Nema nikakove sumnje da je proteklo vrijeme obnove Balkana unekoliko refleksija o mladoj i staroj generaciji koja je svaka na svoj način dala svoje doprinose u ukupnom životu prostora.Mi smo za vrijeme vladavine titoizma decenijama bili pod pritiskom pobjeda Titovih partizana i što su oni novoga donijeli južnoslavenskim narodima. To se najbolje ogleda u tiraniji Kulenovićeve Stojanke, Majke Knežopoljke koja je decenijama suvereno vladala prostorom na način da nije bilo djeteta koje nije poznavalo ovu poemu možda najbolje u Bosni ali i drugdje. Isto tako nije bilo djeteta niti đaka prvaka koji nije poznavao ili barem nešto načuo o Prvoj, Drugoj, Trećoj...ofanzivi, o Titovom psu koji mu je spasio život na Sutjesci, o legendarnom komandantu Savi Kovačeviću, bombašu Boški Buhi.....Kod nas u Hrvatskoj toga ceremonijala je bilo znatno manje i tek se pred kraj vladavine Tita moglo govoriti o takvim legendama kakva je bila legenda ''dimljačara'' ili '' ličkoga spasioca'' gospodina Štimca ili pak ''čovika i po'' kakva je bila legenda velikoga Sinjanina Vice Buljana. To naravno ne znači da i mi u Hrvatskoj nismo imali prilično toga, jesmo imali smo prilično toga, ali izgleda da se nismo toliko busali u prsa kako smo izabrani za pobjede. Sa novim vremenima mlada generacija na Balkanu izgradila je svoju povijesnicu koja je podjednako važna i sudbonosna koliko i povijesnica generacije koja nam je prethodila. Danas se kod nas Hrvata više govori o velikome poručniku Mesiću koji je kao komandant hrvatske baterije bio prvo angažiran na njemačkoj strani na ruskom frontu, dopao ropstva a onda prisajedinjen sa čitavom svojom baterijom jugoslavenskom topništvu, doživio kraj rata i živio povučen u Hrvatskoj do svoje sumnjive smrti negdje 70tih godina. Nama je danas više stalo do ovakvih velikih i tragičnih priča u kojima se ogleda narav naših ljudi i sav tragizam prostora u doba velikih nacionalnih stradanja. Manje mislimo na pobjede, više mislimo o vlastitom karakteru i o vlastitoj prirodi. Dunque, mlada generacija više ne uči o Titovim ofanzivama. Mlada generacija danas na Balkanu uči o drugim vojnim operacijama, onim vojnim pothvatima koji su predstavljali prekretnice u nacionalnim povijesnicama kao što su vojna operacija Oluja ili Bljesak, opsada Sarajeva , Natovo granatiranje Srbije.....Dunque, mlada generacija je uspjela izgraditi svoju vlastitu povijesnicu nezavisnu od povijesnice prošlih generacija . Isto kao što su nastale i nove državne cjeline posve drugačije od one koju se sačinila prijašnja generacija. Nastala je također i nova literatura, nova poezija, nova simfonija, novo slikarstvo, nova grafika, novo novinarstvo, nova politika, novo državno i političko ustrojstvo ...i doista se može reći da je proteklo vrijeme nosilo sa sobom takav povijesni novum da nam mogu pozavidjeti i mnogo veće i mnogo uticajnije nacije nego što su naše. Prema tome ja ne bih naše narode shvatio ''žrtvama'' u općem kretanju svjetskoga vremena i općoj dinamici svjetske povijesti. Posve suprotno, ja bih balkanske narode sagledao kao one europske dinamičke sile koje su podjednako i Europi i svijetu prinijele svoj originalni nacionalni izažetak.

zlatan gavrilović kovač