Svatko će se složiti da na mnogobrojna pitanja o definiciji i smislu nekih kardinalnih istina poput što je oslobođenje, apsolut, blaženstvo (nirvana) itd. su napisani tomovi odgovora koji većinom i dalje donose zbrku u umovima pitača.
Koji razuman odgovor dati kad se ne može riječima formulirati potpun i zadovoljavajući odgovor, jer je čovjekov jezik suviše oskudan da bi izrazio pravu prirodu ili krajnju realnost koju predstavlja neka riječ. Stoljećima su ljudska biča koristili i stvarali jezik da bi izrazile stvari i ideje koje su iskusili svojim umom i čulima.
Naravno, ne možemo bez jezika. Riječi su simboli koji predstavljaju ideje i nama poznate stvari ti simboli ne odgovaraju pravoj prirodi čak i najobičnijih stvari. U pogledu razumijevanja Istine, jezik se smatra promjenljivim i obmanjujućim. Također je znano da su čula ta koja su sklona nešto objašnjavati pozitivnim pojmovima ili negativnim hvatajući se za neku ideju povezanu sa tim pojmovima, mada ona može biti nešto sasvim suprotno.
Često nailazimo u nedoumici kod pitanja i objašnjavanje kad je riječ o nirvani, ili o apsolutnoj istini. Nadzemaljsko iskustvo kakvo je apsolutna istina ne pripada nekoj poznatoj kategoriji. Otuda i ne postoje riječi kojima bi se izrazilo takvo iskustvo, baš kao što riba neće vjerovati kornjači da je šetala po kopnu, jer riba nema riječ za čvrsto tlo. Zato neznalice zaglibljuju u riječi, a to sve dovodi do zamućivanja uma i patnje.
Kakve god bile stvari, uzrokovane ili neuzrokovane, ono ključno i najuzvišenije je nevezanost ili neprianjanje (viraga) . Tek tada je moguće razumijevanje jer ono znači oslobođenost samoljublja, razaranje požude, prestanak vezivanja, presijecanje kontinuiteta, iskorjenjivanje žeđi ili požude. Pojmovi dvojnosti poput dužine i širine; velikog i malog, dobra i zla, imena i oblika su također razoreni; ni ovaj svet, ni drugi, ni dolaženje, ni odlaženje, ni ostajanje, ni smrt, ni rođenje, niti je objekte čula moguće naći.
Ljudi često pitaju: Što je iza nirvane? Ovo pitanje je ne vodi nigdje, jer nirvana je krajnja istina. Pošto je krajnja, ne može biti bilo čega iza nje. Kada bi bilo ičega iza nirvane, onda bi to bilo krajnja istina, a ne nirvana. Buda je poučavao Istini i putu koji vodi do Istine, stalno isticao iskorjenjivanje želje, iskorjenjivanje mržnje, iskorjenjivanje obmanutosti.
Prestanak kontinuiteta preporađanja (bhavanirodha) jeste nirvana. No treba znati da iako je nirvana, ili mokša ili gašenje, ili sloboda ili utrnuće svijesti o sebi , opisana ovakvim negativnim terminima, mnogi su stekli pogrešan utisak da je ona negativna i znači samoponištenje, samoukinuće. Nirvana ili mokša ni u kom slučaju nije poništavanje sebstva, jer ni ne postoji sebstvo koje bi trebalo poništiti. Ona jedino može biti poništavanje iluzije, lažne predstave o sebstvu.
Nepravilno je reći da je nirvana negativna ili pozitivna. Ideje „negativnog“ i „pozitivnog“ su relativne i unutar su područja dualiteta. Ti pojmovi se ne mogu primijeniti na apsolutnu istinu,nirvanu, koja je iza dvojnosti i relativnosti. Riječ “besmrtan” (ili njezin sanskrtski ekvivalent amrita ili pali amata), što je također sinonim za nirvanu, jeste negacija, ali ona ne označava negativno stanje
Negacija negativnih vrijednosti nije negativna. Uzmimo da nitko ne bi pomislio da je sloboda negativna. Ali čak i sloboda ima svoju negativnu stranu: sloboda je uvijek oslobađanje od nečega. Ali sloboda nije negativna. Tako apsolutna sloboda, jeste sloboda od svakog zla, sloboda od želje, mržnje i neznanja, sloboda od svakog pojma dualiteta, relativnosti, vremena i prostora
Smirivanje svih uzrokovanih stvari, odustajanje od svakog prljanja, nadilaženje i oslobađanje požude vodi nas ka razumijevanju Istine, Apsoluta. Zahvaljujući pročišćenosti i znanju um ostaje ne privučen bilo čim. Tada u sebi pronalazi čistu ravnodušnost, koju može usmjeriti ka bilo kojem uzvišenom duhovnom stanju, i zna da će takva čista ravnodušnost dugo trajati.
