Igraju se sjene nečujnim pokretima, šapatom govoreći o nama. Nestala su rujanska svjetla, tisuće kiša poteklo je gradom. Bol me je ponovo pronašla. Učim stajati, pogledom dodirivati sve izgubljeno;stajati i prihvaćati. Tvrda praznina. Oštar zvuk nemilosrdne noći.
Tuđim bih rukama mogla graditi. Tuđim bih mislima mogla zaboraviti. Bilo kad, bilo gdje...........sada sam samo "ja" pod sjenama, koje bilježe vrijeme. Neuhvatljivo vrijeme i sitan ostatak uložene ljubavi.
Dosanjat ću san koji smo započeli. Pronaći ću tvoj trag u daljini. Možda uspijem donijeti sretan kraj našoj priči.
bglavac
irida
edin.kecanovic
