog života bili su navezani samo na materijalno, na novac, na uživanje. Kako bi se mogli sad odjednom svega odreći? Tako oni kruže dugo oko vlastitog tijela, na mjestima gdje su živjeli i oko ljudi koje su poznavali. Posljedica je velika patnja, sve dok im pri oslobađanju ne pomognu božje sluge. Drugi naprotiv spontano napuštaju fizičko tijelo, smireno i sretno, kao da odlažu dio odjeće. Iz ovog razloga sve su eterične škole stavljale naročito težište na to da svoje učenika upute u proces odricanja i samosvladavanja.

            Vi ćete pitati: «Da li je potrebno, u svrhu oslobođenja, isključiti se iz svijeta i više ne kontaktirati s drugim ljudima?» Ne, to ne. Mnogi askete i pustinjaci, koji su zastupali ovo mišljenje, sakrili su se u jednu rupu, u špilju… Oni su si umislili da su posve slobodni, ali to je bilo samo vanjsko razrješenje. Iznenada su ih u njihovoj samoći spopale razne želje i požude: I tako ih je đavao mogao iskušavati. U literaturi se spominju mnoge priče o kušnjama svetaca i eremita… Ne, ne radi se o odricanju od svega. Ali treba postati jasno da se pravo oslobođenje odigrava u čovjekovoj nutrini: Samo i jedino čišćenje vodi k ovom cilju.

I I I

            Nisu uvijek iste duše koje se ponovo rađaju na zemlji. Stoljećima mogu biti iste duše, ali to nije neophodno. Zemlja nije jedino mjesto, gdje se stvorenja podvrgavaju ispitima i kušnjama – i gdje se razvijaju. Svuda u svemiru postoje «zemlje» gdje se ljudi i dalje školuju. Isto kao što bića s drugih planeta dolaze na našu zemlju i nakon ispunjene misije vraćaju se nazad, druga bića napuštaju zemlju da bi otišla na druge planete. Ovo ciklusno seljenje duša reguliraju gospodari sudbine – dvadeset četiri starješine.

Kad čovjek umre, za njim se zatvaraju vrata zemlje. Njim upravljaju druge struje, za njega nema više povratka. Iz ovih razloga odvraćamo vas od zazivanja mrtvih. Za njih se treba moliti i obasjavati ih svjetlom; tako je moguće pomoći njihovom razvoju i otkupljenju. Ne trebamo se na njih vezati i zadržavati ih u našoj blizini i iznad svega ne trebamo pokušavati da ih ponovo dozivamo na zemlju.

U starim knjigama nalaze se mnogi izvještaji o zazivanju mrtvih. Klale su se životinje i emanacijom njihove krvi privlačile su se i hranile duše mrtvih i time im je za kratko vrijeme ulijevana određena vitalnost. U jednoj epizodi Odiseje opisuje se Odisej pri jednoj sceni zazivanja duhova: On doziva sjene vidovnjaka Tejrezije iz pakla da mu predskaže budućnost. Također u Starom Zavjetu spominje se posjeta kralja Saula čarobnjakinji u Endoru. Po želji kralja ona je trebala dozvati dušu velikog kralja Samuela da bi on Saulu predskazao ishod rata protiv Filistejaca. Ova vrsta zazivanja duhova označava se riječju «Nekromantia», jer se radi o predskazivanju (mantia) posredstvom umrlih (nekro). Sigurno se sjećate riječi koje je Samuel uputio Saulu kad se pojavio pred njim: «Zašto si me dozvao? Tvoj me je zov jako smetao.» Da, mrtvi, koji su na zemlji živjeli kao ugledne duše, ne dopuštaju smetnju, samo radi udovoljavanja znatiželji živih. Oni se osjećaju daleko od svih trica i neznatnih čina. Oni ne zaboravljaju žive, oni su spremni pomoći, ali na jedan posve drugi način.[2]

Većina ljudi koji napuštaju ovu zemlju nisu odmah razriješeni od svih veza. Oni ostaju povezani s rođacima, prijateljima (ili neprijateljima!), dragim mjestima i materijalnim bogatstvima. Ako se još nalaze na nižem stupnju razvoja, ako njihovo srce i njihova duša nije ispunjena jačom čežnjom za višim sferama i težnjom za Bogom, tad dotična duša kruži oko živih poznanika, oko kuća, predmeta koje je morala napustiti. Njihove duše pate, jer se još ne mogu osloboditi, iako im stoji na raspolaganju pomoć od bića svjetla. Oni, naprotiv, koji su već na zemlji vježbali ljubav  i vrline i koji su surađivali  sa svjetlom, mogu se mnogo brže razriješiti od svog fizičkog tijela i uzdići se u uzvišenija područja, gdje uživaju sreću i mir. Odande oni mogu pomagati, štititi i slati zrake blagoslova živima na zemlji. Ali oni se neće nikad povratiti, jer nema više povratka, kako si mnogi zamišljaju.

