Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
770
OD 14.01.2018.PUTA
Odavno
Pozdravljam zoru, ustajem polako, gledam na sat, ništa se ne dešava. Neka hladnoća udara po stopalima, drhtaj tijela i promrzle ruke, tiho podsjećaju da zima je tu. Tebe nema, odavno te nema, srce sam sklonila, na sigurno smjestila. Miriše kesten, hladni valovi s mora udaraju, s njima smo bježali... nekad. Tu sam na starom mjestu, između istine i laži, ljepote i sivila, uvijek negdje IZMEĐU nikada dovoljno daleko da zaboravim. Odavno te preboljavam. Odavno...