Popnem se na brdo i dođem do litice
pogledam dolje i vidim da sam ništa
ništa majci ništa braći
braća me ne vide a majka ima mnogo djece …pa ne plače kad joj se ne vrate
sjetim se čiji sam
pa mi nije važno ni ko sam,ni gdje sam..
ni da sam sve svima
i da sam ništa svakom
nije bitno..prokleta oka i logika
ne može biti drugačije,a opet nije istina.