Vi ćete reći: «Ali kako mogu spiritisti vjerovati da su stupili u vezu s renomiranim ličnostima iz prošlosti?» Ustvari oni nisu imali nikakav kontakt s njima. Objasnit ću vam što se zapravo odigrava. Kad se čovjek razrješava svog tijela i prelazi u druga područja, on odlaže određene komade svoje odjeće. Razumljivo, ne govorimo o materijalnoj odjeći, nego o eteričnoj i astralnoj «odjeći», koja se kreće atmosferom i u kojoj su utisnuti svi čovjekovi doživljaji. Ovu «odjeću» možemo usporediti s praznom šalicom ili čahurom iz koje su izašli bivši vlasnici. I moguće je u ove čahure udahnuti nov život, pri zazivanju umrlih kod spiritističkih seansi može ih fluid prisutnih ponovo oživjeti. Pošto su ove osobe općenito neznatnog razvoja, sigurno je da će oni proizvesti samo niski fluid u kojem su utisnute strasti, požude i pohote. Bit će privučena isključivo bića eteričnih i astralnih područja, koja još nije usisao centar zemlje.

Dakako, fizički prostor oko zemlje bit će od svega oslobođen i sve će biti potisnuto u centar zemlje. Ali neka niska bića lutaju i dalje unaokolo kao ličinke (maske) i elementarna bića. Radi se o onim bićima koja se pojavljuju pri spiritističkim seansama i koja ljude ne samo da varaju i zbunjuju, nego također iscrpljuju: oni sisaju njihovu vitalnost s nadom da će tako moći duže ostati na životu.

Najnižem među duhovnjacima moguće je ući u glavu jednog medija i govoriti u ime Mojsija, Isusa ili Ivane Orleanske itd. U svakom slučaju jednoj takvoj grupi – lakovjernih, putenih i senzacijama sklonim ljudima, što je uobičajeno pri spiritističkim seansama – nikad nije moguće uspostaviti kontakt s visoko razvijenim duhovima. Oni mogu dozvati samo vucibatine, koje su udomaćene na najnižoj stepenici astralnog područja… maske, olupine, obične sjene. Kad se naprotiv sastanu svijetli, nesebični ljudi da mole za druge i da odašilju svjetlo, tad je moguće da se kroz njih objave bića svjetla, ali ne na isti način kao duhovnjaci na spiritističkim seansama.

U fizičkom svijetu žive također bića koja su stvorili sami ljudi. Određeni likovi iz literature i sveci, koji nisu nikad egzistirali stvarno, postali su tako glasoviti i toliko su zapošljavali ljudske misli,  da su konačno postali stvarnost, naravno ne na materijalnom području, nego na astralnom. «Egregori» imaju uostalom isto porijeklo.

Jedan egregore jest kolektivni entitet. On je stvoren snagom misli svih onih ljudi, koji pripadaju jednoj zajednici, narodu ili jednoj regiji. Iz njihovih misli i želja, koje teže istom cilju, nastaje jedan egregore, kojeg ovo društvo oblikuje i hrani. Također i mi, Univerzalno Bijelo Bratstvo, imamo egregore, isto kao i sve crkve, svi spiritualisti i svi politički pokreti. Ponekad se egregori nevidljivog svijeta bore za prevlast… Svaki egregore zastupa društvo koje ga je oblikovalo, jer on se može izjednačiti s neobično jakim rezervoarom snage i predočuje se kao simbolična figura, često kao životinja: medvjed, tigar, pijetao, orao, golub itd. Bitno je shvatiti kako jedan moćni egregore poprima oblik, koji se manifestira u cijelom svemiru i svuda donosi pomoć i prosvjetljenje. Ali pažnja! Tko se udalji od ideala kojeg utjelovljuje egregore, može biti kažnjen i možda uništen. Da, egregori se osvećuju onima, koji ih izdaju.

Na astralnom području nastanjena su bića svih vrsta. Ljudi o tome nemaju pojma. Da li oni to znaju ili ne – po zakonu afiniteta oni privlače one s kojima mogu harmonizirati. Taklo razumijemo zašto spiritisti na njihovim seansama ponekad privlače bića iz astralnog područja, mjesto poželjnih duša preminulih. Vi ćete reći: «Da, ali kako ta bića mogu steći iskustva o određenim umrlim dušama, da se mogu predstavljati mjesto njih?» To nije nikakvo umijeće, sve se nalazi u «Akaša kronici» tj. U kozmičkim arhivima svemira. Ova bića mogu odande dobiti sve informacije. Ali oni imaju tako lošu sposobnost razlikovanja, da ovi podaci ne odgovaraju uvijek stvarnosti.

Sve ovisi o čovjeku, koji se obraća nevidljivom svijetu. Ako je on pročišćen i prosvijetljen, tad on može dobiti točan odgovor. Ne zato što su se duhovi spustili, nego što se je on osobno uzdigao gore, da bi s njima stupio u kontakt. Naravno, može se dogoditi – kako sam upravo spomenuo – da su određeni duhovi prisiljeni da napuste vlastitu regiju zbog dolaska na zemlju: jer ih moćni prizivači vuku primjenjujući svoje djelotvorne magijske formule: Ali to nisu ispravna sredstva. Čovjek je obavezan da se snagom svoje misli uspne u ona područja gdje duhovi stanuju i da s njima uspostavi vezu. Umrle ne smijemo ponovo dozivati na zemlju.

