Ne mogu u sebi zadržati uzdah...kad u tišini sobe...čujem... kako se okreće ...još jedan list ...list knjige u kojoj je ispisan život moj...

Taj list okreće se ... tako glasno...pa poželim vrištati jer...ne želim čuti ...kako je  još jedna  stranica zauvijek ...ostala nepročitana...

I ne znam zašto mi to tako sada smeta...ili ipak ...znam...

Jer i prije su se listovi okretali... prije sam ćak i sama preskakala stranice ... ubjeđujući sebe da ću na jednoj od slijedećih stranica ...napokon pronaći...živjeti ...sebe...

Čitala sam tu knjigu ...pokušavajući se i prilagoditi onome što je napisano...al...čitajući je,često bi odlutala u svojim mislima stvarajući neki sasvim drugi svijet ...neku sasvim drugu knjigu ...u kojoj bi...radije bila...

U kojoj bi ... bez straha mogla reći da danas želim samo spavati...

U kojoj bi ... bez straha od kritike ...  zaplesala ...

U kojoj bi ... bez skrivanja ... zaplakala ...

U kojoj bi ... bez razmišljanja gdje sam ... mogla tako jednostavno poljubiti usne koje volim...

U kojoj bi ... bez srama mogla reći...ljubi me...jer te želim...sada...ovdje...

U kojoj bi ... bez ograničenja...voljela...

U kojoj bi ... zbog snage zagrljaja koju mi pružaju ruke čovjeka pored mene...znala... koliko sam voljena...

U kojoj bi ... svu ljubav ... bez ostatka ... tako nesebično ponudila na dlanu ... samo zato ...jer mi vjeruje...jer mi dopušta da ga volim onako kako jedino znam...

U takvoj sam knjizi sebe ... zamišljala ...

I listala sam  ... stranicu po stranicu...polako gubeći volju za čitanjem ... jer...svakim novim listom...knjiga je imala sve manje i manje smisla...

Prepustila sam se ... čitala sam...ne znajući što sam pročitala...

I negdje ...skoro na polovici knjige... počela sam ... iako umorna od čitanja ...primječivati ...neka drugačija ...slova...

Knjiga mi je postajala ,svakim novim listom sve zanimljivija ...čak sam i osmjeh uhvatila na licu svom...

To si bio...ti...

Pojavio si se na stranicama mog života...tako iznenada... i svako slovo počelo je dobivati neku ...ljepotu čitanja...

I što sam dalje listala...sve više i više sam te pronalazila na svakom listu...i...kao da je onaj svijet ...u koji sam bježala... počeo biti ... stvaran ...

Ti si mi dopustio da...spavam... i sanjam...kad god bi to poželjela...

S tobom sam zaplesala ... gledajuči te u oči ...i u njima vidjela...da me voliš ... sretnu ...

Plakala sam ... a ti si mi dlanovima svojim...brisao suze...

Ljubila sam tvoje usne ... bez obzira na vrijeme i mjesto...

Rekla sam ti ... kako mi je lijepo kad me ljubiš...i ti si me tako nesebično izljubio ... cijelu ...

Zagrlio si me ...i ja sam se po prvi put osjetila ... zaista ... voljena ...

Dala sam ti ... sebe svu ... dala sam ti sebe ,a ujedno osjetila neopisivu slobodu ...kao da u tebi ... živim ... sebe ...

 

           

 

 

 

Al ... knjiga mi postaje teška u rukama...zbog onih starih pročitanih stranica...

Zbog onih stranica ... u kojima sam se umalo izgubila ...

U kojima sam se...umalo utopila...nestala...

I znam da ih ...jednostavno ...  samo moram otrgnuti ...

I ...pokušala sam ... više puta ... u jednom pokretu...sve odjednom...pocijepati...

Al one se ne daju ... odjednom ...

Moram ... ispočetka ... jednu po jednu ... polako odbacivati...

Polako olakšati težinu svoje knjige...

Jer ... stranice  ...na kojima čitam ... nas ... stranice su mojih ostvarenih želja ...

A ja bih htjela ... da ih listamo zajedno ...

Da niti jedna stranica ne ostane ...nepročitana ...

Da od te dvije knjige ... tvoje  i moje ...u kojima su ispisane stranice naših života ... učinimo ... jednu ...

Jednu sasvim novu knjigu ... čije su se stranice ... pomiješale i...stvorile novi naslov...novu koricu u koju samo treba posložiti ... listove ...

 

I zato ...pomozi mi ...

Pomozi mi ...svojim nježnim dodirom ... onako kako samo ti znaš ... pomozi mi da ih ...posložimo ...