ja jesam onaj od jučer

al ni taj od jučer nije bio bog zna što

i eto,ovaj sada žali za nekim sobom od nekada

a taj od nekada je tada sanjao nekog boljeg

u ovo vrijeme ,baš sada

rađao se umirao

ubijao  ranjavao

mijenjao  kamenio i opet 

sam u sebi svemir

sam u sebi prah

sam u sebi mesina

sebi sve sam ,nema drugih, pretijesno u retku pjesme.

 

A ljudi ko ljudi

Daj im vođa ideala i noževa

Govana i blata,i sretno nek započne nova igra

Kruha i klanja.

Očevi dižu svoju djecu na ramena

Djeca blentavo plješću i pjevaju o smrti

A majke zaboravile za kog su rađale

Za Boga

Il za …pitaj boga koga..

 

Zvonit će zvona u po bijela dana

A do groblja bit će dobro utabane staze

Ja ću sjediti na klupi i biti kukavica

Pušiti svoje cigarete, neću se smijati

Al neću ni plakati,to sigurno neću.