Magija je dvostruka. S jednom se obraćamo višim bićima da bi molili njihov blagoslov: ona se označava s riječju «obraćanje», druga vrsta teži da se umrle duše vrate nazad i to nazivamo «zazivanje».

 Kako sam već rekao, općenito se ne uspijeva postići prisutnost onih duhova koje želimo zazivati. To su druga bića koja uzimaju njihovu formu i glas i koja žele ljude varati i koristiti. Treba biti oprezan. Ja nisam nikom preporučio da sudjeluje na spritističkim seansama. Dok sam bio mlad, prisustvovao sam takvim zasjedanjima. Ali mi je brzo postalo jasno kako su prisutni zapleteni  u vlastite želje, strasti i slavu. Pod izgovorom da uspostave vezu sa svojim roditeljima i prijateljima, oni iz astralnog područja vuku bića kojih se više ne mogu osloboditi, jer ova bića neće prestati udovoljavati njihovim niskim težnjama. Iz ovih razloga na koncu su stradali mnogi spiritisti.

Pustite dakle mrtve da se rastanu i odu tamo kamo moraju ići. Ne vežite se na svoje roditelje, na rođake i prijatelje. Ne zaustavljajte ih prema njihovom cilju svojim plačem i žalošću. Naročito je važno da ih ne dozivate. Ne pokušavajte uspostavljati vezu s njima: Za njih je to opterećenje, koje samo otežava njihovo razrješenje. Za njih trebate moliti i slati im vašu ljubav. Zamislite ih kako se oslobađaju i uspinju uvijek više prema božanskom svjetlu. Ako ih iskreno volite, tad mislite na to da ćete jednom biti s njima; to je velika istina. Kako sam vam često rekao: «Tamo gdje je vaša ljubav, tamo ćete i vi jednog dana boraviti.»

„Sadašnjost je vaša,

ja radim za budućnost

i ona pripada meni !“

(N. T.)

 

 

 

„ Ni snijeg, ni kiša,

ni žega dana, ni progon,

ni tama noći ne će zaustaviti

glasnike nove duhovne znanosti

na njihovom putu !“

Herodot

 ODGOJ  POČINJE PRIJE ROĐENJA

Mihael Ajvanhov

Pedagozi, učitelji, roditelji stalno govore o odgoju djece. S ovim se ne slažem i tvrdim, da je odgajanje djece drugorazredno pitanje i da će ono donijeti neznatne rezultate, ako se ne počne s odgojem roditelja. Odgoj dakle treba početi s roditeljima ! Buduća majka i trudnica treba biti prvenstveno podvrgnuta procesu odgoja i prosvjetljenja ! Pedagoške su teorije manje značajne, odlučno je životno vladanje roditelja prije i poslije rađanja djece!

Mladi se ljudi odlučuju za brak i provjeravaju jedino zdravstveno i materijalno stanje. No, to nisu dovoljni preduvjeti za rađanje djece. Slažem se, da mnogi mogu osnovati brak, ali time još nisu kvalificirani stvoriti obitelj i dozivati u život nove duše !  Čudim se mladim ljudima, koji tako neodgovorno i nespremno preuzimaju ulogu oca ili majke.

Duhovna znanost uči, da ovo ili ono dijete ne dolazi slučajno u određenu obitelj. Roditelji svjesno ili nesvjesno – nažalost većinom nesvjesno – privlače dijete razmjerno njihovim duhovnim kvalifikacijama.

Jedna majka može u svoju utrobu privući genija, anđela, divnu ličnost ili karakternog i duhovnog nitkova.

Važan je početak, a početak leži već u razdoblju prije začeća. Za začeće djeteta potrebna je prethodna priprema i pouka.

Često se začinje dijete navečer, nakon obilnog jedenja i pića. Razoreni alkoholom i strašću oni pristupaju začeću. Novorođeno biće, koje dolazi na svijet bit će žrtva svojih vlastitih roditelja. Dokazano je, da dojenče zbog svađe roditelja može biti nervno oštećeno. Dijete osjeća disharmoničnu atmosferu, jer je tijesno povezano s roditeljima. Eterično tijelo djeteta sve prima.

Roditelji nemaju pravo dozivati u život nova ljudska bića, ako nisu poučeni i dorasli svojoj zadaći. Odlučiti začeti dijete samo zbog udovoljavanja nagona nije dovoljno. Istina, nagon je prirodan, ali pri začeću moraju također sudjelovati misli, duša i duh, kako bi novorođenče bilo u kontaktu s višim svijetom. Ljudi jedu, piju i začinju djecu kao životinje. Važan je duhovni element.

