Prošle godine najavilo mi je nekoliko kolegica kozmetičarki da koncem 2007. godine odlaze u mirovinu.
To su one moje sjajne kolegice s kojima sam osvajala svijet. Pioniri kozmetike uz koje me vežu tolike lijepe uspomene.
One su: Vera, Zinka, Đurđica, Nena, Tatjana. Uskoro Jelena. Od prije Eda, Nada, Ljerka, Slavica, Štefanija …
Tko će Vas ispratiti u mirovinu? Tko će Vam dati otpremninu? Kolika će Vam biti mirovina?
To su ozbiljne teme i prije nego li ih obradim, dozvolite da vam nešto kažem: iza vas je radni vijek, odradile ste ono što je društvo odmjerilo kao neophodno da biste bile slobodne, bezbrižne. Da više ne morate raditi za radni staž. Bravo, čestitam.
Vi ste bili svoja firma, pa se ne možete sami ispratiti. Ne možete si dati otpremninu… Vraćate se s dugog putovanja (vrijeme provedeno na poslu) u svoj dom, u ona poslijepodneva koja niste nikad imale, jer ste uvijek radile poslije podne. Svijet se promijenio, drage moje. U Vašem domu su duboko ukorijenjene navike Vaših ukućana. Svi se trebate prilagođavati. Možda Vas čekaju nove obaveze: stari roditelji ili unuci … Ono što Vas zasigurno čeka jesu male mirovine.
|
Hrabro mile moje, to je samo život. Ispraćam Vas u mirovinu i dočekujem s cvijećem i razumijevanjem. Hvala Vam što ste svoj radni vijek iskoristile kako bi bodrile tolike osobe koje su prošle kroz Vaš kozmetički salon i koje ste njegovali svojim rukama. Vrijeme je da se posvetite sebi. Ovo nije kraj, ovo je početak jednog lijepog vremena u kojem Vas čekaju tolike nepročitane knjige. Za početak, pročitajte knjigu Prerano stari, prekasno mudri (Gordon Livingston) i obavezno knjigu Moje izvorno ja (Phillip C. McGraw). |
|
Dobro došle u mirovinu, drage moje kolegice. Da se niste usudile ostarjeti! Ovo je Vaše vrijeme, a Godina je radosti i znanja! Veselim se našim druženjima; u Sisak znate doći, a tu ste uvijek dobro došle.
Hvala Vam na prijateljstvu,
Voli Vas Vaša Zorica
bglavac
irida
