Petak je…

U meni još uvijek neposložene  misli,a već je noć …i ti samo što nisi došao…

Ulazim i izlazim iz sobe…popravljam šminku,pregledavam , po ko zna koji put torbicu…novčanik,mobitel,ruž,miris…sve je tu…još samo da ovi sati što prije prođu…

Palim još jednu cigaretu u nizu i pogled mi leti stalno na sat,koji kao da mi se smije pa  svoje kazaljke tako sporo okreće…

Pomalo sam nervozna…ne znam što da ti kažem kad dođeš…Dobro večer…ili da preskočim svaku riječ i jednostavno te samo zagrlim i poljubim…Ne znam…ništa ne znam,a ti samo što nisi došao…

I ova cigareta je pri kraju…i…tvoj poziv prekida moje disanje…Tu si…

Još jedna kap parfema,prije nego iziđem…prije nego odem tamo gdje ,nakon toga…više ništa neće biti isto…

Izlazim…i…sve u tom trenutku nestaje…

Nespretno izgovaram neke riječi…pozdravljam te i…tonem…tonem u tvoj zagrljaj…topao …nježan…

Dodirujem ti ruke…lice…i…duša mi se raduje…tvojoj blizini…a ti šutiš i osmijehom mi govoriš sve…

Gdje su nestale one minute…ili možda i sati…između prvog pogleda i prvog dodira…ne znam…ili ih možda nije ni bilo…

Gdje je nestao onaj strah,ona trema…ona pitanja što sam ih postavljala u onim beskrajno dugim satima dok sam te čekala…ne znam…

Znam da sam…odjednom bila prekrivena tvojim poljupcima i obavijena tvojim rukama…

Znam da sam  u toj prohladnoj noći  ,poput klupka stisnula svoje tijelo uz tvoje…i znam da tvoje usne …nisu mirovale…

Ljubio si svaki dio mene …i na mom tijelu ,nije bilo mjesta,koje svojim usnama nisi dodirnuo…

Nisi mi dao da zaspem…

Nisi mi dao da zaspem ni nakon bezbroj poljubaca …ni nakon pretraženog svakog kutka moga tijela…ljubio si me još…i još…i još…

Nisi mi dao da zaspem…

Želio si vidjeti moj osmjeh…čuti moj uzdah…Želio si ostaviti sebe u meni…

I jesi…

Vidio si moj osmjeh...i …još ga nosim  na usnama…

Čuo si moj uzdah…pomalo glasan…nekoliko puta ponovljen…

I…ostavio si sebe u meni…

Sad te imam …i kad nisi tu…sad zauvijek imam jedan dio tebe …jer…bili smo…jedno…

 

…Volim te…Šašavko!!!...