Okolina

Okolinu čine pojedinci koji žive u obiteljima. Obitelj je stup društva. Društvo odgovara za svakog pojedinca, kao i pojedinac za društvo. Tko bi od ovih relevantnih aktera našega društva mogao odgovoriti na pitanje: Zašto smo se svi mi u ovoj našoj prelijepoj zemlji našli u postojećoj situaciji osobnih, državnih i svjetskih previranja?

Pojedinac sam sa sobom –  nije sam sebi svrha. Okolina je ta koja mu omogućuje ostvarenje njegovih inspiracija, a društvo sustvaratelj. Svijet je poligon na kojem se svi očitujemo.

Zašto pojedinac traži potporu obitelji, okoline ili društva? Ako nema potpore, najčešće zapadne u loše agresivno stanje svijesti i postaje ovisnikom na neki način. Najčešće se radi o alkoholizmu, drogi, kriminalu, ili se naprosto javlja neka od bolesti. Tko je kriv za to? Okolina, obitelj, društvo ili je to njegov izbor? Kako je taj pojedinac stekao karakter agresivnog ovisnika? Nije se rodio s njim. Je li ovisnik uopće imao priliku birati između više opcija ili je žrtva nasilnog ponašanja u svojoj okolini? Ovo su pitanja na koja odgovor ponajprije u sebi treba tražiti sam agresivni ovisnik. Ono što mene potiče na ovakvo preispitivanje je suosjećanje sa svim ovisnicima, koje molim da kod sebe pokrenu suosjećanje prema samima sebi i društvu u kojem žive. Tim suosjećanjem pokrenut će unutarnju moć razlučivanja o ispravnom i neispravnom, a ona će im pokazati put izlaska iz postojeće krize svijesti koja stvara nemire. Možete postati svjesni da je društvo u užem i širem smislu učinilo štošta pogrešno, ali ključ rješenja se nalazi u vašim rukama, odnosno u vašoj svijesti. Priznavanje pogrešno usvojenih uvjerenja ili stavova po kojima nam je netko drugi kriv za vlastito stanje svijesti i mi smo bespomoćni išta promijeniti, pomaže da se riješimo navika, da uvijek iznova ponavljamo iste pogreške uvjeravajući sami sebe kako ne možemo drugačije, kako je nešto jače od nas. Istina je da nam nitko nije kriv za naš izbor, ne nakon što smo ga iskreno osvijestili i što ne koristimo svoje potencijale pozitivne snage svijesti. Kada se jedan ovisnik oslobodi ovisnosti, on može pokrenuti lančanu reakciju oslobađanja od ovisnosti u svojoj okolini i tako usrećiti svoje bivše prijatelje i neprijatelje, te stvoriti pozitivne veze za ostatak života i unaprijediti okolinu, obitelj i društvo u kolektivnom zajedništvu. Ovisnost je  ovisniku jedini izvor sreće. Kada se riješi tog, najčešće svjesnog i ponekad nesvjesnog izbora, tada je u stanju osloboditi se i podsvjesnog izbora skupina ljudi koje su ga privukle u ovisnost kojom unesrećuje i sebe i svoju okolinu. Ako preuzimanjem odgovornosti za svoje stanje svijesti uspije ispravno sagledati situaciju u kojoj se nalazi,  otvara si mogućnost izlječenja od ovisnosti, ali i niz do tada nedostupnih situacija koje mu mogu u pozitivnom smislu otvoriti vrata prema zasigurno sretnijem životu.

Pojedinac u okolini odgovoran je za svakog nesretnog pojedinca, što znači da ja prihvaćam odgovornost da svojim prisustvom obogatim život svakog pojedinca u svojoj blizini na način kako ocijenim da to mogu učiniti. Ovakav stav prihvaćanja odgovornosti za poznate i nepoznate nesretne ljude održava savjest budnom i pripravnom za pozitivno sudjelovanje. Tim činom potiče se međusobno sustvaranje na otvorenim principima razumijevanja svake jedinke u okolini i društvu. Na kraju krajeva, svi ovisimo o međusobnoj nesreći ili sreći. Preuzimanje odgovornosti samo jednog sustvaratelja oslobađa snagu da se pomogne mnogima. To je zakon akcije i reakcije.