Obiteljska i društvena ekonomija

 Vjerujem da će u skoroj ili daljnjoj budućnosti doći do sličnog rješenja u preraspodjeli radnog vremena, zbog potrebe mnogih pojedinaca za zaposlenjem. Kako sada situacija stoji, sav teret krize u kojoj se društvo nalazi pada na leđa starije populacije stanovništva. Je li mlada populacija društva postala toliko neupotrebljiva kad su u pitanju radni odnosi? Ne vjerujem u to. Nije im data prava prilika da se pokažu i dokažu. Bilo kako bilo, ja ću ovu spoznaju o četiri životna impulsa odmah primijeniti u životu ''na svojoj koži'' u svim njihovim kategorijama. Moja primanja sada su dovoljna samo za jedan životni impuls.

Sva kroz životne izdatke (stan, struja, plin, održavanje čistoće) idu društvenoj zajednici. Za hranu, odjeću, obuću, lijekove i ostale životne potrebe nemam ni blizu dovoljno.  Kojim sredstvima da podržim svoje domaćinstvo? Kojim sredstvima da potaknem svoj duhovni procvat? Kojim sredstvima mogu dati doprinos svoje osobne vrijednosti? Ova pitanja doista tjeraju čovjeka na nezadovoljstvo. Po postojećoj financijskoj preraspodjeli odavno sam trebala biti ''mrtva''. I bila sam, stjerana u bezizlazno financijsko stanje, koje kroz financije ne podržava moj ispravan suživot. Koga zato trebam kriviti? Sebe, obitelj ili društvenu zajednicu? Jedino je društvena zajednica koliko toliko od mene namirila svoje troškove. Njoj ne dugujem ništa.

Ne smijem joj dugovati ništa. Ona ima metode (zakone) na koji način će se u potpunosti naplatiti. Ne ostavlja mi zakonsku mogućnost, koja će mi olakšati izbor, kako da najbezbolniji način uravnotežim svoj postojeći financijski manjak. Ja postajem teret svojoj obitelji. Obitelj nema mogućnosti naplatiti svoje troškove mog uzdržavanja. Ima potpuno pravo da me proziva kao člana sustvaratelja. I ma koliko mi bilo teško, emotivno ili fizički, nastojim naći najispravnije moguće rješenje za poremećen svoj, obiteljski i društveni suživot.

S obzirom da nemam kroz društveni odnos dostatna sredstva za preživljavanje, a ne želim biti obitelji na teret, moram se snalaziti u postojećoj situaciji sa znanjem i uslugama potrebitima, koje mi je na raspolaganju. Na taj način suprotstavljam se društvenoj zajednici podsvjesno živeći u neispravnosti, a svjesno u ljutnji da me ne podržava na ispravan način. Ja svoje djelovanje opravdavam tvrdeći da imam pravo živjeti i preživjeti. Nisam li svoj život i usluge podredila upravo društvu? Na koji način se meni društvo odužuje? Moji odnosi su poremećeni. Obiteljski odnosi su poremećeni. Društveni odnosi su poremećeni. Uzrok je nedostatak sredstava za preživljavanje, a za sve se tereti i krivi mene kao pojedinca. Svojim radnim doprinosom sva sredstva sam akumulirala u obitelj i društvo. U suštini svi ispaštamo i živimo neispravno.

http://angelija.blog.hr/