Evo smo u prilici izreći par riječi o poeziji staroga sarajevskoga pjesnika Nerkesi Muhammeda. O njemu se govori kao o jednom pjesniku Sarajliji koji prema općeusvojenom sudu književne kritike predstavlja jednog od najvećih stilista u cjelokupnoj osmanskoturskoj književnosti . On je živio u prvoj polovini17 stoljeća i pisao je pod književnim imenom Nargisi . Predstavlja jednog od najvećih stilista u osmanskoj književnosti uopće i jednog od najvećih bosanskih pisaca u toj književnosti. O porijeklu ovoga pjesnika do sada se znalo samo ono što je o tome kazao sam pjesnik , da mu je porodica od starine poznata pod imenom Nergiszade. Svi izvori kažu da se Nergisi rodio u Sarajevu kad mu je otac tu bio kadija .Neki izvori kazuju da mu je i otac Bošnjak . Pored svoga književnoga imena Nergisi koje je on uzeo iz porodičnoga prezimena i koje su Turci izgovarali Nergisl a Bosanci Nerkesi on se mnogo puta predstavljao pod porodičnim prezimenom Nergis-zade a katkada i Nergisl-zade. Danas se prihvaća da je on rođen prije 1586 godine a najvjerojatnije 1584. Iz rane mladosti pjesnika zna se da se 1601 godine kada je imao 17 ili 18 godina nalazio u Sarajevu .Tu je , kaže sam , završio svoje školovanje a zatim se uputio u Carigrad gdje se pridvorio jednom rumelijskom kazaskeru i postao njegov mulazim . Iz toga se sasvim pouzdano može tvrditi da se Nergisi školovao u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu kojoj je u to doba bio priznat najviši rang i da se u njoj sticalo fakultetsko obrazovanje. Putovao je cijelom Bosnom i Turskom gdje je bio nastavnik, pa profesor medrese, pa je u Carigradu prešao u sudsku struku i to u grupi kadija i nakon trideset godina života koji mu je prošao potucajući se po Bosni i Rumeliji iz jednoga kadiluka u drugi ukazom sultana Murata IV imenovan državnim kroničarem ordije . Kratko vrijeme nakon preuzimanja ove dužnosti koja mu je pružala priliku da se iskaže i posvjedoči, veliki je stilist u pohodu prema Carigradu umro 28.3.1635 godine panuvši sa konja u okolini Gebze u 54 godini svoga života.

Ima jedna njegova poezija koja glasi ovako: Ak u loptu zatvorenu, Metnu jednog malog mrava, Pa je onda zavaljaju , Preko polja i dubrava, U tom vječnom prevrtanju , Samrt mu je žiće pravo, Gledaj! ja sam mrav bijedni , A ta lopta - nebo plavo.

Ova poezija u mome izdanju koje je jučer ugledalo svjetlost dana u zagrebačkom portalu za poeziju Očaravanje izgleda ovako : Ako u sferu plavu, staviš jednog maloga šumskoga mrava, pa je onda zavaljaš preko cijeloga kozmosa duboka, u tom vječnom prevrtanju, samrt ribaru je život pravi, Pogledaj, ja sam mrav šumski, a ta sfera plava- baluni puni.

Nema nikakove sumnje u to da je ovdje riječ o različitim pjesmama i da se ova poezija razlikuje bez obzira koliki bili poticaji Nerkesija a da je riječ o fundamentalnoj razlici svjetonazora koje dijeli gotovo više od 400 godina svjedoči nekoliko jako važnih momenata. Prvi jest taj da danas više nitko ne osjeća da je posljednji bijednik , neki neznatni stvor koji je toliko majušan i bijedan da je moguća komparacija sa maloćom i beznačajnošću mrava. Jer i pored osjećaja ništavnosti našega života mi još uvijek mislimo da je on dovoljno vrijedan i da ima svoju svrhu. I da taj mrav također ima svoju svrhu u prirodi i da je podjednako važan kao i sva druga prirodna bića. I da je konačno, u šumskome mravu više umnosti nego u svim našim umjetnostima kao što sam pokušao pokazati u svojoj Kozmologiji . Drugi moment bio bi sadržan u tome da Nerkesijeva filozofija ostaje zarobljena srednjovjekovnom koncepcijom Univerzuma gdje je kozmos sastavljen od sfera: najniža sfera najbliža Zemlji jest sfera Mjeseca, dok je dalje sfera Merkura iznad kojih su još dvije sfere , sfera fiksnih zvijezda i sfera najvišega neba ili regija čiste elementarne vatre. Dnevno kretanje najvišega neba od Istoka prema Zapadu i opet od Zapada prema Istoku razlog je sukcesiji dana i noći . Ova sfera podjeljena je u 12 sekcija koje su 12 znakova Zodijaka i svaki je znak podijeljen u 30 stupnjeva . Sukcesija godišnjih doba slijedi s obzirom na poziciju Sunca u relaciji prema ovim znakovima. Međutim ukoliko je sfera plava centrirana s obzirom na čitav kozmos u cjelini onda ona zadobija sasvim suvremeno značenje da se iza vidljivoga svijeta ili pojavnoga svijeta nebeske sfere skriva nesumjeran kozmički prostor naseljen galaksijama i nepoznatim nebeskim tijelima sa milijardama svjetlosnih godina međusobne udaljenosti. Zato na primjer zvijezda Sirijus nije više samo prividno najveći nebeski objekt noćnoga zvjezdanoga neba nego i binarni zvjezdani sustav koji ima svoj život, svoje rođenje, svoje trajanje i svoju smrt. Odatle postoji vječnost, ali je riječ o vječnom procesu gdje stvari i bića imaju svoj početak, svoje trajanje i svoj kraj. Zato ništa nije vrijednije od naših prijateljstava i naših ljubavi prema bliskim prijateljima gdje se sjećanjem oživljuje prošlost koja tako postaje moment sadašnjosti u jednom vječnom Sada gdje se svekoliko trajanje ukida u jednom refleksivnom trenutku . Odatle niti geometrija nije više jedinstvena nego egzistira više različitih sistema geometrijskih aksioma koji pretpostvaljaju i različito konstruirane prostore i različite svjetove . Međutim važno je imati na umu da ove različite geometrije nisu suprotstavljene nego su poredane u nizu strogo determinirajućim principima . Znači govorimo o geometrijama koje u jednom bitnom smislu proširuju horizont euklidske geometrije kao bazične . Prostor i vrijeme nisu više neko strogo jedinstvo u smislu euklidske geometrije ili u smislu geometrije nebeske sfere već je riječ o našem svekolikom svijetu kao heterogenom pluralitetu koji pretpostavlja da je svaka geometrija podjednako istinita i jednako nužna.

zlatan gavrilović kovač