[1]ODA KNJIZI

 

Svatko je  na neki način pisac,

Valjda još treba biti -  lisac.

Čovjek je jedina životinja čija se koža,

Može oderati više puta, bez noža.

 

Knjige prave ne šute, čak niti knjige

Žalbe, izmakle cenzuri,

Iz knjige, ne svake, mudrost

Kap po kap teče,

Negdje na polici prijeti,

Oružje to je, vojska – njoj se ne žuri.

 

Knjige što otrov protiv zla nude, te su dobre

Kao lijek – iako nalik na kraljevske kobre,

Brane se napadjuć', samo u nuždi.

 

Knjige iskrene u sobi nose – iskre;

Knjige nas prave uče, naš um bistre.

Knjige s porukama moćnim još nisu sve spaljene,

Bude se knjige krišom hvaljene.

 

Knjige, to su pritajeni vulkani i oluje, više od riječi,

Otvorimo um, dušu ili srce svoje,

One će jednom buknut na lomači, il u nas prijeći!

Od knjige veći su samo živi ljudi, narod,

Pamćenje kolektivno kroz vjekove svoje.

 

Knjige su odale pisca i postale misli - Tvoje.