Moderna fizika, kojom vlada dvojnost vala i čestice, je najbolje okarakterizirana odgovorom američkog nobelovca Richarda Feynmana.

"Što je svijetlost val ili čestica?" upitaše znanstvenika.
"Ni jedno niti drugo, svijetlost je nešto treće, a to "treće" je novi teoretski koncept jedne potpuno nove fizike, fizike koja će nam pomoći da ostvarimo Einsteinov san. Možda je ipak sve samo neprekidno titranje energije?" smiješeći se odgovri znanstvenik.
Richard Feynmann je umro, a Einsteinov san o otkrivanju univerzalne teorije koja bi spojila njegovu teoriju relativiteta s kvantnom teorijom se još uvijek nije ostvario.

Tražeći definiciju ljudske svijesti, znanost je postala beskrajna, intelektualna pustolovina, u koju se čovjek svojom težnjom za svjesnom spoznajom upustio.
Znanost nam kaže da je čovjekova svijest energija koja proizlazi iz mikrouniverzuma, a u isto vrijeme nam kaže i da ljudsko tijelo svojim djelovanjem u svakodnevici predstavlja energetski sustav univerzuma.

Čovjekovu svjesnu spoznaju je znanost nazvala metauniverzum, most između dva, našoj svjesnoj spoznaji nedohvatljiva, svijeta, most na kojem se susreću znanje i vjerovanje, na kojem dolazi do pretvaranja jedne energije u drugu, to je svijet uzajamnog djelovanja između relatviteta i kvanta, svijet sa zakonima gravitacije i zakonima bez nje.   Prava, jedina i istinita definicija čovjekove svjesne spoznaje se vjerovatno krije u Einstenovom snu, u još uvijek nepronađenoj teoriji koja će možda jednoga dana povezati ta dva svijeta. Možda je upravo ljudska misao ta energija?
Stigavši do granica znanja, ne spoznavši još uvijek nasljeđenu dimenziju vremena, neotkrivši što je uistinu tajna svijetlosti, mi već dugo misaono lutamo metauniverzumom i, neosjećajući ga, mi ipak na neki čudesan način, vjerujemo u njega.

Metauniverzum, oaza našeg duševnog mira.
Tu oazu mi nesvjesno osjećamo i nosimo u sebi u vrijeme Adventa, predbožićnom vremenu ljubavi i mira. Tada se u nama sjedinjuje znanje i vjerovanje i pričinja nam se da se anđeli doista spuštaju na zemlju.

Moj anđeo čuvar tada dobija ljudske oblike i ja ga vidim kako se tracima mjesećeve svjetlosti spušta u moj san. A onda ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlaćane kose i prozirnih krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Tada se uistinu nalazim na mostu između znanja i vjerovanja i želim vjerovati, a ondai vjerujem da je Gabrijel uistinu najavio čudo.
Anđeo se u tom čudesnom vremenu u predvečerjima spušta na moj prozor i priča mi o metauniverzumu i ja osjećam da metauniverzum nema sličnosti s fizikalnim svijetom, to je svijet izvan vremena i prostora, svijet svijetla od samoga svijetla, samo energija mojih snova.

 