Mnogi ljudi misle, da mogu nešto poduzeti samo na fizičkom području za rađanje djeteta, a sve drugo, što se odnosi na karakter, duševne sposobnosti, dobre ili loše osobine, ovisi o slučaju i božjoj volji. Oni su čuli o zakonima nasljedstva i vjeruju da će njihovo dijete – tjelesno i moralno – sličiti roditeljima ili djedu i baki, ujaku ili tetki. Ali ni ne znaju i ne vjeruju, da ovu nasljednu sličnost mogu poboljšati ili spriječiti u da mogu znatno utjecati što će biti iz djeteta. Oni se varaju, jer roditelji mogu znatno utjecati na dijete, koje se želi inkarnirati u njihovoj obitelji.

Roditelji trebaju početi s pripremama već prije začeća, kako bi mogli privući značajnu dušu. Viša se bića mogu inkarnirati samo kod ljudi, koji su postigli određeni stupanj čistoće i razvoja. Za jedno takvo biće nije važno, da li će se pojaviti u jednoj bogatoj ili glasovitoj obitelji. Ono često naginje jednoj skromnoj obitelji, gdje ne će postojati opasnost, da se preda lagodnom životu. Ali nasljedni faktori roditelja, kod kojih se jedna duša inkarnira, ne bi trebali sprječavati  duhovni rad i razvoj zbog kojeg jedna duša dolazi na zemlju.

Malo je roditelja, muškaraca i žena, koji uzvišenim duhovnim bićima pružaju idealne uvjete za inkarniranje i stoga je ova zemlja nastanjena s tako mnogim običnim, osrednjim, bolesnim i oštećenim ljudima, mjesto da njeni stanovnici budu božanska ili anđeoska bića.

Začeće i zametak djeteta ne može se pripustiti slučaju, nego je potrebna prethodna duhovna priprema. Partneri trebaju dozivati nebo za pomoć i anđele da bi privukli jednu dušu višeg stupnja razvoja, koja će biti dobročinitelj čovječanstva. Ali većina partnera traži pomoć u alkoholu, a ne od neba. I zato se ne trebamo čuditi, da će u takvim okolnostima partneri privući dušu jednog monstruma, a ne anđela.

Razmislimo dalje o samom činu začeća. Otac daje majci sjeme, kojeg će ona nositi do sazrijevanja, da bi se rodilo dijete. Moglo bi se reći, da je otac stvaralačka, a majka formirajuća snaga. Očevo je sjeme sažetak i kondenzacija njegovog vlastitog bića. U ovom sjemenu dolazi do izražaja sav njegov život i njegovo biće. Stoga kvaliteta njegovog sjemena ovisi o njegovom načinu života i o dimenzijama njegove svijesti.

Sav naš način života registriran je u našoj nutrini, u našim kromosomima i stanicama. Svaka stanica ima pamćenje. Samo ono, što pojedinac misli i osjeća u svojoj nutrini biva registrirano i prenosi se kao nasljedstvo od generacije na generaciju. Ako se djetetu  prenesu u sjemenu utisnute bolesti i opterećenja tad je za učitelje i liječnike prekasno liječiti dijete. Tad je promjena skoro nemoguća.Treba znati, da priroda ima svoje nepromjenljive i stvarne zakone !

Duhovni razvoj muža i žene u trenutku začeća vrlo je odlučan, jer ovdje važi zakon, da isto privlači isto. Ako muž još nikad nije na sebi radio, da bi bio moralno čist  i da bi se duhovno uzdigao, tad on ženi daje sjeme iz kojeg će se razviti posve običan  čovjek, ako ne zločinac.

Isto tako kao što sjetva u zemlji predstavlja mustru drveta, usjeva ili cvijeta, tako i sjeme oca nosi u sebi plan djeteta s njegovim sposobnostima i talentima ili obratno s njegovim nedostacima  i pogreškama. Majka za vrijeme trudnoće daje djetetu izgrađujuće elemente za  ostvarenje ovog plana. Majka izgrađuje ne samo fizičko tijelo djeteta nego nesvjesno djeluje na sjeme muža, u kojem se razvijaju razne karakterne osobine, koje sadrži sjeme. Kako ona to čini ?  To čini vodeći brigu o svojim mislima, osjećajima i svojim načinom života.

Čim žena zatrudni, tad kruži energetska struja između njenog mozga i sjemena tj. embrija.

Većina majki nemaju pojma, da njihovo duševno i mentalno stanje utječe na začeće, koje se nalazi pod njihovim srcem. One se počinju brinuti za dijete tek nakon rođenja. No, tad je već prekasno. Dijete je već sad primilo majčin otisak. Nijedan pedagog niti učitelj ne može izmijeniti dijete, ako su majčini izgrađujući elementi, za vrijeme trudnoće, bili loše kvalitete.

Odgojitelji i učitelji mogu mnogo učiniti, ali oni su nesposobni izmijeniti ono, što je ugravirano u temelju novog bića.

