Koliko sam ti samo stranica ispisala...ne znam ni sama...a još uvijek mislim da ih je nedovoljno.I pitam se odakle mi dolaze sve te riječi kojima opisujem tebe...nas...Ponekad poželim da ih sve odjednom izbacim iz sebe i baš kad pomislim da sam to i učinila ...javu se nove...Ne mogu ih zadržati u sebi ...guše me.Jednostavno osjećam potrebu pričati o tebi,al...nemam s kim.Jer,kome mogu reći da si me oteo poput nekog viteza,onako u prolazu ,zgrabio i odveo u svijet savršenih snova...U tom svijetu učinio me princezom,prekrio svojom nježnošću i uveo u svoj dobro skriveni dvorac...Kome mogu reći da sam ti vjerovala od prvog trenutka i da se uz tebe osjećam tako sigurnom...I kako je samo lijepo to što ti vjerujem i što se bez straha mogu prepustiti svojim snovima,a još ljepše je to... što ti vjeruješ meni...To što uživam dok mi pričaš,dok me miluješ i dok postajemo jedno...Kome mogu reći sve to?...