...Noćas mi se ne spava...noćas tebe trebam...tvoje riječi,tvoje dodire...Noćas te trebam onako bezrazložno,onako bezobrazno...Ne spava mi se a već je tako kasno...Odlazim u krevet,ali ti nisi tamo.Nema te da se uvućem ispod tvog ramena i da mi šapneš...laku noć...Noćas me boli...boli me naša udaljenost.I pokušavam sebe uvjeriti da je sve to sam privid...da te ustvari ne trebam.Pokušavam sebe uvjeriti da se sve ovo ne događa,da je sve samo iluzija...Nema razloga da te trebam...nemam prava da te trebam...i ne znam zašto bi te uopće i trebala...Uvjeravam sebe u sve ovo ,ali ne ide...Ne ide jer ja osjećam tvoju blizinu,nije iluzija...osjećam čak i tvoj miris...Tu si...i želim te dodirnuti,pomilovati tvoje lice...a ne mogu,jer ipak...nisi tu...
...Noćas mi se ne spava...noćas te trebam...i pitam se trebaš li i ti mene?