Sad shvaćamo koliko je važno, da žena za vrijeme trudnoće ima u svojoj glavi svijetle i pozitivne misli.

Zahvaljujući ovim mislima sjeme, koje raste, primit će svakog dana čiste i vrijedne elemente. Na ovaj način majka doprinosi, da na svijet donese jednog anđela, umjetnika, učenjaka, sveca ili božjeg glasnika. Žena može biti čudotvorac, jer ona posjeduje ključ za snage života.

(Kao drugo od osmero djece moje majke, uvijek sam se pitao, kako je uslijedila takva razlika između mene i moje braće i sestara. Dok su oni  bili tako prizemni, obični ljudi, ja sam od djetinjstva bio duboko religiozan i zainteresiran za knjige i tražio sam odgovore na temeljna čovjekova pitanja: Odakle sam, zašto sam ovdje i kamo idem? Razgovarajući s majkom saznao sam slijedeće: Kad je mene začela prisustvovala je u rodnom selu jednoj Mladoj Misi. Bila je duboko potresena propovijeđu i cijelo je  Bogoslužje tako duboko djelovalo na nju, da je cijelo vrijeme molila: „Bože, molim te, da ovo dijete, koje nosim u svojoj utrobi, bude Tvoj svećenik.“ To je duševno stanje obilježavalo cijelo razdoblje njene trudnoće. Njena je molitva uslišana ! Svu ostalu djecu začela je i rodila u sasvim drugačijem, ovozemaljskom raspoloženju. I danas imam osjećaj, da duhovno ne pripadam mojoj braći i sestrama. Uvijek sam se među njima osjećao strancem. (o.p.)

Za vrijeme cijelog razdoblja trudnoće majka mora voditi brigu, da njeno dijete ne dohvate nikakvi negativni utjecaji. Snagom svojih misli ona mora svjesno stvarati oko sebe atmosferu čistoće i svjetla, da bi svoje začeće zaštitila od utjecaja zlih bića. Ona treba roditi u povezanosti sa dušom, koja se želi u njenom tijelu inkarnirati. Duša ne ulazi odmah za vrijeme trudnoće u tijelo djeteta. Dijete živi doduše u tijelu majke, njegovo srce kuca i ono se hrani, ali duša još nije posve nastanjena u njegovom tijelu. Duša sudjeluje u izgradnji svog tijela. Duša će posve sjesti u tijelo prilikom prvog udaha. Sve dotle duša se zadržava u blizini majke i s njom zajedno radi u izgradnji raznih djetetovih tijela (fizičko, astralno i mentalno). Većinom majka nije svjesna ovog zajedničkog rada, jer ona nije niti vidovita, niti prosvijetljena. Ali unatoč, što ne vidi dušu ona može s njom govoriti, njoj usmjeravati svoje molitve i saopćiti joj: „Ja ti želim dati najbolji materijal za izgradnju tvog tijela, ja ti želim pomoći, ali ti moraš doprinijeti sa svoje strane, kako bi dijete bilo svetac, svećenik, umjetnik, filozof , učenjak, dobar čovjek !“

Ako majka ove snažne magijske riječi izgovara punim srcem, tad ona ovim zrači određene elemente, koje će duh djeteta, koje se želi inkarnirati, upotrijebiti kao građevinski materijal za svoja razna tijela.

Muževi i žene ne smiju nikad zaboraviti, da njihovo buduće dijete reflektira njihove vlastite misli i način života. Svaka je misao i želja živa i dolazeće je dijete najprije živjelo u glavi i u srcu oca i majke. Vaše misli utjelovljuju se u vašem djetetu i te će misli kroz vaše dijete i dalje stajati na vašoj strani. Ako vam dijete priređuje samo pakost i ljutnju tad neka  vam bude jasno, da se ovdje radi o kriminalnim mislima, koje ste vi hranili i koje su se utjelovile u vašem djetetu.

Dijete se ne rađa iz ničega. Ako me pitate zašto je vaše dijete došlo na svijet, tad vam odgovaram: „Da vidite vaše vlastite misli, vaša shvaćanja i širinu vlastite svijesti.“ Upravo preko svoje djece muževi i žene mogu prepoznati svoje vlastito biće.

JEDAN PRIJEDLOG ZA BUDUĆNOST ČOVJEČANSTVA

Ljudi poduzimaju političke, financijske, ekonomske ili vojne planove, da bi poboljšali nacionalno ili internacionalno stanje. Iako su mnogi planovi skupi i veličanstveni, nažalost oni su vrlo malo doprinijeli poboljšanju svijeta, samo zato, jer se odnose i imaju u vidu samo materijalno područje. U svijetu i dalje vlada nesreća i nered.

Ja  imam jedan novi plan, kojeg stavljam pred političare, škole i sve crkve. Garantiram, da će on doprinijeti poboljšanju svijeta i ljudskog potomstva.

