NEŠTO O PREDSTAVI KAKO SMO PREŽIVJELE

 

 

Ja bih htio reći par riječi o tom našem  slučaju novinarke Slavenke Drakulić Ilić kojoj se u najnovije vrijeme  premijerno izvodi drama  Kako smo preživjele. Tako čitam u  novinama:

 

‘’Mislim da komunizam danas nikoga ne zanima, osim povjesničara. Moja je knjiga postigla uspjeh jer se podudarila s padom komunizma. Kazala je to jednom o svojoj knjizi “Kako smo preživjeli komunizam i pritom se smijali” (Feral Tribune, Split, 1997.) Slavenka Drakulić. Njezini eseji ovih dana postaju predložak jednoj dramskoj premijeri – “Kako smo preživjele” u režiji Dine Mustafića premijerno će biti izvedena u četvrtak, 8. svibnja, u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Žensku glumačku postavu čine: Katarina Bistrović Darvaš, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Doris Šarić Kukuljica, Ksenija Marinković, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija i Nina Violić, a dramaturšku obradu knjige Slavenke Drakulić potpisuje još jedna dama – Željka Udovičić.’’

 

 

Tako je ova naša predstava, ova  naša  drama nastala prema esejima Kako smo preživjeli komunizam, Kako    smo preživeli rat, Kako  smo preživjeli postkomunizam koji se bave stvarnošču naših prostora  nakon pada  socijalizma i dolaska tranzicije.

Tako čitam­­:’’ Ovom predstavom Mustafić želi naglasiti cikličnost povijesnih događanja i kroz kolektivnu memoriju proputovati kroz događaje koji uvijek imaju istu sudbinski bolnu matricu, dok se na povijesnoj pozornici mijenjaju samo režimi i načini represije.

– Nakon pada ideologije komunizma i vremena bolne tranzicije otvaraju se mnoga pitanja o izgubljenim vrijednostima, moralnom sunovratu, suočavanju sa zabludama i iluzijama kojih više nema. Scenski smo ispitivali što su protekle epohe ostavile generacijama u naslijeđe, koja su nam sjećanja ostavila trag na osobnom i društvenom planu – kaže o predstavi redatelj Dino Mustafić.

 

I ja bih doista mogao reći da je točno da je Slavenka Drakulić preživjela ta burna vremena za razliku od onih mnogih kojima to nije uspjelo. Jer u strahovladi komunizma ona je jako dobro prolazila kao državni ideolog kojoj su knjige i eseji štampani na svakom koraku bivše države, pa je onda sa godinama rata emigrirala pa su joj  ponovno knjige i eseji štampani diljem njene  domovine  i konačno ona je preživjela i ovo najnovije vrijeme  u kojem se njoj odaje priznanje i poštovanje  scenskim postavima njenih grandioznih drama. I mi vidimo danas da autorica o kojoj je riječ niti u jednom momentu svoga tobože tegobnoga života  nije propustila priliku da  dođe do javnosti i  da stekne beneficije svojom kritičkom oštricom koja će  neupućene  ili  ono u priličnoj mjeri naše naivno čitateljstvo uputiti  na  Istinu koja je iz ovih ili onih  ideoloških razloga  bila zatomljena dok se naravno nije na sceni pojavila  ona i njoj slični  trabanti slobodnoga hrvatskoga novinarstva . Jer do samo koju godinu ranije upravo je naša  autorica bila jedna od potpornih stupova   komunističkoga režima u Hrvatskoj  kojoj je baš taj represivni režim omogućio napredovanje i promociju u okvirima  poznatih pravila , koji se busao u prsa svojom kritičnošću , slobodoumljem  i kozmopolitizmom  a ustvari bio samo drugo ime  za ogromnu količinu drskosti i bezobraštine  kojom mi i inače obilujemo pa nam nikako ne manjka tolika licemjernost feminizma  koji je konačno i odustalo od svoga imena kako vidimo na ovome  primjeru Slavenke Drakulić  Ilić. Mada je kako velim samo koju godinu ranije David Riesman na  primjer bio nepopravljivi konzervativac i  čovjek primitivnih pogleda na svijet, pa onda hrvatski bojovnici bolesnici i lunatic koji su zapravo unekoliko zombiji jer su  izašli iz svojih grobova  i tu je dijelila  slična stajališta sa Radom Iveković i  Dubravkom Ugrešić, da bi na koncu svojim pljuckanjem po svemu što ima neke veze sa Balkanom izrazila svoja neslaganja sa našom  kurentnom situacijom. Pri tome je sasvim previdjela  da su je naši ljudi slavili kao diku časnoga roda  na svim stranama Hrvatske  a zauzvrat ona je o njima pisala samo sa gađenjem. I sada smo svjedoci scenskih postava njene velebne literature. Da čovjek pukne od smijeha!!!

Tako čitam u nastavku: – Svaku ženu koja je financijski nezavisna i donosi samostalne odluke smatram feministkinjom. U tom smislu je feminizam danas civilizacijsko dostignuće pa se zato više termin ni ne koristi – drži, pak, Slavenka Drakulić. – U liberalnom kapitalizmu prepreke nikako nisu nove. Razlika je u tome da su u vrijeme socijalizma žene bile emancipirane “odozgo”, država se pobrinula za to, i one same se nisu morale boriti za ravnopravnost, osim u svoja četiri zida! U novim uvjetima žene su se našle u situaciji “emancipacije poslije emancipacije”. 

Prije svega, one se moraju same boriti za svoja prava. Rijetko koja politička partija nudi osmišljen plan za žene. A zatim, moraju paziti da ne izgube već stečena i naslijeđena prava, kao što je, na primjer, pravo na izbor rođenja djeteta. Treba znati da nas duga tradicija ženske borbe za jednakost, i pored civilizacijskih postignuća, uči da ženska prava nikada nisu izborena zauvijek – upozorava najprevođenija suvremena hrvatska književnica i, nije se zgorega podsjetiti, autorica knjige “Smrtni grijesi feminizma” i brojnih drugih.

– Na žalost, kod nas je sjećanje selektivno i filtrirano kroz društveno-politički odnos u kojem se povijesni događaji promatraju bez konteksta i korelacije s vremenom u kojem su se odigrali. Zbog toga se mi sjećamo i pričamo osobne priče o životu koje su osjetljive na manipulaciju i prisvajanja, tiču se živih ljudi, glumica na sceni, dok je povijesna priča uvijek slavna i bavi se onim što je prošlo. Scenski tekst se razvijao na probama kroz improvizacije, intervjue, osobne predmete, glazbu i boju epohe – dodaje Mustafić.

Scenograf predstave “Kako smo preživjele” je Dragutin Broz, skladatelj Mate Matišić, kostimografkinja Doris Kristić, a scenski pokret je oblikovala Irma Omerzo. 

 

I mi smo Slavenki Drakulić Ilić zahvalni na njenom trudu i  njenoj sposobnosti da već decenijama  poštene  građane Hrvatske drži budalama  kao što smo zahvalni i čitavoj ekipi ZKM na ovako uspješnoj predstavi.

 

Zlatan gavrilović kovač