Čitateljstvu magicusa info je poznato od ranije da sam ja u svojoj životnoj karijeri pored ostaloga bio i politički ''komesar'' Hrvatske i iz toga vremena poznato je također da sam lamentirao po Hrvatskoj kako se mi mladi ljudi na socijalističkoj fronti razlikujemo od stare generacije jer nam ništa nije sveto i da sve podvrgavamo radikalnoj kritici za razliku od obranaštva postojećeg. I ja sam često govorio o konzervativizmu i karakterističnom provincijalizmu onoga što je sebe nazivalo lijevom kritikom društva.I ako bez ikakovih iluzija i lažnoga stida pogledamo sve te tobožnje marksologe , kreatore lijeve kritike u nas nećemo moći osporiti da je među njima bilo dosta cinika i ljudi koji prodaju svoje pero i svoj mozak onome tko bolje plaća ili koji su neprimjetno mogli promijeniti usmjerenost svojih misli čim ona zasmeta njihovoj karjeri. Ta je kritika optuživala Marxa za pozitivizam Kapitala, u Marxu vidjela inauguratora staljnizma , ona je raspravljala o Lenjinu kao nasilniku nad umjetnošću i kulturom , raspravljala je o tome kako pojave revolucionarnoga terora treba podvesti pod teoriju državnoga razloga, raspravljala je o opasnosti restaljnizacije u nas kao što je dolazila i do pitanja političkoga makijavelizma partije na vlasti. Pri tome se dakako smetnulo sa uma da je baš ta kritika bila oficijelno stajalište koje je suvereno vladalo našom idejnom frontom za koju je suvremeno društvo bilo društvo opće prostitucije i nehumanih odnosa koje stvara roba i kapital čineči čitave generacije mladih ljudi potpuno nesposobne da shvate uvjete za društeve promjene i potpuno nesposobne da prihvate odgovornost socijalnoga razvoja ( ili stagnacije). A zapravo se radilo o vrlo banalnoj , površnoj i otrcanoj kritici koja je sebi umišljala da napada nešto više od apstraktnoga odsjaja stvarnih socijalnih proturječnosti. Radilo se dakle o kritici koja je sama sebi bila svrhom , točnije kojoj je svrha bila visokoparna promocija njezinih autora čineči čitave genaracije studenata potpuno nesposobnima da vide išta više od onoga što su imali prilike usvojiti na našim katedrama i predavaonicama . Odatle je sama pojava autentične marksističke kritike izazivala ljutnju i užasavanje jer se ni prema čemu nije odnosila sa strahopoštovanjem i jer je u svojoj biti bila kritička i revolucionarna. Međutim nosioci te nove , mladalačke energije koja je htjela promjenu cijelog jednoga učmaloga svijeta u cjelini u nas bili su kvalificirani u javnosti kao staljinisti ili kao ustaše a pokatkada su se imenovali kao agenti ovoga ili onoga političara ili kao što je moj slučaj bio špijunima Centralnoga komiteta odnosno ljudima kojima je istinito samo ono što donosi uspjeh i otvara put prema položajima. Tako je Žarko Puhovski koji je danas najpoznatiji politički analitičar Hrvatske za mene tvrdio da sam ''špijun'' mada je smetnuo sa uma da sam na studiju filozofije baš kod njega morao položiti nekoliko ispita , da nam je partijska organizacija na filozofiji ista i njemu i meni i da nam je ''kockica'' podjednako u blizini, meni kao političkom funkcioneru a njemu kao jednom od najtalentiranijih partijskih ideologa i teoretičara i da oboje objavljujemo u istim novinama i teoretskim časopisima. Kod književnoga kritičara Igora Mandića ta je teza preinačena u doušništvo pa sam ja tako kvalificiran u javnosti bio kao ''doušnik'' koji poteže Igora Mandića za rukav da se izjasni o ovome ili onome. I konačno dospijem ropstva u svojoj ''borbi protiv Polovaca'' u kojem ropstvu sam bio ravno 27 godina na način da se moj cjelokupni život odvijao od kreveta do psihijatrijske klinike i to podjednako u Hrvatskoj kao i u Australiji. Međutim ono što je meni danas interesantno jest to kako je ta teza o hrvatskom špijunu, hrvatskom doušniku i cinkarošu dospjela 15000 milja dalje do obala Australije da sam dospio i ovdje u Adelaideu do soft jaila kao ''ruski špijun'' i ''ruski agent''.

Jako interesantno zar ne!!!! Odatle mi se čini da bi tim bolesnicima bilo jako važno znati mjeriti svoje riječi jer kao što se čitateljstvo uvjerilo to je podjednako bilo opasno i za mene kao i za filozofiju - da nam se ne desi da nam stranci govore o našim predavačima kao sumanutim profesorima koji su lažljivim jezikom protjerali svoje studente na drugi kraj svijeta .

zgk