Ne budite sumnjičavi, nego me poslušajte:

Predlažem da države ne ulažu milijarde samo za bolnice, zatvore, sudove i škole, nego prvenstveno u trudne žene. Rezultati će biti veliki. Ja molim države, da osiguraju gradilišta u najljepšoj prirodi i da se tamo sagrade prostorije. Ja sam spreman biti savjetnik za stil i boje. Tamo se trebaju nalaziti parkovi s različitim drvećem i cvijećem, sa potocima i vodoskocima. U tim prostorima trebale bi trudnice provesti svoju trudnoću na trošak države. One će ovo vrijeme provesti u ljepoti i poeziji, u čitanju, meditiranju, molitvama, šetnjama i slušanju određene glazbe. One će slušati predavanja i pouke, kako se trebaju ponašati za vrijeme trudnoće i što trebaju jesti. Prvenstveno će biti poučene, kako mogu utjecati svojim mislima i osjećajima na razvoj djeteta. Muževi smiju posjećivati svoje žene i oni će biti poučeni, kako se trebaju ponašati prema ženama. Te će žene rađati djecu u miru, tišini, harmoniji i ljepoti u kojoj će im se objaviti nebo. One će rađati velike ličnosti i  velike karaktere. Njihovo duševno stanje  ne će dozvoliti da se u  njihovim utrobama  inkarniraju  monstrumi, nitkovi i propalice.

Dušama iz niskog područja nije moguć pristup rađanju.

Danas  se u svijetu malo inkarnira visokih duhovnih bića iz samog neba. Sa svojom niskom duhovnom vibracijom današnje majke mogu privući bića iz jako niskog područja. Vrata su zatvorena za nebeska bića, jer ona ne mogu ući u tijelo, koje nije posve sređeno. Stoga se čovječanstvo ne popravlja. Stoga čovječanstvo čini tako spore korake napredovanja i to kroz kroz bolna iskustva katastrofa i velike patnje. Ja vam obećavam brže poboljšanje uz uštedu svih mogućih patnji. Napredak u tehnici, politici i medicini nije poboljšao ljudsku rasu. Ljudi se mogu mijenjati, ali pod uvjetom: Treba djelovati na samom početku i to kod majki, koje nose svoju djecu. Mnoge žene provode dane trudnoće u jednom ambijentu bez svjetla i slobode kretanja. Muž dolazi kući napit i ljut, jer je bez posla ili je podcjenjivan. I kao takav on stvara mračnu atmosferu i možda tuče svoju ženu. Mjesto bolnica države trebaju osigurati prostor, gdje će majke imati idealne uvjete, gdje će se razvijati njihov plod i očekivati dolazak djeteta. Nakon poroda mogu se vratiti kući. Kasnije će im njihova novorođena djeca graditi palače. Njihovi će potomci, zahvaljujući njihovim talentima i sposobnostima, izbaviti ih iz siromaštva.

Nitko ne vodi brigu u kakvim će okolnostima žena očekivati svoju djecu i stoga se rađaju tako mnogi duševni i fizički bolesnici kao i zločinci za koje moramo graditi posebne zavode, bolnice i zatvore. I tako trebamo mnogo više odgojitelja, liječnika i policajaca. Ne vodi također ničemu što stalno činimo nove uspjehe u psihologiji i pedagogiji. Sve to ne može izmijeniti one temeljne osobine, koje je u duši privukla majka za vrijeme trudnoće. Samo moj prijedlog može biti revolucionarno djelotvoran!

Nijedan odgojitelj niti liječnik ne može mijenjati dubinske osobine u biću djeteta. Najodlučnije je ono što je dijete donijelo rođenjem na svom egzistencijalnom kontu ! Odlučno je iz kojeg je područja majka privukla dušu u embrion, koji se razvija u njenoj utrobi. A to ovisi o njenoj unutarnjoj vibraciji i njenoj svijesti.

Svaki pokušaj mijenjati karakter samo je jedna vrsta dresure. Čovjek rađanjem donosi u sebi potencijal anđela ili zločinca.! I to se  ne može mijenjati, nego samo površno utjecati, ali u nutrini on ostaje ono što jest.

Mnogi će mi predbaciti, da moj prijedlog nije znanstven. Ne kritizirajte dok ne isprobate ! Istina, ne će se sve odmah izmijeniti, potrebno je proći više generacija. I kad se roditelji počnu duhovno razvijati, još uvijek mogu biti prisutne slabosti i pogreške, koje su naslijedili od roditelja. Ali je sigurno, da će se već u prvoj generaciji vidjeti rezultati. Druga će generacija biti još bolja. Potrebni su inteligentni, prosvijetljeni i odgovorni ljudi, koji shvaćaju, da se za vrijeme trudnoće u majkama odvija značajan rad. Majka,u razdoblju trudnoće, ne oblikuje samo fizičko tijelo djeteta, nego može utjecati da razvija elemente za njegovo astralno i mentalno tijelo tj. tijelo osjećaja i misli.

Današnji liječnici i odgojitelji većinom još ne shvaćaju o čemu ja govorim. Ono o čemu ja ovdje govorim bit će zakon buduće znanosti. Svijet je preplavljen s monstrumima, koji se rađaju u tako velikom postotku. Nitko se ne pita zašto je to tako !

