OD JUGOSLAVIJE NEMA NISTA

zlatan gavrilovic kovac

Ne bih previse pisao na ovu temu ali bih ipak htio reci par jako vaznih rijeci potaknut istinom da je ovogodisnjeg Kiklopa za zivotno djelo dobio Predrag Matvejevic uz pjesnike i literarne kriticare koji su se svojevremeno profilirali u okviru rada redakcija Studentskoga lista i zagrebackog Poleta. S obzirom na cinjenicu da je rat u nas trajao prilicno dugo i da je nanio velike stete svim nasim narodima to mi se danas cini apsurdnim inzistiranje na prevladanim ideologijama o mogucem suzivotu balkanskih naroda u okvirima jednog drzavnog realiteta koji je u proslim vremenima bio poznat pod imenom Jugoslavija. Uostalom ta nova fiktivna zajednica bila bi po mnogo cemu razlicita od one na koju smo velika vecina nas navikli. U slucaju Hrvatske to bi znacilo da ona gubi suverenitet nad nekim svojim podrucjima i svojim teritorijima kao sto je Istra jedna od njih a sa time se nitko od nas ne slaze. Prema tome kao da se kani reci da su protekli rat na Balkanu vodile podivljale horde barbara koje sa politikom i drzavom nemaju nikakove veze, a da je sada vrijeme drugacije i da je zivot nanovo "krenuo". A to kretanje zivota toboze iznosi novu istinu kako u stvaranju novih drzavnih tvorevina narod nema nikakovog ucesca niti je volja naroda ono oko cega se koncentrira drzavni izraz nego je sve u rukama nekolicine eksperata koji zacrtavaju drzavne granice isto onako kako djeca crtaju barke i avione. Kako bih potkrijepio svoje misljenja ja sam u dodatku ovih svojih kratkih razmisljanja dao jednu malu analizu britanskih i talijanskih stajalista u pogledu te zamisli o novoj Jugoslaviji

O Britancima i Talijanima i njihovim zajednickim interesima u slucaju posljednjeg rata na Balkanu!

Ja ne zelim ovom prilikom biti posebno opsiran niti bih ulazio u neke velike diskurse kada propitujemo politicke i vojne prilike vezane za posljednji rat na Balkanu. Nema nikakove sumnje da su sve zaracene strane bile u izvjesnom smislu potpomagane i od stranoga faktora sasvim suprotno misljenju Koce Popovica da svijet nece dozvoliti da mi odemo "predaleko". Prije bi se moglo reci da je tvrdnja Ervina Peratonera bila daleko bliza istini a ta je da ce Europa i svijet saciniti nesto poput "sanitarnoga kordona" oko Jugoslavije, pustiti sve zaracene strane da se pomlate a da ce onda svijet pregovarat sa onih 7 milijuna preostalih zitelja. Mnogi su opeta vidjeli sanse da se domognu svojih toboznjih teritorija ili pak sanse da se ostvare neki njihovi ciljevi i neki njihovi snovi o povratku na staro stanje koje su komunisti proglasili nevazecin nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu. Mislim da je slucaj Britanije i Italije dobar primjer. Isto tako nije za cuditi da su ova dva faktora nastupala zajednicki u Balkanskom slucaju imajuci u vidu neke svoje ambicije. Britanija je svoje politicko stajaliste profilirala oko pitanja povratka monarhije i kraljevske loze Karadzordevica na prijestolje Jugoslavije sto bi znacilo zapravo restauraciju Kraljevine Jugoslavije sa kojom restauracijom se nitko u Hrvata nije slagao pa niti ja osobno. Italija je sa druge strane raspadom socijalizma u Jugoslaviji vidjela priliku da se domogne nekih toboze svojih teritorija koje im je garantirala bas ta Kraljevina Jugoslavije, bas ta Karadordeviceva Jugoslavija jer su naime Istra kao i neki otoci a i takoder neki teritoriji u Hrvatskoj bili pod talijanskom upravom i prikljuceni matici Domovini tek pobjedom 1945 godine. Prema tome i u slucaju Britanije kao i u slucaju Italije vidimo glavne razloge zasto je rezim Slobodana Milosevica bio tako svojski podrzavan i sa jedne i sa druge strane. Zato jer je Italiji davao Istru kao sto je to pokazao slucaj Milana Babica i srpskih pobunjenika u Kninu koji su otvoreno Italiji davali koncesije oko Istre dok je Britanija imala ambicije povratka na monarhiju kralja.

Jedan razgovor sa Ervinom!

Nisam savim siguran dali sam zapisao u svojim biljeskama i jedan razgovor sa Ervinom koji je doticao pitanja moje karijere. No nije na odmet podsjetiti se: jedared tako ja navratim do Ervina jer mi bijasmo jako bliski i u politickim stajalistima i u svakom drugom pogledu pa bi meni Ervin nakon duze sutnje rekao: "Vidite Zlatane, da vi niste sa nama oko ovih pitanja o kojima raspravljamo vi biste vrlo vjerojatno imali karijeru kao i svi drugi. Medutim ipak bi vas na koncu cekalo to isto sto i sada prozivljavate. " I doista Ervin je bio u pravu. Tek 26 godina kasnije ja sam uspio doci do javnosti i publicirati neke svoje radove koji su me doveli do imena u Internetovoj enciklopediji tako da sam uspio dohvatiti one kojima ta karijera niti ratom nije bila ugrozena. A to je vecina kvorumasa, pisaca i pjesnika kojima nije smetala promjena rezima niti ratna stradanja. Tako se pokazalo da su tek decenijama kasnije i u Internetovoj arhivi pohranjena takva imena kao sto je ime Ervina Peratonera, Srecka Petrinjaka i mene kao i Vanje Sutlica i u najnovije vrijeme Stipe Suvara mada nema jos uvijek jedinica literature koji se odnose na nase biografije.

zlatan gavrilovic kovac