Anđeli, vjesnici neba, čuvari zvijezda pod kojima smo rođeni i čuvari naših sudbina su nastali iz svijetlosti i obučeni su u svijetlo. Njihov otac je stvoritelj sam, a majka im je Sophia, neumorna stvoriteljica iskreće energije kojom je beživotnoj materiji udahnula život.
Usredotočujem misli i pokušavam čuti simfoniju univerzuma dok promatram bjelim svijetlom ogrnutu moju priprostu dušu. Tada tražim istinu i kucam na vrata svjesne spoznaje i očekujem škripanje neznanja koja najavljuje otvaranje tih u dubini moje svijesti skrivenih vrata.
"Zašto si me osudio na zaborav početka i podario gluhoćom na najljepše tonove univerzuma?" pitam anđela
"Da te prihvate oni koji su te rodili."šapuće mi ANĐEO
"Ali životinje čuju više od mene."
"One čuju samo krike i bježe od njih, a ti sada čuješ moj glas i znaš da sam to ja."smiruje me ANĐEO.
"Odakle dolazi tvoj glas. Ti nisi biće kao ja, ti si samo svijetlo i moja zamisao o tebi."
"Ja nisam svijetlo, mene stvara svijetlo i tvoje vjerovanje u mene."
"Imala sam pravo, Stvoritelj, tvoj otac je u meni."
"On je energija koja u sebi nosi svijetlo i tamu. On je val i čestica i onaj prazni tamni prostor između njih. On sam sebe stvara i tako stvara sve što vidiš, čuješ i osjećaš."
"Što je tamna tvar?"
"Dok prolazim kroz nju čini mi se da me dodiruju tvoje misli koje onda prelaze u tamnu energiju koja širi univerzum i isprepliće se sa energijom svijetlosti. Tamo gore se zrcali sve ovo što ovdje vama izgleda kao stvarnost. Kada se spustim k vama tada vidim u vama zrcaljenje univerzuma."
"Otkriveni su zrcalni neuroni u našim mozgovima."
"Znam, ali i oni su samo energija svijetla i tame. Vi ste samo izgubili svojstvo svjesne spoznaje te energije."
"Znači li to da Bog i Einstein tumače istu energiju na dva potpuno suprotna načina."
"Već sam ti rekao da ste vi zrcaljenje univerzuma. Sunce je znanje koje rasvijetljava puteve spoznaje, a tamna tvar je vjera koja izmišlja postojanje stvoritelja čak i u suncu."
"Od čega sam ja satkana?."
"Od mirijada titrajućih struna."anđeo potvrđuje moju sumnju.
"I ti me prepoznaješ?"
"Tvoje misli oblikuju tvoje tijelo u drugačije tonove."
"Znači ti me nevidiš, ti me ustvari čuješ."
"Ti si dio orkestra koji sklada simfoniju univerzuma."
"Hoćemo li ikada uspjeti ostvariti Einsteinov san? "
"Univerzum je čudesniji od onoga što si vi možete zamisliti. Teorije, kvantna i relativiteta su osnova u kojoj se isprepliću sve tajne života. Einsteinov san je želja da ih spoji u jednu i tako dokaže da se Stvoritelj ne kocka. Dok ne shvatite da vrijeme nije kupljivo i dok kupujete prostore, nećete biti u mogućnosti da spoznate i osjetite snagu energije od koje ste nastali. Sve dosada spoznato i dokazano će ostati jedno veliko Ništa. Exodus, koji je počeo puno prije nego što vi mislite, počeo je kada ste Adama i Evu istjerali iz raja i traje još uvijek, jer ste zabranili brati plodove sa drva spoznaje i jer ste se osudili na vječno neznanje. Prije Einsteina su mnogi pokušali prodrijeti do istine, težili su izvoru iz kojeg ističe život, lutali spoznajama, ali bili su ismijavani, zatvarani, spaljivani. Vi ste ponovo na tragu istine, ali ja slušam pohlepu u vašim mislima, dok slavite Božić ja čujem zavist u vašim srcima, sumnju u vašim srcima dok vjerujete u rođenje Krista. Ljubav, energija koja je uvijet vaših rađanja, ljubav jedini dašak Božićnih blagdana se najmanje čuje u tonovima vaših struna, a ljubav je mudrost, misao koja u sebi spaja vjeru i znanje i jedino će oni koji to uspiju odsanjati i ostvariti Božji i Einsteinov san." anđeoski glas postaje simfonija univerzuma.
"Pomozi mi da to ostvarim u sebi kao što si mi pomogao pri porodu. Vrati mi sluh kojim ću moći slušati tonove univerzuma i kojim ću slušati vrijeme koje stvaram i osjećati prostor u njegovom nastajanju." zamolih anđela.
"Teško ću ti moći pomoći ako to sama ne počneš osjećati. Vi, condicio humana ste prestali o tome razmišljati kada su se teorija relativiteta i kvanta pretvorile u oružje da vas potpuno unište, a ne da nas i vas spoje. Počeli ste se bojati istine u kojoj se krije vaša najsnažnija energija. Umjesto da ju pretvorite u ljubav vi ste ju usmjerili u strah."
"Danas je drugačije" pokušah obraniti čovjeka "danas se znanje spaja s vjerom i možda je to put da uistinu stvorimo ljubav koja će nas braniti od nas samih."
"Da to bi mogao biti pravi put, ali vi morate shvatiti da se u vama nalazi previše praznog prostora, one tamne energije koju ne osjećate. Kada bi cijelo čovječanstvo skupili u grupu i pokušali izračunati količinu materije vaših tijela spoznali bi da se ona sastoji od
99. 999999999999999999 posto praznog prostora te još uvijek nespoznate energije. Da nekim čudom uspijete istisnuti tu energiju iz sebe cijelo čovječanstvo bi stalo u jednu kocku šećera."
"Što osjećaš ti koji nemaš tijela?"
"Ja sam tvoja misao, istisnuta tamna energija koju si ti pretvorila u ljubav."
"Ali ti si bio i prije mene, ti si me usmjerio."
"Ja sam prije bio misao o tebi, svijetlo koje je lebdjelo svemirom."
"Znači li to da sam se ja s neba spustila na zemlju." prisjetih se legendi iz djetinjstva.
"Prije si bila ludi atom koji je mogao postati biljka, životinja ili čovjek. Odluka, da taj atom postaneš ti, je čista slučajnost, atom je u trenutku pucanja stanične opne zalutao u utrobu tvoje majke."
"Rekao si da ti mene čuješ? Čuješ treperenje mojih struna. Čuješ li i moju tamnu energiju?" pitam ANĐELA
"Čujem njenu tišinu i pokušavam te navesti da ju počneš pretvarati sve više i više u tonove sna koji će puniti tvoj prazni prostor i pretvarati ga u zvjezdano tijelo koje će te braniti od utvara svakidašnjice." šapuće mi ANĐEO
"Ali onda ću se ja pri tome smanjivati i na koncu postati uistinu nevidljiva." nesigurna pitam to čudesno biće koje osjećam u svojoj blizini.
"Nećeš, ako svoj prazni prostor pretvoriš u titranje energije, ako uspiješ proizvesti sve više misli i slika, ako doista dozvoliš srcu da gleda i sluša. Tada ćeš posati svijetlo i tada ćeš spoznati što je svijetlost." šapuće mi moj ANĐEO ČUVAR.
Advent je vrijeme ljubavi i snova. Moj anđeo čuvar, sav u bijelom zlatne kose i zlatnih krila, se spustio u ovo čudesno vrijeme da mi otkrije tajnu Einsteinovog sna.
Sjetih se riječi sa početka priče.    

Bog reče: "Neka bude svijetlo."  
i bi Svijetlo.