Iluzija s umom razgovara.

Žali se kako joj razum probleme stvara.

On se miješa u njeno stvaranje

u nju šalje misao razaranje.

Riječi čudne mene budnom čine

ne daju mi spavat mili sine.

 

O glavi mi se radi, o mom životu,

Razum mi šalje misao dobrotu.

Svoje snove sanjam kao živa,

 neprestano on me izaziva.

Tamo-amo stalno zaviruje

često javno mnijenje ispituje

sve novosti o radosti,

o slobodi ljudskog roda,

kao njima konačno, treba sloboda.

U ušima mi stalno zvoni

kao da sam nekad znala 'ko su oni?

Čini mi se da sam zbog njih ovdje bila

i da sam im svoju ljubav nudila.

Ne znam kako sam to zaboravila.

 

Prošlost gledam iza sebe.

Moje srce, istina zebe.

Za budućnost ne znam gdje je.

Sada ne znam gdje postojim?

Umjesto jednog dvoje brojim.

Trojstva za mene više nema.

 Postoji riječi, neka nova krema.

Od kada razum moju sudbinu kroji

ništa mi u djelu dobro ne stoji.

Račun s kojim raspolažem

stalno moram na novo da slažem.

Kakvo mi je stvarno stanje

o tome nemam nikakvo znanje.

 

Prst upirem u svoje čelo

nastojim vidjeti znanje cijelo.

Nalazi li se unutra ili vani,

to sam sigurno znala lani.

Ove godine moje biće sanja

kako me čudnih riječi smisao proganja.

Nešto ne valja, ali ne znam što?

Možda sa Budućnosti spoznam to?

 

 

Budućnos je gleda, pričati mu se ne da.

Samo se iluziji, zagonetno smije

dok nastoji svoje znanje otkriti od prije.

I on budućnost problem ima.

Ne zna ko je, ne zna što je

i koliki svjetovi postoje?

Dok smireno mislima gazi

u svima se pronalazi

ko zna više na čijoj je stazi.

U svakoj stazi sebe po malo vidi

da li treba iluzije da se stidi,

dok iluzija od njega savjet traži

svoje ne znanje da ublaži.

 

Možda bi mu bilo dobro, pošteno da prizna,

da ni on svoje postojanje dobro ne zna.

I on se osjeća malo zbunjeno

dok razmišlja pokunjeno.

Kad pogledom luta po onom sada

u mislima mu se javlja prijateljica nada.

Ona mu često iz duše pomaže

dok njegovo postojanje u red slaže.

Kad pogledom postojanje prati,

nikako svoju bit da shvati.

Samo nekako sluti,

 da ga njegovo ime muti.

 

Promjena imena dobro bi mu došla.

Razmišlja kako bi se zvao sada.

Postoji li ikakva nada

da se bar malo spozna,

inače Bog zna,

da li će ikad išta od njega biti

i gdje će njegovo postojanje završiti.

 

Svome životu ne vidi kraja.

Ne zna više gdje su mu jaja.

Koliko sjemena u njima ima.

I da li igdje išta više štima.

Misli da mu je bolje vratiti se na početak

nego svojim mislima loviti završetak.

 

Iluziji će reći

da mu je rekla prijateljica nada

istina je vječna postoji samo sada.

Gdje god se ona ili on nalaze

samo stazom sadašnjosti oboje prolaze.

Ne trebaju više ništa raditi

Konačno mogu slobodni biti.

 

Predložit će iluziji da mu bude žena,

a on će biti samo njena sjena.

Možda će tada, za miloga Boga

konačno naći put kući iz ovog vrtloga.

 

Neka se iluzija kao žena oko toga muči

on želi samo doći svojoj kući.

Možda ga ona kao neznalicu prihvati

dok on svoje postojanje konačno ne shvati.

 

Gleda ih oboje prijateljica Nada

ona odavno zna da postoji samo sada.

Misli u sebi, ma da ne bi,

Iluzija je žena i pojma nema

Kakva im se muljaža obadvoma sprema.

Iluzija će misliti da ide u raj

A Budućnosti se piše kraj.

 

Budućnos uzalud sanja

neka nova imanja.

 

Rajski vrt njih čeka

vidi to Budućnost iz daleka.

On će biti Adam a Iluzija Eva

Pa neka cijeli kozmos grmi i sijeva.