Znanost pravi eksperimente na miševima, a ženama ne zna ništa reći., kako da se ponašaju za vrijeme trudnoće.

Stoga pozivam sve žene svijeta: „Probudite se i budite svjesne divne i velike zadaće, koju vam je Bog povjerio. Vi u sebi nosite veliku tajnu, s kojom možete obnoviti čovječanstvo. Nažalost vi ne znate o tom ništa i igrate se s ovim misterijima… Također i muževi trebaju shvatiti svoju stranu odgovornosti, kako biste mogli ispuniti ovu značajnu i magijsku zadaću.“

Samo žene trudnice mogu doprinijeti poboljšanju i sreći čovječanstva. Tu je zadaću Bog povjerio samo njima !

Djeca ne smiju  biti prepuštena ulici, susjedu ili bilo kome drugom osim majci u svom razvoju. Majka treba biti u kući radi djece i ona je nenadomjestiva. Ona mora biti stvarno prisutna i treba preuzeti zadaću odgojiteljice.

Dijete treba hraniti samo majka sa svojim vlastitim mlijekom.

Dolazimo do interesantne točke: Prije rođenja majka hrani dijete sa svojom krvlju, a nakon rođenja sa svojim mlijekom. Simbolički crvena krv predstavlja život, snagu i aktivnost, a bijelo mlijeko predstavlja mir i čistoću. Mlijeko je princip harmonije, koje izjednačava čisto biološke tendencije, koje je predstavljala krv. Stoga djeca, koja se nisu hranila mlijekom vlastite majke, ne mogu se idealno  razvijati. Mlijeko druge žene ili životinje ne sadržava za dijete iste elemente kao mlijeko majke. Sa mlijekom majka prenosi djetetu ljubav i nježnost,  koju dijete neophodno treba za svoj razvoj. Stoga majka ne bi smjela dojiti dijete, ako je ljuta i neraspoložena, jer ove negativne okolnosti neraspoloženja truju mlijeko i dojenčetu prenose elemente, koji ga mogu fizički i psihički dovesti do oboljenja. Majke moraju biti veoma sabrane i koncentrirane na proces dojenja.

Majka mora svjesno hraniti dijete. Ona mora svoje misli usmjeriti na dijete i s njim misaono govoriti, da mu daje dio svog srca, svoje duše i svog unutarnjeg bića. Dijete, koje je ovako hranjeno uvijek će voljeti svoju majku. Dijete će je obožavati pa makar ona bila fizički ružna i neškolovana. Dijete se mora hraniti ljubavlju ! Majke nisu svjesne svoje odgovornosti i odgojiteljske zadaće.

Čovjekova priroda ima dva lica, dvije strane: nebesku i đavolsku. Roditelji svojim odgojem doprinose koja će strana prevladati. Sve dok dijete raste i dok se formira oko njega kruže bezbrojne energije.

NOVO SHVAĆANJE MAJČINE LJUBAVI

Ljubav prema djetetu neminovno spaja majku sa Darovateljem života – s Bogom. Ako se majka tako veže na dijete, da zaboravlja i napušta sve odnose prema Bogu i Njegove zakone, tad je to znak da ona ljubi  dijete  lažnom ljubavlju.Ona u stvari voli samo sebe, a ne dijete. Ako majka razrješuje svoje veze s nebom, da bi se posvetila samo djetetu, tad se udaljuje od dotoka onog što je božansko, od pravog života, od pravog svjetla i mira. Tom lažnom i ograničenom ljubavlju ona djetetu krade jedino kraljevstvo u kojem može biti sretno i sigurno. Jedna majka, koja voli svoje dijete ne smije se isključiti iz neba. Ako zbog djeteta zaboravi Boga, tad njene misli ne mogu više biti oživljavane od onih elemenata, koji dolaze iz svjetlosnih sfera, od samog Boga i tad ona hrani dijete s mrtvom hranom. Ako majka prekine odnos s Bogom, tad ne može zračiti životne i svjetlosne elemente, koji bi od djeteta stvarale jednog višeg čovjeka. Njena obična, prizemna ljubav omogućuje, da se razvija samo jedno obično dijete i osrednja ličnost.

Jednog je dana sin tražio od majke novac i prijetio joj se, da će učiniti samoubojstvo, ako mu ne da novac. Tad mu je majka rekla: „Idi sine i ubij se ! Ljude kao što si ti ne treba ova zemlja. Ja želim, da budeš pošten i razuman čovjek, a ti se ponašaš kao zločinac. Ubij se, to je mnogo bolje. Bit ću zahvalna nebu, ako nestaneš s takvim ponašanjem.!“

Mudrost majke opametila je sina. Kasnije je priznao: „Moja majka me je spasila !“

Da je majka popustila on bi bio propalica.