Ako pročišćenu i nepomućenu ravnodušnost usmjerimo ka sferi beskrajne svijesti, ka sferi ništavila… ili ka sferi ni-opažanja-ni-neopažanja i razvijamo um u skladu sa tim, to je mentalna kreacija. Zatim ako napuštamo i mentalnu kreaciju, kao i želju za produžavanjem i ponovnim postojanjem kao i za nevezivanjem za mentalne kreacije um više ne stvara. Kad um ne stvara ne vrtloži nema više želja za ponovnim nastajanjem kreacije, više ne pirjanja ni za što na svijetu; jer više nije nespokojan već u sebi je potpuna miran. On zna da nema više rođenja, proživljen je život, učinjeno je ono što je trebalo učiniti, ništa više ne preostaje.
Budna, svjesna osoba više ne doživljava ugodno, neugodno ili neodređeno osjećanje, ona zna da je sve prolazno, da ga ne sputava, da u njemu ne budi strast, kakvo god da je osjećanje, doživljava ga bez vezivanja za njega Onaj tko je tako osposobljen, prožet je apsolutnom istinom, jer znanje o okončanju jeste apsolutna mudrost. Ovakvo oslobođenje, utemeljeno je u Istini, ono što nije stvarnost , lažno je; ono što je stvarnost , nirvana , Istina jest.
Drugim riječima što je apsolutna istina? Prema budizmu, apsolutna istina je da nema ničeg apsolutnog na svijetu, sve je relativno, uslovljeno i prolazno, ne postoji nepromjenljiva, trajna, apsolutna supstanca zvana sebstvo, duša ili atman, bilo unutra, bilo izvana. To je apsolutna istina. Postoji nerođeno, neodraslo i neuzrokovano (neuslovljeno). Kad ne bi bilo nerođenog, neodraslog i neuzrokovanog, tada ne bi bilo izlaza za rođeno, odraslo i uzrokovano. Što god nešto bilo -biće, stvar, sistem – ukoliko je nastalo, ono u svojoj prirodi sadrži klicu svoga nestanka; svoga razaranja. Dakle i strast, žeđ i samsara, krug neprestanog nastanka i nestanka, jesu nastali; tako oni moraju i da nestanu. U tom smislu je sve nepostojano.
Činjenica je da mnogi misle kad netko stupi u nirvanu da je to neko stanje ili područje, položaj u kojem postoji neka vrsta postojanja, i tada dolaze zamisli i pojmovi iz uma o tome. Doseći nirvanu ne znači neki prelazak u drugu dimenziju to jednostavno znači: “potpuno utrnuće”, “potpuno gašenje” ili “potpuno iskorjenjivanje.
Nirvana nije rezultat bilo čega. Kada bi bila rezultat, onda bi ona predstavljala posljedicu izazvanu uzrokom. Bila bi “proizvedena” i “uslovljena”. Nirvana nije ni uzrok ni posljedica. Ona nije stvorena poput mističnog, duhovnog, mentalnog stanja kakvo je samadhi. Ono što treba postići je da je uvidite, shvatite i budete to. Postoji put ka ostvarivanju nirvane. Ali nirvana nije rezultat toga puta.
Uzmimo da netko na sve ovo pita :Ako ne postoji sebstvo, atman, tko onda dostiže nirvanu? Tko ovo sada čita, ako ne postoji sebstvo? Iz prijašnjih tema znamo da je misao ta koja misli, da iza nje nema mislioca. Na isti način, mudrost , dostignuće, jeste to koje doseže. Ne postoji neko drugo sebstvo iza dostignuća. Tako je klica i nastanka i nestanka sadržana unutar samih sebe.
Buda je rekao: “Unutar tijela sadržan je svijet, nastanak svijeta, prestanak svijeta i put koji vodi do prestanka svijeta.” Kada je mudrost razvijena i ugrađena u skladu sa istinom, ona vidi tajnu života, realnost stvari kakve one zaista jesu.
Onaj koji je shvatio Istinu, nirvanu, najsretnije je biće na svijetu. Oslobođen je svih “kompleksa” i opsesija, briga i nevolja što razapinju ostale. Njegovo mentalno zdravlje je savršeno. Ne kaje se zbog prošlosti, niti sniva o budućnosti: Do kraja živi u sadašnjosti. Prihvaća i uživa u stvarima u najčistijem obliku, ne uplićući u njih i sebe.
Kod ostvarenih pojmovi “rođen” ili “nerođen” ne odgovaraju u slučaju pitanja: što se događa poslije smrti, (arahanta), jer takve stvari kao što su: osjećaj, svijest, volja, materija, opažaj sa kojima su pojmovi “rođen” i “nerođen” povezani, potpuno su uništene i iskorijenjene i nikada se ponovo neće pojaviti poslije (buda) smrti. Nirvana se nikada ne uspoređuje sa ugašenim plamenom ili lampom jer nema više drveta ili lampe koja se gasi kad nestane fitilja i ulja
Mudrac, monah živi svoj sveti život sa nirvanom kao konačnim uranjanjem (u apsolutnu istinu), kao svojim ciljem, kao krajnjom svrhom.
Apsolutna istina jeste nirvana, jeste stvarnost.
bglavac
edin.kecanovic