Kada sijeva, neka se o tome brine Eva,

A kada grmi on će tu biti prvi.

Cijelo postojanje će biti moje,

A drugi neka sami sebi gaće kroje.

 

Budućnost zaljubljeno pred iluziju dođe

I poče ju prositi da za njega pođe.

Njenu ruku u svoju uze

 i poče liti gorke suze.

On je usamljen, treba mu žena,

zavela ga je ljepota njena

bez nje mu se, postojenje ne slaže,

moli je da i ona svoju riječ kaže.

 

Iluzija ga milo pogleda

i odmah mu svoje srce preda.

Sretan par poče se ljubiti

misleći kako će sada sve dobro biti.

 

Pred oca kozmos obadvoje staše

i svoju ljubav javno priznaše.

Otac ih mirno posluša i pristanak im dade.

Razmišljajući ima li za njih nade.

Ipak imreče da izaberu bilo koju zvijezdu,

  a on će blagoslov dati njihovom novom gnijezdu.

 

Njima se svidi zvijezda plave boje

na njoj žele živjeti oboje.

Ona je najljepša od svih zvijezda

i ptice na njoj svijaju gnijezda.

Rajski vrt u sredini ima

njihov dom svidjet će se svima.

Tu će svoje potomstvo stvoriti

 bit će im ga tu, najlakše dvoriti.

Tu ima obilje bilja i svakoga voća

u prirodi vlada red i čistoća.

 

 

Nada ih gleda, tiho se smiješi,

Budućnost u svojoj prosudbi griješi.

Bit će da ga neka luna hvata

kad na ovaj način iluziji otvara vrata.

 

Žurno odlazi da se pripremi

poklon za zajedništvo da im spremi.

Sunce im zove da ih toplo grije

ne da tami da im se smije.

Zajedništvu njihovom dobro se ne piše

i jedno i drugo žele mnogo više.

To što oni žele da se zajedno vesele

jedna je strana medalje

Nada od toga gleda dalje.

Medalja suživota i drugu stranu ima

ona će se potruditi da im koliko, toliko štima.

 

Zna ona da raja u zajedništvu nema

život im veliko iznenađenje sprema.

Raj je vlasništvo kozmosa

Tu, njima ispred nosa

a oni svoj nos jedva vide s vrha

brzo će im na suživot doći ovrha.

 

Kozmos će ih darivati komadićem njihovog raja

neku zvijezdu od kraja do kraja

potomstvo im ubrzo u sredini stoji

ja koja gnjavaža ljudi moji.

Nada to sve sa strane zabrinuto gleda

u svojim mislima o njima raspreda.

 

Oluje i gromovi na njih će pasti

i nikad neće stvarno odrasti.

Obadvoje su velika djeca

moram im u pomoć poslati sveca.

Neka im se u blizini nađe

 da ih još gora nevolja ne snađe.

U pomoć će pozvati i svoju sestru Vjeru

neka im i ona svoj poklon da na djelu.

 

Vjera ih obadvoje samilosno gleda

u tu priču joj se ulaziti ne da.

Kako da u to upetljava svoje prste

oni nisu od njezine vrste.

Oni su dio kruga kako da im kaže

da li će njihovoj strasti to da pomaže?

U sebi misli,

kad su me već stisli...

Stavit će im na prste krugove od zlata

možda kroz njih nađu izlazna vrata.

Kad im zajednički život dosadi

možda im i pamet oboma proradi.

Predložit će im još za kuma Raj

I tu je njenom miješanju kraj

 

I tako vjera Raj upita

smije li ovo dvoje

 po njegovom kraljevstvu da skita.

Raj se smije

dobar je, pa ga briga nije

bio je on mnogima kum i prije.

 

Ali iluzija je nezadovoljna žena

 ovdje ne vlada volja njena.

Budućnost joj jednog dana zatvori vrata

Neće više s njom živjeti, pa da je sva od zlata.

 

I bi kao da Iluzije nikada nije ni bilo

To se samo umu Budućnosti snilo.

Zaboravi sve što se i gdje skrilo.

Njegova družica uvijek je bila i ostala Nada.

Probudi se, protrlja oči,

na noge od čuda skoči.

Iluzija, Vjera, Nada, sada

da li ih je ikada i bilo,

ili se to njemu samo na čas snilo.