Obitelj narodnog heroja Vice Buljana! Ova obitelj bijase neobicno znacajna za mene jer to bijase obitelj sa kojom ja prvi puta upoznam konje za jahanje, jer ja sam odranije poznavao konje ali su ti bili vucni I zaprezni konji pa onda poznavah unekoliko I divlje konje ali to bijase u doba kada zivismo u Kastel Sucurcu nadomak Splita ali kratko vrijeme od oko 6 mjeseci. Obitelj Buljan zivjela je nekoliko ulica nize u splitskom naselju Spinut u jednom od takozvanih Kineskih zidova u kojima je I inace zivjela splitska elita I dobrostojeci ljudi , a medu njima I vojna lica. Ja sam kasnije znao organizirati rasprave u hrvatskom CK o tome kako se nasi gradovi grade na jedan neprimjereni nacin gledano sa stajalista urbane politike ako iz nikakvog drugog razloga a onda iz razloga da je unekoliko strano ideji socijalizma stvaranje elitnih vojnih naselja a vojno naselje Spinut bijase dobar primjer takve politike. U tim raspravama najvise je prednjacio drug Mladen Zuvela koji inace svoju karijeru industijskog sociologa otpocne kao radnik splitskog brodogradilista, kojeg sam I ja dobro poznavao jer sam I ja tu radio, a zakljuci clanom Predsjednistva hrvatskog CK nakon sto se poprilicno namirio stanovima , zenama I doktoratom mada bijase teskim srcanim bolesnikom. Elem, Vice Buljan imase jednu mladu zenu I sa njome Plamenku a tako se zvase najmlada Buljanova kci. I ja bijah jako dobar sa njom jer bijase unekoliko obicna djevojka koja se tesko nosila sa ocevom popularnoscu. I jednog dana odemo mi, ona , njena majka I ja do Sinja ,jer oni bijahu porijeklom iz Sinja, na jahanje konja. I njena je majka vozila auto I naisla na jedan semafor a onda se sjetila takozvanog zelenog vala u Zagrebu I znam da mi je ta njena asocijacija tada bila neobicna jer kao da imah de ja vu I kao da vidjeh sama sebe na tom takozvanom zelenom valu. Mozda 5 godina kasnije ja sam se doista I vozio Zagrebom I prilicno dobro upoznao taj takozvani zeleni val. I nakon naporne voznje, jer dan bijase topao I sparan, stigosmo u Sinj I ja tada prvi puta upoznam jahace konje. Plamenkin konj bijase dugo na dobroj zobi a bez jahanja te on nju prevali preko sebe , medutim ga jedan mladic uzjase te ga iscrpi galopom I mi nastavismo mirno sa treninzima. I Plamenka mi tada rece: "Znas Zlatane ti jako dobro stojis na tom konju kao da ti I nije prvi put." Nije znala da su konji unekoliko u mojoj krvi. Nakon politicke propasti u Hrvatskoj ja sam nastavio da djelujem na svakojake nacine tako da najposlje upisem I jahacu skolu I u toj skoli sam jahao najljepseg I najbrzeg crnog arapskog pastuha kojem ime bijase "Karma". A svu opremu, crnu jahacu kapu, jahace cizme I jahace biceve kupim u najboljim austijskim trgovinama jahace opreme. Medutim se moji konji bojahu bica tako da bijahu nemirni ukoliko sam ja u ruci imao bic pa ja najposlje od njega odustanem I zamjenim ga jednim tankim kratkim prutom I odonda bijase bolje. Tu sam opremu kasnije poklonio Dariji Pastuovic , jednoj spisateljici I knjizevnom kriticaru rodom iz Zupanje koja ujedno bijase jedna od mojih ljubavnica I koja, po svemu sudeci, napravi izuzetnu karijeru u Hrvata zahvaljujuci ne samo svome talentu nego I prijateljstvu sa mnom. A Plamenka doista bijase draga djevojka I znala mi je pricati o svom vec ostarjelom ocu I kako su ga opljackali I ukrali iz njegove kuce u Sinju jednu lijepu veliku srebrenu vagu koja bijase porodicnom uspomenom. Ali ona ipak rezonirase prema svojem stalezu tako da nije cudno da najposlje stane hodati sa jednim mladicem imenom Davor, cini mi se, kojem otac bijase Praprotnik zapravo generalpotpukovnik JNA, a on istovremeno bijase I jedan od nasih najboljih prsasa u Mornara tako da bijase mojim kolegom u neku ruku. Cini mi se da Plamenka nastavi svoje studije u Sarajevu I to stomatoloske a ja krenuh u hrvatsku Meku I Medinu, u Zagreb. Ta je Darija Pastuovic o kojoj rekoh ponekoju pisala kasnije u mojim novimama posve kriticki o hrvatskom piscu Aralici a poznato mi je da Vice Buljan bijase poznanik Aralicin a onda bi ga on zvao prezimenom kao Varalica jer Vice bijase jako duhovitim covjekom. Tako nakon Oslobodenja dode on kao Ministar pomorstva I ribarstva iz Zagreba u rodni mu Sinj a u Sinju upravo bijahu napravili jedan veliki olimpijski bazen kojeg je trebalo ceremonijalno otvoriti pa njega nadose za to, a on ce : " Evo, bilo bi sada lijepo kada bi ovaj veliki basen kojeg ste ovdje napravili prebacili u veliki Zagreb, a onaj zagrebacki mali u ovaj nas mali Sinj kako I pripada: veliki velikom a mali malom." Bijase I televizijska serija o Vici Buljanu pod naslovom "Covik I po" ali danas se ona vjerojatno cuva u bunkeru. zlatan gavrilovic kovac
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
3595
OD 14.01.2018.PUTA