Bog sretnog trenutka je otajstvo sreće izronio iz velike vode, iz praiskona postojanja i preobrazio u ognjilo sna koji se iskri u dubinama oceana, u školjkama koje u sebi kriju tajnu početka. Na oltaru Fortunina hrama gori vječno svetlo, baklja donešena sa Olimpa i darovana hodočasnicima da ogriju promzle dlanove pri pohodima svetištu. U oknima iznad Kairosove statue se ogledaju paralelni svjetovi, daleke i bliske sudbine čovjekova puta od izvorišta do ušća rijeke života. Stojim pred žrtvenikom i udišem miris tamjana i mirte ostavljene u zlaćanom peharu na kojem su ugravirana slova alfa i omega. Nad žrtvenikom blješti svjetlo nad svjetlima i slijeva se u dubinu duše. Ti stojiš pored mene i pogledom prelemaš zrake u sliku uzašaća ljubavi. Osjećam harmoniju našeg disanja i ritam kojim srca ispisuju sonatu od snova. Zaustavljeni u sretnom trenu vječnosti mi izgovaramo molitvu boginji koja prosipa zvjezdani prah po našim tijelima. Aureola sreće se zatvara oko nas dok nevidljivi orkestar svira Carminu Buranu i odnosi nas u davne privide, na početak priče. Srećozorje se zrcali  u oku sudbine i zlaćanim pogledom daruje otajsvo ljubavi.  

http://umijece-vremena.blogspot.com