Ali nažalost tako popuštaju i ponašaju se mnogi roditelji. Njihova slabost, popustljivost i majmunska  ljubav kvari djecu. I oni žive u uvjerenju: Mi ljubimo svoju djecu, mjesto da ustanove, kako su glupi kao odgojitelji.

Sve dok majka ne pokuša dohvatiti više sfere i odande privući elemente iz svijeta čistoće i vječnosti, ona može činiti što hoće, ali svom djetetu ne će dati ništa naročito.

Važna  je kvaliteta elemenata, koje dijete treba dobiti. Ovdje važi isto kao i u matematici: dvodimenzionalne figure nikad ne mogu načiniti trodimenzionalnu figuru i mnoga trodimenzionalna tijela nikad ne mogu dati četverodimenzionalno tijelo. Isto tako mnogi obični ljudi ne daju zajedno jednog genija, kao što mnogi geniji zajedno ne daju jedno božansko biće. Ako se čovjek želi razviti u božansko biće, tad on treba elemente, koji postoje samo u duhovnom i božanskom svijetu. To treba neophodno shvatiti !

Zadivljuje nas spremnost mnogih majki na žrtvu za vlastito dijete. No žrtva i njega nisu dovoljni. Ništa nije dovoljno, ako majka nije djetetu prenijela nebeske elemente, snage i moći.

Ako se majka misaono poveže sa nebeskim sferama ona tad preuzima profinjene elemente, koje prenosi svom djetetu.

Žena, po svojoj prirodi, posjeduje veliku sposobnost predodžbe (imaginacije). Njeni osjećaji i želje formiraju eterično, astralno i mentalno tijelo djeteta.

Mi znamo jako malo o dojenčetu. Za mene su djeca knjige iu kojih mogu mnogo čitati. Zato ih rado promatram.

Želim reći majkama: Želite li istiniti, duhovni i intelektualni razvoj svog djeteta, tad ga snabdijevajte sa snagom svoje ljubavi. Govorite mu dok spava, obavijajte ga sa bojama svjetla: crvena, narandžasta, žutozlatna, zelena, plava, indigo, violetna. Tko želi upoznati prave boje sunca taj treba uzeti prizmu. Vi ne smijete s bilo kakvim bojama djelovati na dijete, nego samo s onima, koje vam pokazuje prizma, jer samo su to prave boje.

Trudite se ozračiti dijete ovim zrakama boja. „Boje su odjeća Božja.“

Neka svjetlo boja prožima pojedine stanice djetetovog tijela. Time obavljate vrhunski misterij samog Gospodina, koji svojim svjetlom prožima i oživljava svu materiju.

MAGIJSKA RIJEČ

Još jednom treba naglasiti, da je prekasno početi odgajati djecu nakon rođenja. Da, razdoblje po rođenju nije više u vlasti roditelja, oni tad vrlo teško mogu utjecati na svoje dijete. Odgoj počinje prije rođenja, što više prije začeća. U ovom razdoblju počinje pravi odgoj, koji je moćan, učinkovit i nerazoriv.

Majka treba djetetu već u utrobi saopćavati pozitivne misli. Misao je velika moć. Ali nije dovoljno upućivati samo pozitivne misli, nego ih treba formulirati u riječi. Ono što je u fizičkom području potpis, to je u duhovnom području izgovorena riječ.

[1]              O reinkarnaciji i njezinim zakonima pogledaj pogl.VIII u knjizi «Čovjek osvaja svoju sudbinu» - Izvor br.202

[2]              U jednom drugom predavanju Omraam Mihael Ajvanhov kaže: «Kad se je prilikom svog preobraženja na brdu Taboru Isus pokazao svojim učenicima, njegovo je zračenje bilo tako snažno, da to učenici nisu mogli podnijeti: zaslijepljeni pali su na zemlju. Ovo preobraženje može se objasniti prodorom Njegovog duhovnog tijela – tijela slave, na materijalnom području. Za Isusa još nije vrijeme bilo zrelo da odijeli svoje tijelo slave od fizičkog tijela i da tako živi samo u njemu. Ali on je već mogao manifestirati svoje tijelo u najvišem savršenstvu i razvoju. Kad su neki svetitelji letjeli u stanju blaženstva i ekstaze, neki su izabranici uspjeli promatrati njihovo tijelo slave: Njihovo je lice sjalo, svjetlo je teklo iz njihovog cijelog bića. Zahvaljujući ovom tijelu, sveci mogu putovati svemirom, prolaziti kroz brda, što više mogu dospjeti do centra zemlje, jer jedno takvo tijelo ne zaustavlja nikakva materijalna zapreka. On može na udaljenosti djelovati na svako stvorenje i pomagati mu. Da, također ako je tijelo posvećenika i bolesno, on može i još dalje biti aktivan i od pomoći, jer fizičko tijelo i tijelo slave su dvije stvarnosti posve različite vrste. Ako svetac umre ili ako je već umro, njegovo tijelo slave zrači nadaleko i puno je života. On može biti povezan sa svakim stvorenjem u prostoru, poučavati ga, savjetovati, tješiti i blagosivljati.»